Велики марш жена против Трампа у Вашингтону

16195032_657756431063156_6468448063395276273_n.jpg


Šta više reći...
 
Feminizam i islamizam su baš srodni hahaha.

Не знам колико су сродни, али да су у великој љубави, то је чињеница. Иначе, не знам колико си упознат, али међу организаторима овог ,,женског марша" се налази и рођаци припадника Хамас-а, који су заговорници шеријатског уређења.
 
Iako sam generalno protiv trošenja državnih novaca na opskurne projekte, dobrovoljno bih finansirao posetu bilo koje feministkinje islamskom svetu.

Два месеца у Саудијску Арабију, па да видиш како би после Трампа доживљавали као највећег феминисту. :D
 

Ha, ha, zvaka za seljaka,......eto sta kazemo.:zblesav:

Шта је жвака за сељака? Па није то твој "Информер" објавио између вести о доласку система С300 у Србију по наређењу Путина и враћању Косова у састав Србије по наређењу Трампа z:mrgreen:

- - - - - - - - - -

Два месеца у Саудијску Арабију, па да видиш како би после Трампа доживљавали као највећег феминисту. :D

Видим дуленце да си постао фан Саудијаца?
 
Не, никако. Саудијци су идоли твојих истомишљеника. ;)

Па видим да хвалиш Саудијце од неке тамо треће стране ове теме.
Мора бити да си профурао са неким Исисовцем који је шатро мигрант.
Јел бар лаке руке? Мсм, према својој "девојчици" не треба да буде баш много груб.
 
Klasna dimenzija

Šire se glasine da je potrebno da se organizuje masovni štrajk širom sveta kako bi se zaustavio Tramp. Kao datum već se predlaže Osmi mart, Dan žena. Na taj dan, podsećamo, krenule su i demonstracije žena radnica 1917. godine, koje su nekoliko dana kasnije srušile dinastiju Romanovih i otvorile put Ruskoj revoluciji. Ovog puta, jedna od grupa po kojima Tramp udara je i organizovano radništvo: republikanci spremaju zakon kojim bi dodatno suzili pravo na štrajk i sindikalno organizovanje.

Širom sveta, imamo priliku da se organizujemo ne samo protiv američkog imperijalizma, već i protiv svojih vladara.

Nema bolje prilike da se levica ujedini u akciji protiv Marin Le Pen pred majske izbore u Francuskoj nego da se pridruži ovom globalnom pokretu u martu.

Nema bolje prilike da se levica ujedini i suprotstavi spoljnoj politici Londona nego da spreči Trampov dolazak u julu.

Nema bolje prilike da se mi na Balkanu dignemo protiv svojih tirana.

Gde se ne sprovode antisindikalne mere?

Gde se ne udara po pravima žena ili LGBTQ+ osoba?

Gde vladajući krugovi ne raspiruju rasističku mržnju spram Roma/kinja ili migranata/tkinja?

Gde nema pokušaja da se vlade dodvore novom američkom predsedniku u borbi za geopolitičku nadmoć u regionalnoj nacionalističkoj igri?

Gde se Tramp i EU ne saglašavaju glede pokušaja da zaustave izbeglice?

Pokret na Balkanu

Zbog svega ovoga, ne treba da se toleriše stav kako je Tramp „ipak manje zlo“. Ne treba ni da se ide u drugom pravcu, da se žali nad Hilari Klinton. Osam godina Obamine administracije pacifikovalo je pokrete veštim adresiranjem identitetskih politika. Zato je Obama mogao, tiše nego Tramp, da nastavi politike imperijalizma, eksploatacije i opresije. To je dovelo to Trampove pobede. Klinton je predstavljala tek kontinuitet sa Obaminom politikom. Njen gubitak bio je poraz establišmenta.

Treba biti svestan da Trampov ekstremni pristup predstavlja veliku opasnost. No, njegov pristup stvara i veliku priliku ako se levica dovoljno odlučno i promišljeno digne protiv ovakvih politika. Ne treba zaboraviti da Tramp predstavlja manjinu – on nije imao apsolutnu većinu na američkim izborima, već je samo pobedio u više država. Stoga je njegov legitimitet slab. Tako je i sa našim regionalnim vladarima, za koje glasa samo manji deo stanovništva.

Protesti su na vidiku i treba im se pridružiti. Kako se videlo proteklih dana u protestima protiv korupcije u Rumuniji, protesti mogu naterati vlade u povlačenje. U proteklih godinu dana u Srbiji imali smo priliku da vidimo da postoji spremnost na protest – „Ne davimo Beograd“ je ključna inicijativa. Ako se uključimo u globalne proteste, možemo samo ojačati i povezati borbe koje se vode oko srodnih problema.

Ka globalnom i radničkom Osmom martu

Deo razloga iz kog su protesti dvehiljaditih u konačnici bili neuspešni jeste i nedovoljno široko prihvaćena ideja da je drugačiji svet moguć. Tada su bile popularne postmoderne ideje o „pokretu pokreta“, gde su se razne borbe vodile odvojeno, jer se smatralo da je svaka opresija specifična: klasna, rodna, rasna. Dolazilo je i do pokušaja da se proslavi „decentralizacija“ protesta, njihova „apolitičnost“, „vodeća“ uloga NVO-ova umesto političkih partija, itd.

Na kraju je došlo do opadanja tih pokreta i kanalisanja velikog dela učesnika/ca u elektoralne vode. Iako danas nema jasne strategije za prevazilaženje kapitalizma, borbe se ipak generalizuju, jer je problem sa kojim se svi suočavamo sveobuhvatan. No, ta generalizacija odvija se na reformističkoj ravni: glasamo za „manje zlo“, a nastavljamo da se borimo za svoju stvar sami. Zato su mnogi glasali za Obamu – ali, kao što je sada jasno, rasna diskriminacija u SAD nije umanjena njegovom vladavinom. Pokret Black Lives Matter (Crni životi su bitni) nastao je za Obaminog mandata.

Jasno je da bi nas pristup nalik ovom iz dvehiljaditih vratio dvadeset godina unazad. Lekcija je jasna: naša snaga je upravo naša solidarnost. No, bitno je da se ovog puta prevashodno ističe da je ono što nas spaja činjenica klasne ekpsloatacije. Solidarnost protiv eksploatacije je, naravno, nemoguća bez solidarnosti protiv različitih oblika opresije.

Zato je danas svaki protest bitan: protiv seksizma, protiv islamofobije, protiv ukidanja sindikalnih prava ili prava na javne usluge. Svuda treba stremiti tome da se protesti šire i da se unutar njih organizuje sve jači i jasniji levi pol, koji će da ističe ono što sve te proteste spaja. Što više ljudi bude na protestima, veće su šanse za širenje levih ideja.

Gde ćemo dalje?

Osmi mart je sledeći korak – za sve nas, radnice i radnike, širom sveta.

Ne možemo izgubiti ništa osim svojih okova!
 

Back
Top