Sve je to vrlo relativno i sigurno da iskustvo, zrelost, dobra procena ljudi mogu da ti mnogo pomognu da u startu eliminises takve slucajeve, ali cinjenica je da vecini ljudi bas i ne ide od ruke dobra procena, jer da ide, svi bi tako pametno, racionalno i uspesno birali i cuvali sebe od problema. Znamo da to nije tako.
Sa druge strane, uzela si primer mozda najtezih oboljenja koja su vidljiva na prvi pogled ali postoje ljudi koji imaju dijagnoze psihickih oboljenja, koji su zavedeni pacijenti ali koje ne mozes bas tako lako da prepoznas i za koje bi se cak i posle dugogodisnjeg nekog povremenog kontakta zaprepastila kada bi cula da imaju dijagnozu. Ovo kazem, zato sto poznajem zenu vec 17 godina koja je 3 puta lezala u Lazi, ima dijagnozu, uzima terapiju, ide na kontrole i ima dugogodisnje periode u kojoj je njena bolest pod velikom kontrolom. Zena je totalno funkcionalna, radi, odgovorna, dobar radnik, posao joj je vezan za ljude, interesantno, odlicna u medjuljudskoj komunikaciji, prijatna, druzeljubiva i ljudi je bas vole. Ima dete o kojem sama brine, ne zanemaruje ga. Poslednji put kada je pukla je bilo pre 7-8 godina, od tada je jako dobro. Da je neko upozna i da ne zna njenu predistoriju, jako tesko bi i naslutio da ona ima dijagnozu jer kada je u dobroj fazi, ona je dobro. Njena licnost nije problematicna, cak je i jako dobar covek.
Zamisli sada nekog coveka koji bi nju sada upoznao. Trebalo bi mnogo meseci da prodje da bi i naslutio i u dovoljnoj meri upoznao i to mozda ako bi mu sama rekla ili neko iz njene okoline. Sa jedne strane, sama cinjenica da je ona ok, govori o tome da bi covek mogao dati sansu tome, a sa druge strane, to sto ima nije bezazleno nimalo i niko ne zna kada ce i da li ce bolest opet prevladati. Tako da, bilo bi super da je uvek sve tako lako, ali kao sto sam rekla, zivot namesti razne situacije, neke stvari su vidljive i postaju poznate tek na drugi ili treci pogled a tada se vec umesaju emocije i vise nista nije isto.
Znas kako je to, narkoman najbolje prepoznaje narkomana, psihicki bolesnik drugog psihickog bolesnika, a neki covek koji nije imao dodira ni iskustva sa tim, ne zna ni sta da gleda ni na sta da obrati paznju i moze vrlo lako sve to da mu promakne a kad postane isuvise jasno, najcesce je kasno.