venus projekat (novi svijet)

zenicanin

Aktivan član
Poruka
1.495
Jako mi je teško bilo ocjeniti u koju temu na forumu spada ovo pitanje. Poslije mog kratkorocnoga upoznavanja sa venus projektom mislim da je najprilicnije da spada u sam život.Neki ga smatraju utopijom ali njegova ucenja rapidno se sire kroz cijeli svijet i imam osjecaj da bi brzo mogao postati realnost i vrlo važan segment našega zivota.
Prije svega mi je cilj da upoznam drage forumase sa venus projektom te da zajednicki pokusamo razmijeniti misljenja i znanja o tome, da bi i ja sto objektivnije mogao steci misljenje o projektu.Za sada mogu reci da me prilicno fascinirao.

Ukratko,Venus projekat je organizacija koja predlaze izvodljiv plan akcija radi socijalni ( zivotni) promjena; plan koji se vrsi da bi se islo prema miroljubivoj i održivoj globalnoj civilizaciji.On predstavlja alternativu koja teži prema svijetu u kome ljudska prava nisu samo mrtvo slovo na papiru nego nacin života.

Mnogo o venus projektu imate na njihovoj stranici, ali bi se ja za sada ogranicio da raspravljamo samo o cestim pitanjima datim na linku
http://www.thevenusproject.com/en/the-venus-project-introduction/faq
te da razmjenimo misljenja o njima.

Zao mi je sto nisam mogao naci nacina da ta pitanja prezentiram na nasem jeziku.Ako neko nađe nacina neka prezentira.
 
Venus Projekat je veoma kompleksna sintagma. Teorija Venus Projekata je jako kompleksna. Veoma mi je poznato da ljudi uglavnom nisu razumeli Venus Projekat i iz tog nerazumevanja proističu kritike upućene ka istom kao i sama nezainteresovanost za projekat.

Sa obzirom da se zanimam ekonomijom (i kao naukom i kao praksom) iz ličnih interesa, a studirao sam prirodne nauke iz davne ljubavi prema nauci i tehnici, smatram da sam dobro upućen u to šta je svet danas i sa obzirom da sam bio u društvu ljudi koji su se interesovali Venus Projektom pa sam se i ja zainteresovao mogu da predvidim da je Venus Projekat neminovna buducnost, ili vec neki sličan oblik Resursno Bazirene Ekonomije. Ako će čovecanstvo napredovati, pod uslovom da će da napreduje onda je Venus neminovna budućnost.

E sad, zato što mi živimo u tzv. tržišnoj ekonomiji odnosno u Kapitalizmu, piši propalo. Gledaj svoja posla i što bi rekli naši stari mani se mlaćenja prazne slame. Gledaj sebe i gledaj svoja posla. Ljudi su bića koja se prilagođavaju sredini u kojoj žive a ta naša sredina je tržišna ekonomija upravljena pohlepom i sebičnošću a ne sredina kakva bi ona mogla da bude.

Ekonomisti će žestoko da kritikuju Resursno Baziranu Ekonomiju (Venus) i za njih je to utopija. Ali kad Vi polazite od ekonomskih hipoteza da su svi resursi ograničeni a da su ljudske potrebe neograničene (!?) onda za vas sve mora biti utopija. Istinski, nijedan stav iz prethodnih hipoteze nije apsolutistički tačan. Naročito stav koji iz toga proizilazi a to je da je problem ekonomije u tome što ljudi najčešće žele potrošiti više nego što se u nekoj datoj situaciji može proizvesti. Odatle se dobija osnovna ekonomska postavka - ograničenost resursa.

Tržište je epicentar svega. Nema to veze sa ograničenošću resursa i ljudskim beskonačnim prohtevima. Vi kao preduzetnik ili trgovac ćete se potruditi da ne bude robe više nego što možete da prodate i tu je kraj svake priče. Svaka ozbiljna kompanija, a danas ekonomijom pa i politikom sveta upraljaju internacionalne korporacije, prvo ispita tržište pa onda krene sa proizvodnjom, odnosno prvo utvrdi kolika je realna potražnja (i kupovna moć tržišta) neke robe ili usluge pa onda započinje proizvodnju i distribuciju. Naravno, što je ponuda manja prema potražnji cena robe je viša odnosno profit moje firme je veći.

Utopija je ovako kako danas živimo, da mene kao nekakvog preduzetnika država šiba nenormalnim porezima da bi mogla da plati svakojakim besposlenim savetnicima i gospodi u javnom sektoru. Oko 70% javnog sektora su obično levo smetalo koje sisa državne pare koje privatni sektor mora da napuni. Pola javnog sektora može u krevetu da dočeka penziju a ja sledeće godine nemam pojma šta će biti jer je privatni biznis večita borba sa tržištem koje se stalno menja. A da ne pričamo o sistemu vrednosti danas, gde pevaljke, besposleni šutači lopti po travi zvani fudbaleri imaju milione na godišnjem nivou a lekari koji spašavaju živote nemaju da plate struju. To je nama normalno, pa jeste kad smo svi bolesni.

Sve u svemu. Nijedna vlada, nijedna država neće prihvatiti Venus Projekat, nijedna korporacija neće prihvatiti ništa slično... i čim nema finansija nema ni projekta.
 
Venus nije kompanija u kojoj se ljudi zpošljavaju. :) Venus projekat je društveni projekat sa ciljem realizacije novog društveno ekonomskog sistema.

Što se tiče poslova... oni nisu kao danas npr. da se zaposli u vojsci i ceo život radi ništa što doprinosi društvu i široj zajednici - ustaješ rano, trčiš, radiš sklekove, vežbaš pucanje itd. (ništa ne proizvodiš) ili još gore posle godina takvog uvežbavanja odlaziš negde u svet da ratuješ tj. da uništavaš (da rušiš) teško stečena sredstva za život drugim ljudima. Ali ti si vojnik pri nekoj privatnoj kompaniji koja je War inc. na globalnom nivou. Naravno zvanično i dalje radiš kao vojnik za državu čiji si državljanin. Imate hiljade poslova koji njihovim izvršavanjem istinski ničim ne doprinose društvu - ne donose nikakvu novu vrednost. A ima i onih poslova koji utiču štetno na društvo.

U tom Venusu bi na raspolaganju bili intelektualni poslovi. A izvršne, fizičke poslove bi ovaljale automatizovane mašine. Sa druge strane ne postoji tržište kao danas. Sve robe i suluge su besplatne. Jednostavno su besplatne. To je koncept. Dođeš u magacin i uzmeš šta ti treba ili to naručiš preko interneta. A ko će da radi? Ko će da pravi hranu, da poizvodi automobile, da gradi zgrade? Pa sve te fizičke poslove obavljaće automatizovane mašine (roboti). Mašine će autonomno da rade na farmama, da prevoze sirovine do fabrika gde će se vršiti prerada itd. Ljudi će vršiti nadzor, da ne dođe do nekog kvara. Danas bez mašina ne bi postojao svet kakav postoji, samo umesto što čovek morao da vozi traktor, sutra bi umesto njega kompjuter bio upravljačka jedinica. To već postoji.

Čak i u slučaju da ništa ne radiš, ne bi morao da se brineš kako ćeš preživeti, šta ćeš jesti, gde ćeš spavati i kako ćeš se lečiti ako se razboliš jer su sve te usluge besplatene. Sa druge strane neće moći da niko ništa ne radi, naravno. Jedan određeni procenat ljudi mora u intelektualnom smislu raditi na održavaju svih tih sistema.

Čudan koncept, malo uvrnut. Kako to ti ništa ne radiš a imaš? Deluje malo mnogo nerealno da je sve besplatno? E pa uz savremenu tehnologiju i visoku produktivnost takvo stanje ekonomije je moguće i to oni nazivaju Resursno Bazirana Ekonomija gde su prirodni, opipljivi resursi na prvom mestu nasuprot današnje ekonomije koja se još naziva i Monetarna Ekonomija gde je novac (veštački, imaginarni resurs) na prvom mestu.

Ako vas je možda zainteresovao ovaj koncept pogledajte dokumentarac Zeitegist Addendum. Dalje ćete sami istraživati ako se zainteresujete.

Što se tiče Slobodana Miloševića - radio je upravo to što ste napisali. Opet ponavljam, važi danas, a važilo je i tada - gledaj sebe i samo sebe. Svidelo se to nekom ili ne, tržišna ekonomija je takva. Vreme Slobe je bilo prelazno vreme, sa socijalizma ka kapitalizmu i taj prelazak još uvek traje. Socijalni programi nestaju jer je vreme socijalizma prohujalo. Ako ne možete da nađete posao i dođete do toga da nemate pare ni za hranu - to vam je to. Odgvor društva glasi - umri. Umri kad nisi uspeo da se snađeš. Ne znam da li primećujete koliko prosjaka i beskućnika ima danas. A šta vam kažu na birou kad im se požalite kako nemate posao. Oni vam kažu - snađite se. Snađite se! To je društveno-ekonomski sistem. Parola - snađi se. Ko te šta pita, snađi se. Ako se ne snađeš, onda umri. Surovo ali istinito. Stoga je prevara legitiman oblik preživljavnanja.

Ljudi hrane pse, potroše 200 evra mesečno na svog kućnog ljubimca a ispred zgrade ljudi prose za hleb. Ti isti ljudi neće dati ni dinara tim prosjacima. Šta ih boli uvo? Što se nisu snašli? Još će da se žale policiji kako im beskućnici prose ispred ulaza.

Vreme kada se posao dobijao je prohujalo. Danas se posao traži. A to tražiti posao podrazumeva makevijalistički pristup - cilj opravdava sretstvo. Gazi druge ljude ako treba inače će oni tebe pregaziti. Šta je konkurs nego lep naziv za gaženje svih drugih ljudi. Na jedno radno mesto konkuriše 20 ljudi npr. Samo jedan dobija posao tako što, između redova, pregazi ovih ostalih 19 ljudi koji ostaju bez prihoda, bez ičega. A ti si onda još srećan što si dobio posao, mislim što si pregazio sve ostale. Ali ti imaš sada prihode, imaš siguran život.
 

Back
Top