Veliki petak i njegov datum

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Zoran Jov

Elita
Poruka
16.194
Da li je moguće da svi istorijski događaji imaju datum, a da se samo i jedino datum Isusovog „uskrsnuća” pomera svake godine? Šta vi mislite o ovome? Da li je moguće da jedna od najveih prevara u ljudskoj istoriji nema čak ni pravi datum?

Veći deo hrišćanskog sveta danas obeležava Isusovo stradanje na krstu (ili na stubu). Prošle godine se obeležavalo drugačijeg datuma. Iduće godine će se obeležavati takođe drugačijeg datuma. Da li vam to nešto govori?

Farbanje jaja za Uskrs potiče iz Vavilona i ima veze sa drevnom paganskom boginjom Ištar; opširnije ovde:



http://www.telegraf.rs/zivot-i-stil...imbolizuju-zec-jaja-i-otkud-sunka-u-toj-prici



U religiji (religijama), bilo kojoj religiji, nema nikakvih dokaza; još niko nije naišao na religiju koja nudi konkretan dokaz za to da se nešto dogodilo. Neke bajke koje su isprepletane oko Bude i Isusa, recimo, samo su bajke, ali vernici ih doživljavaju kao „čudo“. Tako, recimo, po budističkim spisima, gde god je Sidarta Gotama (Buda) hodao, iza njegovih stopala bi u otiscima (stopama) momentalno izrastao lotosov cvet (simbol prosvetljenja); dok je po Bibliji Isus, recimo, hodao po vodi. Razlika u tumačenju je u tome što budista ne spori „čuda“ koja je činio Isus, ali hrišćani spore „čuda“ koja je činio Buda, nazivajući ih glupostima. Mada i jedno i drugo, objektivno, i jesu gluposti, odnosno bajke. Tako, da, u stvari, bilo kakav dokaz o nečemu što se dogodilo pre 2500 godina, u vreme Bude, čvrst je koliko i bilo koji dokaz o nečemu što se dogodilo u vreme Isusa pre oko 2000 godina. Dakle nema nikakvih čvrstih dokaza.

Srećno vam slavljenje paganske Boginje Ištar... svima koji je danas slavite kao hrišćanski praznik...



Pogledajte prilog 384389



Eto dobili ste i čestitku od mene - ćutite i budite zadovoljni, i ne kritikujte, čak sam vam i čestitao drevno slavljenje Boginje Ištar.

Jaja za Ištar koje spremaju pagani...



129107480_1589c0f058.jpg






Šta više, uskrsnuće Isusa, pod uslovom da se uopšte moglo dogoditi, ako se jedne godine dogodilo u nedelju, iduće bi se obeležavalo u ponedeljak, pa tako redom, na isti dan, a ne svake godine u neku nedelju, po nečijem nahođenju, od kraja marta pa do početka maja. Dakle, radi se o izmišljenom događaju, ni manje ni više nego mitološkom. Da ne govorimo o tome da je apsolutno nemoguće da se mrtvo telo podigne i ponovo živi (osim ako se u novije vreme ne radi o ubrizgavanju „TT sindroma“, pa se telo ponaša kao zombi, ima takvih priča, mada sumnjam). I svaka dalja slična tvrdnja je samim tim obesmišljena. Bog koji se propoveda preko nečijeg uskrsnuća, koje nema tačan datum, već šeta gore-dole po nečijem nahođenju, apsolutno ne pruža nikakvu sigurnost onome ko ga prihvata, da ne kažem da nije nikakva siguracija, pa čak i zato što nije u stanju da napiše original, već celo Postanje prepisuje iz oko dva veka starijeg Gilgameša, a priču o Isusu Hristu iz starijih svetih spisa. Pametnom dosta.

Uzdravlje.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Nije vaskrslo njegovo telo.
Vaskrslo je ono sto on jeste: "put, istina i zivot".
Nije vaskrsao u pecini. Vaskrsao je u svakome od nas.

Praznik sluzi da podseti zaboravne.
Da podseti da u sebi nose i put, i istinu i zivot.
Datum je vezan za predhriscanski lunarni kalendar, i slavi se sledece nedelje posle prvog prolecnog ustapa. Prvi dan jevrejske sedmice mora biti nedelja.
 
Da samo su tada kuvali jaja od zmaja...Zato ih i nema više...:eek:

Ma je li moguće? A takozvani "ljudi-reptili", kao engleska kraljica i tako to? Jesu li se oni izlegli iz jaja? :hahaha:

- - - - - - - - - -

Nije vaskrslo njegovo telo.
Vaskrslo je ono sto on jeste: "put, istina i zivot".
Nije vaskrsao u pecini. Vaskrsao je u svakome od nas.

Praznik sluzi da podseti zaboravne.
Da podseti da u sebi nose i put, i istinu i zivot.
Datum je vezan za predhriscanski lunarni kalendar, i slavi se sledece nedelje posle prvog prolecnog ustapa. Prvi dan jevrejske sedmice mora biti nedelja.

Nije vaskrslo ništa, jer nema potrebe, pošto funkcioniše reinkarnacija.

Kakav put, istina i život, kad je Isus bio obrezan i jeo meso, mleko i jaja? Šta će njegova krv, puna mesa, mleka i jaja, nama veganima paganima, koji nismo obrezani, i čija krv je čista? Ne treba nam upšte. Dalje, da se radi o pravom događaju - padao bi na isti datum. Razmisli o tome kad slaviš ili barem obeležavaš sopstveni rođendan. Uvek na isti dan. Kakav lunarni kalendar (znam šta je i kako funkcioniše, ali ga ne prihvatam)? Kakvog prvog prolećnog ustapa/uštapa? Katolici slavili pre messec dana: Kakva zbrka. I koje nebuloze.

Problem sa Isusom je u par stvari. Ne zna se da li je postojao. Ne zna se tačan datum njegovog rođenja. Izmislili su da se povampirio, pardon, da je uskrsnuo, a ne znaju datum, pa ga pomeraju (mislim na datum “uskrsnuća”) od kraja marta do početka maja; svake godine pada na drugi datum, što je dokaz da se ne radi o istorijskom, već o mitološkom događaju. Dalje, lažu da se nije ženio i imao decu, jer ko bi u drevnoj Palestini sledio neoženjenog čoveka, a i ne bi mogao postati rabin, što je bio. Ne razumem šta crkve misle da dobijaju time što lažu da se Isus nije ženio i imao decu, niti šta bi izgubile time ako bi priznale da se ženio i imao decu; sve to naravno pod uslovom da je uopšte postojao. Zatim, bio je bogoborno, bogohulno i protivprirodno obrezan, pa nije mogao doživeti prosvetljenje. Zatim, ukrao je biografiju od Sidarte Gotame (Bude) i još nekoliko starijih solarnih mesija:






Da li je dovoljno da mu se ne veruje?

A ljudi, u principu, ne vole prepisivače i plagijatore.

Ja sam paganin monoteista i nemam nikakvu obavezu ni prema boginji Ištar a ni prema Isusu Hristu. Ovo je nezavisan ugao posmatranja.

Uzdajte se u boga i božansku ljubav, a ne u izmišljene mesije, uz to bogoborno, bogohulno i protivprirodno obrezane, njihovu krv i njihove strahove. Namaste.
 
ТЕМА

Када се будеш држао ИСТИНЕ, тј, спознао да Православни стари календар броји сада 7524. годину, и када будеш сазнао, научио колико стара Православна година има месеци, а колико дана у месецу, тада чеш знати како то да се по садашљем Григоријанском и Јулијанском Календару померају датуми обелжавања Хришћанске Светковине...

И није лепо да вређаш никог.


ПС

Значи, датум се непомера, осим у новом календару да би се поклопило са старим.
 
Poslednja izmena:
ТЕМА

Када се будеш држао ИСТИНЕ, тј, спознао да Православни стари календар броји сада 7524. годину, и када будеш сазнао, научио колико стара Православна година има месеци, а колико дана у месецу, тада чеш знати како то да се по садашљем Григоријанском и Јулијанском Календару померају датуми обелжавања Хришћанске Светковине...

И није лепо да вређаш никог.

Svaki se kalendar može podesiti tako da određeni događaj, ako se zbio, može da se obeležava uvek na isti datum. I tačka.

Pa barem da si napisao, onako od nemoći:

„Uta ta! Vreme se računa od rođenja Isusa Hrista! Šta sad kažeš?!“

A onda ti ja odgovorim:

“ Sve negde do 1920-tih godina XX veka svaka civilizacija je računala vreme od početka svoje civilizacije. Na Kosovu i u Makedoniji, recimo, sve do 1912. godine, dok srpska i crnogorska vojska nisu osvojile to područje, važio je zvanični muslimanski kalendar, kao i u celoj Turskoj imperiji, te su oni tada računali da se to nije dogodilo 1912. godine, već 1290. godine (pošto je islam osnovan 622. godine). I danas islamska verska zajednica računa vreme po starom kalendaru i po njima sada nije 2016. godina, već 1394. godina. Šta se onda događa. Dolaskom Srba i Crnogoraca na te prostore kalendar se menja, ali i on zaostaje 13 dana za kalendarom koji je u upotrebi u većini Evrope toga doba. Nakon WW I i Pariske mirovne konferencije, Britanija kao svetska kolonijalna velesila nameće celom svetu svoj kalendar, a to je ovaj današnji, koji je trenutno u upotrebi. Pa tako imamo prelazak većine zemalja u svetu na taj kalendar između 1920. i 1930. godine. U Turskoj je taj kalendar zvanično uveden 1922. godine, nakon političke pobede Mustafe Kemala Ataturka, koji je modernizovao Tursku, a u Srbiji (tada Šugoslaviji) je taj kalendar zvanično uveden 1926. godine, no mnogi su i dalje, pa čak sve do 1960-ih godina, računali paralelno vreme po starom i novom kalendaru. Poslednja država na svetu koja je zvanično uvela novi (sadašnji, moderni) kalendar bila je Saudijska Arabija, i to se dogodilo 1962. godine, kada je i ukinula feudalni poredak i robovlasništvo, tako da u toj zemlji i danas postoje ljudi koji su se rodili kao robovi. Te, stoga, kao što vidiš, novo vreme, novo doba ili A.D. je dogovorna stvar - i ništa više od toga... Samo nastavi ovako da se ponižavaš, na moje osobito zadovoljstvo, uvek ću te razbiti argumentima... tvojim oružjem i na tvoj zahtev. Da si ćutao - ispao bi pametniji.“

I šta kažeš, svet je star 7524. godine? Aha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha. Smejem se tačno 33 puta. Nisi valjda od onih što veruju da je ceo svemir star 7500 godina? Koja smejurija.

Da li je nešto lepo, ili nije lepo, to ima veze sa estetikom. Međuljudski odnosi, nečija verovanja i ostale nebuloze nemaju nikakve veze sa estetikom. Pametnom dosta.
 
Poslednja izmena:
Ja sam paganin monoteista i nemam nikakvu obavezu ni prema boginji Ištar a ni prema Isusu Hristu. Ovo je nezavisan ugao posmatranja.

Osecas obavezu prema bogovima koje si sam odabrao.
Ali to nikako nisu tvoji bogovi, ne pripadaju oni tebi. Ti pripadas njima. Tako si odabrao.
Verujuci da branis svoje bogove, svoje vrednosti, dozvoljavas sebi da pljujes po tudjim verovanjima, tudjem izboru.
Podvrgavas verovanje "naucnoj" analizi. Vera je licni cin, unutrasnji tok misli, izabrani smer u kome covek deluje.

Neki na ovaj dan zastanu secajuci se boga u sebi.
Taj njihov bog se zove ljubav.
Secaju se ljubavi i pronalaze njen deo u sebi. Deo, zato sto je prevelika da stane u jedno srce.
Nema u tome niceg loseg, nicega sto zavredjuje tvoju (koja nije tvoja) plitku analizu.
Stvari su mnogo jednostavnije nego sto tvoje analize i proracuni govore
 
Osecas obavezu prema bogovima koje si sam odabrao.
Ali to nikako nisu tvoji bogovi, ne pripadaju oni tebi. Ti pripadas njima. Tako si odabrao.
Verujuci da branis svoje bogove, svoje vrednosti, dozvoljavas sebi da pljujes po tudjim verovanjima, tudjem izboru.
Podvrgavas verovanje "naucnoj" analizi. Vera je licni cin, unutrasnji tok misli, izabrani smer u kome covek deluje.

Neki na ovaj dan zastanu secajuci se boga u sebi.
Taj njihov bog se zove ljubav.
Secaju se ljubavi i pronalaze njen deo u sebi. Deo, zato sto je prevelika da stane u jedno srce.
Nema u tome niceg loseg, nicega sto zavredjuje tvoju (koja nije tvoja) plitku analizu.
Stvari su mnogo jednostavnije nego sto tvoje analize i proracuni govore

Osećam obavezu samo i jedino prema pravom bogu, Velikom Arhitekti, Neimaru svih svetova.

Takozvani "tvoji bogovi" me ne zanimaju.

Ne verujem ni u šta, zato što znam.

Ne podvrgavam ništa ničemu. Nikada. Ni zbog koga ili čega.

Kakav ovaj dan? Dan kao i svaki drugi.

Bogu svaka čast, ali o obrezanim ljudima kooji su umislili da su ono što nisu sve najgore.

Pomeranje datuma nekog događaja samo otkriva to da se taj događaj nije odigrao.

Moje analize su tačne, premda bih ja voleo da nisu.

Glupi i sujetni svoje gledište upravljaju ka raspeću, ali znanje i moć su dostižni samo kroz boga.

U ime Velikog Arhitekte, Neimara svih svetova... Omnes in unum.



grand_10.jpg




.˙. G .˙. A .˙. O .˙. T .˙. U .˙.
 
U ime Velikog Arhitekte, Neimara svih svetova... Omnes in unum.

U ime?
Ti govoris u njegovo ime?
Hrabro.

A zasto na latinskom?

Pomeranje datuma nekog događaja samo otkriva to da se taj događaj nije odigrao.
Taj dogadjaj se odigrava u coveku svaki put kada se seti kojim putem treba da hodi.
Vernici mu ne daju da umre.
U njima zivi.
 
Poslednja izmena:
U ime?
Ti govoris u njegovo ime?
Hrabro.

A zasto na latinskom?


Taj dogadjaj se odigrava u coveku svaki put kada se seti kojim putem treba da hodi.
Vernici mu ne daju da umre.
U njima zivi.

Ne u “njegovo”. Božansko biće nije muškog pola. Za mene i moju braću božanska ličnost je ono. I nikada ne kažemo “on” i “njegovo”.

Ja ne govorim ni u čije ime, mada sam bliži bogu, preko Sunca i gledanja u Sunce (sungazing, ko ne zna šta je neka izgoogla) - jedinog prozora ka bogu na našoj planeti, od nekog vernika koji pije mleko puno kravlje krvi i gnoja, i kome je krv obrezanog čoveka prozor ka bogu.

Na latinskom zbog tradicije.

Ne razumem zašto ne razmišljate svojom glavom već glavama ljudi kojih nema nekoliko hiljada godina. Zašto prihvatate zablude ljudi koji nisu znali za Ameriku, Australiju i Antarktik i za koje su ceo svemir bili Mesec i Sunce, te koji su svom bogu na oltaru prinosili volove, ovnove i golubove, i za koje je bog bio on - odnosno muškarac. Ne znam zašto bi bilo ko u XXI veku verovao da je bog muškarac. Kao prvo, ne postoji bog u onom obliku u kome ga propovedaju hrišćani: kao Otac, Sin i Sveti duh. Bog uopšte nije on, jer ako je on, ili otac, onda je bez sumnje muškarac. Ako je muškarac - onda on mora da poseduje polne karakteristike. Ako ih poseduje i ima potrebu za razmnožavanjem - onda je on životinja. U tom slučaju, naime ako je on otac, onda mora da postoji i majka. Da li su ljudi plod protiv-prirodnog bluda boga oca i majke prirode? Ako li je, pak, bog stvorio ljude po svom obličju - onda on nije ni muško ni žensko - ili je u stvari i muško i žensko; onda je bog hermafrodit. U tom slučaju bi njegov prvorođeni sin, kako je to jednom prilikom rekao italijanski pisac Tomazo Kampanela, kao i sva ostala njegova deca, da bi zadržali porodični karakter, morali biti to isto, što nije slučaj. Bog je zapravo ono ili oni, i više je neka vrsta samosvesne energije nego li što je neko živo biće i to živo biće sa polnim karakteristikama. Ono je stvoritelj svih svetova, bolje rečeno graditelj svih svetova, masonski Veliki Arhitekta, i najviše bi moglo ličiti na nekakvu najstariju i najveću zvezdu u svemiru. A i zvezde su neka vrsta svetlosnih živih bića. One svojim ponašanjem dokazuju da su živa bića. Kao drugo, to prastvorenje nije večno, već ima svoj početak u struji vremena; samim tim imaće i kraj. Ono je bilo prvi diktator u celom svemiru. Protiv njega se pobunilo iz tame drugoprobuđeno biće svetlosti, željno slobode, koje je od njega preuzelo svu vlast u svim svetovima. Kao treće, ko god oni bili, i diktator i revolucionar, i jedan i drugi su prilično negativni. I jedno i drugo svetlosno stvorenje ljudima uopšte nije potrebno, iz prostog razloga što su ljudi bića sa telesnim karakteristikama, dakle obične životinje. Istina njima je bitno da imaju moralne zakone, samim tim i religiju, da bi u svom društvu zadržali kakav-takav mir i poredak. Prostodušni ljudi i ostali laici su oduvek verovali u boga neba i zemlje i u božju brigu za ljudski rod, u zadnjih dve hiljade godina izraženu kroz božjeg sina koga taj isti bog žrtvuje samome sebi kako bi kroz taj sadomazohistički izliv ljubavi spasao čovečanstvo. Kao četvrto, po pitanju odnosa između dobra i zla, treba znati da dobro nije ništa drugo do samospoznaja zla, koje je mnogo starije, s tim što ta dva elementa moraju biti u ravnoteži. Ako svet posmatramo kao vagu, onda možemo primetiti da su dobro i zlo samo dva podjednako teška tega postavljena na tasove. Ako ta dva elementa nisu u ravnoteži - onda dolazi do velikih poremećaja u svim tim svetovima. Prevagne li dobro - onda se rađaju novi svetovi; prevagne li zlo - u tom slučaju dolazi do ratova, katastrofa, čak do nestanka čitavih skupina svetova. Da bi u svetu bilo što više zla - trebalo bi činiti što više dobra. I obrnuto, ako se priželjkuje što više dobra - onda treba činiti što više zla. Činjenjem zla zlo se troši i tako u opticaju ostaje više dobra. Ljudi umiru, kao što sve životinje umiru, ali se i ponovo rađaju. Reinkarnacija duše je potpuno normalna i prirodna stvar. Energija koja napusti telo mora negde da ode, i ako u trenutku smrti ne dozvoliš da se raspadne na recimo deset delova i inkarnira se u deset mačaka, onda se možeš sećati mnogih segmenata iz prošlog života u sadašnjem životu. Sve ideje koje su se nezavisno javile u mnogim religijama su tačne, osuda samoubistva na primer, dok one verske ideje koje su ponikle samo u jednom narodu sigurno nisu tačne. Reinkarnaciju uvažavaju mnogi narodi širom sveta; dok uskrsnuće potiče od Jevreja, što su primili Grci i kasnije Rimljani. Isus Hrist ili bilo koji drugi čovek koji je živeo na našoj planeti - na nekoj drugoj planeti je potpuno beznačajan - kao što su i njihove „mesije” beznačajne na našoj planeti, jer obećanje koje dolazi od jevrejskog boga Jehove, koji po njima „sedi nad krugom od zemlje”, nema nikakvu vrednost, jer bog koji „sedi nad pločom okrugle osnove” i ne zna za druge svetove ili je vanzemaljac koji je astronomsko znanje krio od podanika (stoke) od koje je tražio krv (A šta će bogu krv?) ili nije mnogo znao, pa i oni koji ga slede trude se da ne znaju, iako im je znanje dostupno na svakom koraku. Postoji bog, graditelj svih svetova, masonski Veliki Arhitekta, ali to biće se nalazi u duhovnom univerzumu i uopšte nije zainteresovano za materijalne svetove… i nije muškarac… odnosno on.

Ako ikada stanete pred boga sigurno vas neće pitati koje ste crkve bili ili jeste član, već za vaša dela. To je suština priče.



To o čemu govoriš nije tema ove teme, da se tako izrazim.

Ne zanimaju me polupismeni vernici, kao i to šta oni daju a šta ne daju. Nemam ama baš nikkavu obavezu prema svemu tome. Nisam hrišćanin i ne vredi me ubeđivati u hrišćanske priče, kao što ne bi vredelo ubeđivati hrišćanina u muslimanske priče, ili pak muslimana u budističke priče. Tema je zamišljena kao opštereligiozna. Ispoštujte je, ili je zaobiđite. Trećeg nema.

Namaste.
 
Ne razumem šta crkve misle da dobijaju time što lažu da se Isus nije ženio i imao decu, niti šta bi izgubile time ako bi priznale da se ženio i imao decu; sve to naravno pod uslovom da je uopšte postojao. Zatim, bio je bogoborno, bogohulno i protivprirodno obrezan, pa nije mogao doživeti prosvetljenje. Zatim, ukrao je biografiju od Sidarte Gotame (Bude) i još nekoliko starijih solarnih mesija:
Moderne crkve prate tradiciju postavljenu od strane crkvenih otaca. Ako je laz postojala izmisljena je od strane njih. Jedan od mogucih motiva brisanja njegove porodice iz istorije je nasledje. I rodjenog brata mu skoro potpuno ignorisu (doduse prvenstveno iz dogmatskih razloga). A njegovu biografiju nije izmislio on sam.

U ime?
Ti govoris u njegovo ime?
Hrabro.
Zasto hrabro? Po cemu ga to razlikuje od Savla, Muhameda, Dzozefa Smita, raznoraznih jevrejskih proroka, i slicnih. Svi su oni tvrdili da govore u ime boga. Svi religiozni lideri danasnjice i dalje tvrde istu stvar.
 
Poslednja izmena:
Ma koga je briga za moderne crkve i njihove zablude. Zar ne kaže Biblija da čovek vlada nad čovekom na njegovu štetu? Kaže. Zato ne treba slediti nijedno ljudsko biće, naročito ako je to ljudsko biće bilo bogoborno i bogohulno obrezano, i još ako se nezdravo hranilo. Šta će nekom veganu koji jede samo voće i povrće, i nije obrezan, neko ko je bio obrezan, jeo meso, mleko i jaja, njegova zagađena krv, kad je krv pomenutog vegana čista? Ne treba mu uopšte. Ende.
 
Велики Петак
На Велики петак Црква је све моменте свештених догађаја спасења света означила богослужењем. Време хватања Спаситеља у Гетсиманском врту и осуду Његову од архијереја и старешина на страдање и смрт - богослужењем јутрења, време вођења Спаситеља на суд ка Пилату - богослужењем првог часа, време осуде Господа на суду код Пилата - богуслужењем трећег часа, време крсних страдања Христа - шестим часом, а скидање тела Христовог са крста - вечерњом (на вечерњу износи се плаштаница на средину храма, ради поклоњења мртвом Господу, на њој представљеном). Часови на Велики петак свршавају се овим редом: први, шести, девети и зову се царски часови - јер су византијски цареви увек присуствовали на овим часовима у цркви, а после њих је бивало многољетије царевима.
Као што му је Христос прорекао на Тајној вечери, пре петка ујутро апостол Петар се, у страху да и њега не затворе и казне, три пута одрекао свог Господа. Схвативши шта је урадио, одмах се покајао у горком плачу. Издајник Јуда, кад је сазнао да је Исус осуђен на смрт, мучен грижом савести обесио се. Пилат понуди јеврејском народу да им пусти једног затвореника, као што је то био обичај пред Пасху, али народ је изабрао разбојника и бунтовника Вараву, а за Христа је повикао скоро у глас: "Распни га! Распни га!" Војници вуку Исуса, шибају Га и ругају Му се, стављају Му на раме крст на коме ће бити разапет и воде Га, заједно са два разбојника која ће подврћи истој казни, на Голготу. Пред самим брдом Исус клону под тежином крста, па војници натерају Симона Киринејца да Му понесе крст. На Голготи војници разапињу Христа, а Њему са једне и друге стране - два разбојника. Изнад главе Христове на крст су прикуцали таблицу са натписом: "Исус Назарећанин, цар јудејски". Близу крста стоје апостол Јован, Богородица, Марија Клеопова, Марија Магдалина и Саломија, мајка синова Заведејевих. Под крстом војници деле коцком Христове хаљине, као што је проречено у писму, а док се један разбојник руга разапетом Христу други Га моли да га помене у царству Своме. У тренутку кад је Христос у мукама умро на крсту, над земљом је била тама, завеса у Јерусалимском храму која је раздвајала светињу од светиње над светињама поцепала се на двоје, од горњег до доњег краја... Пошто су Му копљем пробили ребра да би се уверили да је мртав, војници по Пилатовој наредби допусте Јосифу из Ариматеје, Никодиму и осталим Исусовим пријатељима да скину Његово тело с крста, помажу Га мирисима и положе у гроб издубљен у стени. Положивши тело у гроб, они навале на врата од гроба тежак камен и разиђу се у великој тузи. Било је то вече уочи јеврејског празника Пасхе. Сваке године на Велики петак Црква оживљава у нама догађај Христовог страдања на крсту за људске грехове. Величанствена тишина Великог петка најављује већ извојевану победу у космичкој битки Богочовека против Сатане и смрти. Сатана је халапљиво прогутао мамац који ће уништити његову власт - Јагње Божије. Злим људима ништа није тако мрско и одвратно као добар човек. А уколико пред собом имају човека без икаквог греха, онда постају гори од звери, јер животиња убија и комада плен само да утоли глад, а човек то ради из најнижих побуда, да би уживао у туђим мукама.
У ноћи између Великог четвртка и Великог петка, Јудеји су уз грозне поруге, Исуса Христа бичевали. Римљани су наставили сутрадан крвави пир. Пилат је све то мирно гледао. Његов кукавичлук је био већи од људског осећања за правду, и судијског поштовања закона. У жељи да Исуса потпуно понизе, римски војници су му обукли скерлетну одору, јер скерлетна боја је била боја царева и нико други није смео да је носи. Скакали су и играли око њега смејући се цару, а на главу су му ставили трнов венац, као круну. У свом безумљу нису знали да су, из жеље да га понизе, уствари посведочили истину. Исус јесте био Цар над царевима, јер његово царство није од овога света.
Ту сурову игру су наставили Јудеји, кад им је Пилат предао Исуса, рекавши да никакве кривице на налази на њему, односно, да тај човек није прекршио никакав закон, дакле, он је невин. Сурови и опаки Ирод, блудник, родоскрвнитељ и убица св. Јована Претече, је могао све да прихвати, али не и да пред њим стоји невин човек. Онај ко у себи нема ни трунчицу чистоте, не може да прихвати да она постоји код других. Желећи да се нај невинијем од свих људи који су икада земљом ходили наруга, Ирод је наредио да Исусу обуку белу одору, која је знак невиности. Тако су и Јудеји признали истину (иако тога нису били свесни), мада им је намера била да покажу поруганог, исмејаног и униженог човека, којег је светина до јуче славила као Пророка и Спаситеља. Тако су у оба случаја, иако због лакрдије и бестијалног иживљавања и Римљани и Јудеји, иако несвесно признали Исуса Христа за оно што је он и био, Безгрешни Цар.
Тог страшног дана Пилат и Ирод су се измирили, јер су пре тога били у завади. Ујединило их је зло дело.
Кад су Јудеји видели да могу само да муче Исуса, али да не могу да га осуде, рекли су Пилату да се Исус уствари буни против императора, јер себе проглашава царем, а такав грех мора да казне Римљани. Како је то било време уочи Пасхе, највећег јудејског празника, обичај је налагао да један затвореник буде пуштен на слободу. Тада је у затвору био Варава (Бараба), осуђен због убиства римских војника и побуне против Римљана. Пилат је питао народ кога хоће да ослободи, Исуса или Вараву, и народ је тражио Вараву, а кад је питао шта да уради са Исусом, светина је почела да урла: „Распни га! Распни га!"
Исусу су опет обукли његову одећу коју му је исткала Пресвета Богородица, у којој је ишао и проповедао, за коју су војници касније бацали коцку, и тиме су се испуниле речи из Псалма да ће се за његове хаљине бацати коцка.
Натоварили су му тешки крст на леђа и повели га путем који и данас, две хиљаде година касније, носи име Улица Бола (Via dolorosa). Успут су га пљували, добацивали погрдне речи. Нашао се ту и један добар човек Симон из Киринеје, који се сажалио и помогао Господу да носи крст страдања. И једна добра жена, Вероника, истрчала је из куће и марамом обрисала крв, зној и пљувачку са Исусовог лица. Он није могао речима да јој се захвали, али је то учинио на свој начин. На марами је остала слика лика Христовог. Како онда тако и данас. Та марама постоји и на њој је нерукотворени лик Христов.
На брду Голгота (Лобања), била су три крста. Христов у средини и двојице разбојника са стране, и то је био један од начина на који су желели да га понизе.
Чак и тада, после свих мучења и понижавања која је доживео, Христос није клео, он је молио Оца свог небеског да опрости овим људима јер не знају шта чине.
Кад је коначно, око три сата поподне, по нашем рачунању времена, дух свој предао Оцу, сва природа, Божја творевина, се побунила против неправде и злочина: помрачило се сунце, отварали су се гробови, затресла се земља, завеса у Храму се расцепила одозго до доле, и камење се распадало у прах уз ужасан прасак. Тако су се обистиниле Христове речи да ће и камење проговорити. И мртво камење је сведочило Живога Бога.
„Само васкрсење могло је наградити оволико страдање. Само се васкрсом Христовим може природа и наша савест умирити" (еп. Николај Велимировић)
Паримије на Велики петак
а. Царски часови
Зах 11,10.13
Ис 50,4-11
Ис 52,13-15; 53,1-12; 54,1
Јер 11,18-23; 12,1-5.9-11.14-15
б. На вечерњу (изношење плаштанице)
Паримије: а) Изл 33,11-23 б) Јов 42,12-17 в) Ис 52,13-15; 53,1-12; 54,1
spc.rs
 
Zahvaljujući spletu okolnosti, Isus se sukobio i sa prodavcima golubova ispred Jerusalimskog hrama, proglašavajući kraj Mojsijevog zakona i prinošenja žrtava Jehovi; i sa jevrejskim sveštenicima, pričajući im parabole o bogatašu i siromahu, o kamili i iglenim ušima, o carstvu zemaljskom i carstvu nebeskom, o porodičnim vrednostima, otkrivajući tako njihovu hipokriziju; pa čak i sa grčkim slobodnim misliocima koji su posećivali rimsku provinciju Palestinu. Preciznije oko i uho moglo je u njegovom propovedanju da nađe čitav niz kontradiktornosti. Jednom prilikom je kazao da je božji zakon predvideo da jedan muškarac ima jednu ženu, da je svaki odnos izvan braka smrtni greh, kao i monogamija, i da će se po uskrsenju svaki supružnik vratiti svom supružniku. A kad su ga pitali šta će biti sa ženom koja se zbog smrti svojih muževa udavala više puta - odgovorio im je da će po uskrsenju biti kao anđeli na nebesima. Takvih i tome sličnih propusta bilo je na desetine. Lukavi fariseji i sadukeji postavljali su mu provokativna pitanja, ne bi li se izleteo i rekao nešto protiv rimskog zakona. On im je odgovarao da se bogu daje božje a caru carevo, misleći na neplaćanje poreza Rimljanima, što su propovedali zeloti. Takođe, i priča o njegovom kraljevskom poreklu. Na farisejsko pitanje - “Da li ti tvrdiš da si kralj?” - on je odgovarao sa - “Ti kažeš da sam kralj. Ali znaj da moje kraljevstvo nije od ovog sveta.” Time je sebe otpisao kao nekog političkog vođu, mesiju koga je narod čekao.


No bez obzira na sve to fariseji su ga optužili, prvo kod Iroda, a potom i kod rimskog namesnika Pontija Pilata, da se prorok iz Nazareta predstavlja kao car. I jedan i drugi gledali su na Isusa i njegove sledbenike kao na zanesenjake i nisu im toliko smetali. Ali jevrejsko sveštenstvo je insistiralo na njegovom hapšenju, demonizovanju i progonu njegovih sledbenika. Trebalo je uhapsiti, osuditi i pogubiti pastira, a ovce će se same razbežati. Najveći problem bio je to što su se identično oblačili. Ali i njega su rešili. Za trideset srebrnika, Isusov apostol Juda Iskariot pristao je da otkrije njegov identitet. Prepredeni nefilim Simon od Kirene izrežirao je u zadnjoj dekadi aprila, tačnije 14. nisana uveče po jevrejskom kalendaru, tajnu večeru pred mesijino stradanje. Isus je ostao kući sa ženom i decom, a umesto njega na večeru je došao Simon predstavivši se kao Isus. I sam iluzionist, ubedio je apostole da vide Isusa. Pustio je usred večere Judu Iskariota da ode i obavi posao za koji je bio plaćen unapred, govoreći svojim učenicima da je kucnuo čas za vrhunac njegove životne misije poverene mu ni manje ni više nego od stvoritelja neba i zemlje. Uskoro su ih opkolili elitni rimski legionari. Došli su sa jevrejskim sveštenicima koji su tražili Isusa. Juda Iskariot je prišao Simonu, poljubio ga u obraz i rekao mu: “Učitelju.” Rimljani ga tada ščepaše i vezaše. Apostol Petar isuka mač i nasrnu na njih, ali ga Simon odvrati govoreći: “Ko mač potegne od mača će poginuti.” Odvedovši lažnog pastira, Rimljani su rasterali ovce: apostoli se razbežaše kud koji. Još u toku večeri izbili su nemiri u Jerusalimu. Nahuškana od fariseja, rulja je po ulicama tražila i, ako bi koga od njih prepoznala, kamenovala Isusove sledbenike. Naišavši na Petra, neko ga je prepoznao optuživši ga da je on jedan od otpadnika. Ali on se tri puta odrekao svog učitelja, na kraju se zaklevši bogom da on nije to što oni misle. Tad je zakukurikao petao, baš kao što mu je Simon od Kirene prorekao nešto pre toga.

Sutradan je lažni Isus bio odveden prvo pred Iroda, a zatim pred Pilata, pod optužbom da se lažno predstavlja kao kralj Jevreja. Irod ga se otarasio po kratkom postupku rekavši da Pilat odluči o njegovoj sudbini. Pravdoljubivi Pilat, kulturan čovek odrastao i vaspitan u skladu sa rimskim pravom, i pored najprovokativnijih pitanja koja mu je postavio nije našao nijedan razlog za pogubljenje jednog zanesenjaka, već ga je dao išibati. Ali sveštenici su insistirali na pogubljenju. Da bi ih koliko-toliko zadovoljio, rekao im je da je čuo za jedan njima dobro poznat običaj da se od dva optužena čoveka jedan može pomilovati. Isusu i Varnavi, zelotu uhapšenom zbog ubistva rimskog vojnika, sutradan će biti suđeno na trgu ispred rimske uprave, pa neka jevrejski narod odluči ko će biti pogubljen a ko pušten. Pravični Pilat očekivao je da rulja osudi ubicu a oslobodi zanesenjaka.

Narednog dana, kada se Sunce našlo u zenitu, na glavnom jerusalimskom trgu okupilo se na hiljade Jevreja. U masi ljudi našli su se i maskirani Isusovi apostoli i njegova majka Marija. Na prozoru jedne zgrade koja gleda na rimsku upravu našli su se Marija Magdalena i njen muž koji je gledao čas u Sunce čas u besnu narodnu masu. Potpuno smireno posmatrao je sopstveno suđenje. Sa Pilatove leve strane našao se Simon od Kirene, narodu predstavljen kao Isus iz Nazareta, a sa desne strane Varnava. Okupljenoj masi je predočeno šta je ko od njih dvojice skrivio i očekivalo se da narod odluči ko će biti pomilovan. Nagovorena od strane zelota, koji su se provlačili između ljudi, rulja zatraži da se oslobodi zlikovac. I pored Pilatove naklonosti prema jednom zanesenjaku i neverice da narod može da osudi nevinog čoveka rulja ostade pri svom zahtevu. Pilat na kraju opra ruke od celog slučaja i povuče se. Varnava je oslobođen, a Simon od Kirene i još dva lopova osuđena na smrt pre neki dan uzeli su svoje mučeničke stubove i uz rimsku vojnu pratnju poneli ih ka brdu Golgoti. Vojnici su češće bičevali ovu dvojicu, a ređe Simona. Nezainteresovani za predstojeće pogubljenje, većina ljudi raziđe se brže nego što se okupila, dok Isusovi sledbenici krenuše za povorkom prema Golgoti. Od svih apostola samo je Jovan pratio Simona na nekoliko koraka iza njega. Isusova majka Marija i žena Marija Magdalena držale su se pod ruku plačući glasnije od svih prisutnih. Na kraju povorke koračao je Isus sa zarom preko lica.

Stigavši na brdo, rimski vojnici im prikovaše ruke i noge za mučenički stub od kedrovog drveta, u obliku latinskog slova T, i podigoše ih uvis. Bilo je prošlo više od dva sata iza podneva kada vojnici htedoše da pocepaju njihovu odeću i podele je među sobom. Ali legionar Longinus predloži da bacaju kocke pa ko dobije najveći broj da uzme sve. On je bio taj. Iznad Simonove glave postavljena je daska sa natpisom na latinskom, grčkom i hebrejskom jeziku: “Isus Nazarećanin kralj Jevreja.” Lica sve trojice razapetih ljudi grčila su se od bola. I nefilim Simon jedva je podnosio bol koji mu je razdirao ruke i noge. Rimski vojnici mu se rugaše govoreći: “Spasi se sada sine božji! Kralju Jevreja!” Centurion Longinus, potplaćen od strane esena, nali uspavljujuće sredstvo koje su mu oni dali na parče krpe, prinese ga Simonovom nosu i usnama i razmaza ga po njima. Zatim uze koplje i probode obojicu mučenika sa strane, dok onog u sredini ostavi da se muči na stubu. Simonu se pridrema i on, onako izmučen, povika iz sveg glasa: “Bože moj!... Bože moj!... Zašto si me ostavio?!...” Omamljeno telo mu se opusti i on utonu u san. Isusovi sledbenici zaplakaše još jače, dok pravi Isus staja po strani ćuteći. Oko tri sata iza podneva nastupa potpuno pomračenje sunca u trajanju od nekoliko minuta. Neuki i sujeverni ljudi uplašiše se i klekoše na kolena. Jedan rimski vojnik povika: “Ovo je zaista božji sin!” U tom trenutku, na drugoj strani Jerusalima, Juda Iskariot se uplaši pomračenja, pokaja se što je izdao učitelja i obesi se na najbliže maslinovo drvo. Iz njegove odeće prosuše se svi srebrnjaci. Kad su sunčevi zraci ponovo obasjali zemlju vojnici dozvoliše da se tela poskidaju sa stubova i predaju rodbini. Obe Marije i apostol Jovan odnesoše Simonovo telo u grob, a zatim odoše kućama. Pred grobom ostadoše rimski stražari, za svaki slučaj, da apostoli ne odnesu telo i objave kako je Isus uskrsnuo.

Sledećeg dana, u subotu uveče, Isus skide zavoje sa ruku i otvori rane koje mu je pre par dana nanela Marija Magdalena ne bi li ubedio svoje apostole koji ništa nisu znali o zaveri da je zaista bio na stubu, umro i uskrsnuo. U nedelju, odmah iza ponoći, rimsku stražu uplaši brujanje s neba i svetlost koja se spuštala sve niže. Gvozdena ptica sišla je s neba, svetlosnim snopom razbila kamen na grobu i iz njega je izašao Simon od Kirene. Vojnici pobegoše u grad drhteći od straha i pričajući da je Isus uskrsnuo. Simon ode kod Isusa da ga obavesti o onome što sledi. Nije se dugo zadržao kod njega. “Oni koji su te doveli na svet sutra će doći po tebe”, rekao mu je na rastanku. “Odneće te iznad oblaka i bićeš tamo sve dok ne kucne čas za tvoj povratak. Bićeš u naročitoj vrsti sna, a tvoj duh će u međuvremenu moći slobodno da luta i da se reinkarnira. A kad kucne čas za povratak, telo u kome se budeš nalazio će naprasno umreti a ti ćeš se vratiti u ovo telo, jer ono može da traje više od hiljadu godina. A nas dvojica ćemo se sresti bar još jedanput u nekom od tvojih narednih života. Bićeš mi potreban za osnivanje pokreta novog doba u dalekoj budućnosti. Zbogom.” Isus se oprostio i sa Marijom Magdalenom i otišao kod svojih apostola. Prestravio ih je pojavivši se na vratima. Apostol Toma nije verovao da vidi učitelja sve dok mu Isus nije pokazao rane na rukama. Posedeo je sa njima sve do jutra kad su zajedno prošetali do Jerusalima. Svi koji su ga videli verovali su da je uskrsnuo.
 
Tačno u podne na Golgotu se s neba spustila velika gvozdena ptica. Njena vrata su se otvorila. Pre nego što je ušao unutra, Isus je rekao apostolima: “Jevreji će obnoviti državu Izrael tek pošto svi potomci onih ljudi koji su me osudili na raspeće budu istrebljeni. Čuvajte uspomenu na mene i ljubite jedan drugog.” Ušao je u letelicu i, naočigled mnoštva zabezeknutih posmatrača, vinuo se u oblake. Unutra su ga dočekala plavooka humanoidna stvorenja slična njemu. Nisu razgovarali. Kontaktirali su mislima i odlično su se razumeli. Isus je kroz prozor letelice video kako se svet u kome se rodio i živeo naglo smanjuje i na kraju pretvara u ovalno nebesko telo slično Mesecu, samo sa mnogo većim spektrom boja. Okrenuvši se, iza leđa je ugledao tamu i zvezde u daljini. Osetio je strah od kosmičkog beskraja, uobičajen za sve zvezdane putnike. Ipak je ova planeta, ma kakva ona bila, bolja od mračne i ledene vasione u kojoj nijedno živo biće ne oseća gravitaciju. Za njegove oči ovo je bio neverovatan prizor. Gvozdena ptica pristala je uz ogroman leteći objekat u obliku dugačkog valjka. U njoj ga je dočekao komandant Enkaj, koji mu se predstavio kao Ja sam onaj koji jesam, što na hebrejskom jeziku glasi Jehova. Obukao ga je u kraljevsku odoru i uputio u jednu odaju gde se zavalio u udobno stakleno zvono. Uboden je iglom i za tili čas utonuo je u stanje hibernacije. Njegov duh doživeo je astralnu projekciju i izgubio se u vrtlozima svemira.

U vremenima posle Isusa, nekoliko njegovih apostola i sledbenika napisalo je između trideset i pet i šezdeset jevanđelja o njegovom životu, no rana crkva je priznala samo četiri koja kriju njegov sedamnaestogodišnji boravak u Indiji, brak i potomstvo sa Marijom Magdalenom i mnoge druge bitne detalje. Odbačen od strane Jevreja, kult njegove ličnosti pustio je korene najpre kod Grka, a kasnije i kod Rimljana. Njegovi apostoli su za života bili užasno progonjeni i mnogi su mučeničkom smrću umrli za veru. Neko vreme nakon njegovog uzdizanja na nebo, u Palestini se pojavio Simon Čudotvorac, veliki iluzionista, koji je činio čuda kao i Isus. On je tvrdio da je on bio razapet umesto njega. Bio je veliki protivnik Isusovog kulta. Zeloti su podigli ustanak protiv Rima koji je krvavo ugušen tri i po decenije po Isusovom odlasku, kada je do temelja razoren Jehovin hram i ceo Jerusalim. Uništeni su i zeloti, i fariseji, i sadukeji, a Jevreji raseljeni širom sveta, što je Isus jednom prilikom i prorekao svojim sledbenicima. Simon Čudotvorac i njegovi Sinovi zaveta su se bez sumnje pobrinuli da ispune i to proročanstvo. U toj istorijskoj pometnji nestali su i eseni. Što se tiče Isusove porodice, njegova ostarela majka Marija, žena Marija Magdalena, kćerka Tamar i sinovi Isus Mlađi i Josif su se oko šezdeset godina po rođenju najpoznatijeg člana porodice, znajući šta će se uskoro dogoditi u Palestini, preselili na južnu obalu Galije. Njihovi daleki potomci, po padu Rima, preko brakova sa porodicama “plave krvi” osnovali su francuske dinastije Karoling i Meroving, koje su se u hrišćanskoj Evropi, bračnim vezama, orodile sa svim evropskim kraljevskim kućama u narednih hiljadu i po godina.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Naši daleki preci bili su ponosni pagani. A onda su bogoborno i bogohulno obrezani manipulatori u pokušaju prevarili jednu ranjivu generaciju da raskine sa ponosom i znanjem, i da se preobrati na robovski mentalitet i neznanje, pa su od pagana postali hrišćani; nekada časni i ponosni rimski vojnici postali su plašljive babe - i Rimsko Carstvo je nestalo sa scene, ne bi li hrišćani 1000 godina rušili sve pred sobom. A onda su ti isti bogoborno i bogohulno obrezani manipulatori u pokušaju, ne tako davno, jednoj ranjivoj generaciji nametnuli ateizam i bezvoljnost, i upravo tako nas vratili u paganizam. Bili smo i ostali ponosni pagani.

Sreli se danas pravoslavac i paganin. I pravoslavac paganinu, da bi ga isprovocirao, kaže: „Hristos voskrese!“ A paganin njemu: „Marija Magdalena cepa kese.“ Ali ko je koga isprovocirao? I hrišćanin njemu počne da psuje... i oca, i majku, i brata, i sestru, i ženu, i dete, i psa, i mačku, i familiju, i nebo, i zemlju, i panaiju, i hleb, i Sunce... ma sve po spisku... Da je neko pitao paganina zna li šta pravoslavac danas slavi - paganin bi znao i objasnio mu do detalja: „Praznik vavilonske boginje Ištar”, odnosno “Rođenje proleća i novog života”. Da je, pak, pitao pravoslavca, teško da bi znao da mu objasni bilo šta, pa čak ni da se pozove na Bibliju, jer većina hrišćana nikada nije ni pročitala tu knjigu. Ha ha ha. “Hristos voskrese” - “Marija Magdalena cepa kese.”

Biblija je od IV veka bolesno izokrenuta. Pridodat joj je još bolešljiviji Novi zavet, ali da ne idemo dalje sa ovim. Svaki čovek ima svoj proces i za svakog će pre ili kasnije doći trenutak spoznaje. Ono što nam je potrebno je međusobni respekt i akceptacija... baš kao što to radi Sunce, jer bez obzira da li ga neko psuje, ono i dalje sija jednakim sjajem za sve nas...

Neko mi je pre neki dan pomenuo pokajanje zbog nekih stvari koje pišem. Ne kajem se ni zbog čega. Jedina stvar zbog koje se kajem je to što sam slušao svoje bližnje do nekog trenutka i što sam se hranio kao većina ljudi, do pre mnogo godina, ponajviše zbog toga što sam jeo meso i pio mleko, jer ko jede krvavo meso i pije mleko puno kravlje krvi i gnoja, a zna da je tako, svesno postaje božji neprijatelj. Iskreno se kajem zbog toga što sam pre neko što sam postao vegan, pre mnogo godina, i ja jeo meso i pio mleko. Fuj. I ni zbog čega više. Nikada više.

Stari Rimljani imali su jednu izreku: “Kad nestane Rim nestaće svet.” Padom Rima svet je zaista nestao. Barem onaj civilizovani deo sveta. Nastupila su mračna vremena. Hrišćanski varvari rušili su sve pred sobom hiljadu godina i više. Sve dok se nije pojavila renesansa. Amerika je moderni Rim. I ako se dogodi da ona padne, tada će muslimanski varvari rušiti sve pred sobom hiljadu godina i više... Ja sam plavooki belac, Evropljanin, najpametnija i najagresivnija životinja na svetu.Ali opet sam, najmanje, za nijansu bolji od onih koji slave ljude, uzdaju se u njihovu krv i spasenje preko njihove krvi. To da ja slavim jednog bogohulno, bogoborno i protivprirodno obrezanog čoveka (ko god se obreže smatra da je bog pogrešio u anatomiji, pa se on drznuo da “ispravi grešku”, a u stvari je tim bogohulnim, bogobornim i protivprirodnim činom zatvorio srčanu čakru, kao i ostale gornje čakre, pa nikada ne može doživeti prosvetljenje), za koga se ne zna da li je uopšte postojao, koji je “uskrsnuo”, a taj se “događaj” svake godine pomera na drugi datum... to se neće dogoditi. To je težak udarac na prosečnu inteligenciju prosečnog čoveka. Pa nije mi svraka popila mozak. Namaste.
 
a pazi, ključna reč u tekstu što je prebačeno ovde sa religije je : prevara

vodi računa da na teoriji zavere ne pominješ - religiju a na religiji - prevaru
onda će se naći neka bistrina da eto 'pravilno' koriguje mesto prebivališta teme,
s'tim da tekst i ne pročita u celosti, ili ga pak pročita i možda ne razume...

jbg. tako to biva u našem forumskom svetu
 
Da, na žalost. Upravo tako. Ja otvorim ozbiljnu temu, polupismeni vernik me izvređa na ličnoj osnovi, izmislil svakakve laži za mene (valjda su ga tako učili u crkvi), neko ostavi te njegove uvrede, a pobriše moje odgovore na njih, a onda temu prebaci ovamo... Tuga.
 
Nije vaskrslo njegovo telo.
Vaskrslo je ono sto on jeste: "put, istina i zivot".
Nije vaskrsao u pecini. Vaskrsao je u svakome od nas.

Praznik sluzi da podseti zaboravne.
Da podseti da u sebi nose i put, i istinu i zivot.
Datum je vezan za predhriscanski lunarni kalendar, i slavi se sledece nedelje posle prvog prolecnog ustapa. Prvi dan jevrejske sedmice mora biti nedelja.

Mislim ceo praznik je bizaran. Jbt, ritualno ubise coveka, pa jos se divimo kako je on eto vaskrso! I da je to bila Bozja volja tj da ga ja Bog zrtvovao zbog nas. To je brutalna zamena teza i izbegavane odgovrsti za satanisticki ritual.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top