Vedrana Rudan: Shvatila sam, deco moja, da vas više ne volim!

Ovom Vedraninom tekstu moze da se cudi samo onaj ko nista pre sto je napisala, nije procitao. I naravno, da sve pogresno razume.
Vedrana nije lik koji ima potrebu da je bilo ko razume ili podrzi, zabole je za to. Ona glasno, ironicno i beskrupulozno pise o svemu sto nju licno dotice. Tacno je da provocira, ali jednako i iritira, jer bode uvek u srz zamaskiranih drustvenih odnosa, odlicno ume da natera isprovociranog da sam sebi uskoci u stomak, komentarisuci upravo ono sto ga sablaznjava u njenim razmisljanjima.

A sta da se nije obratila deci? Manje bi licno neki shvatili? Pa njen cilj i nije da prodjete samo pored napisanog, nego i da se pocesete posle citanja. To je Vedrana. :lol:

Meni je pomalo bezvezno da sad podvlacim gde je ironija, gde je samoironija, gde sarkazam u tekstu...ali kontam, doci cete jednog dana tamo gde je ona sada i samo ce vam se kasti.
Roditelji odrasle dece je sasvim razumeju, vi koji ste jos deca sa malom decom, narogusicete se na prvu. Tako je to sa generacijskim jazom, vazda bilo.

I nesto iz licnog iskustva...kad su moji napravili kucu, imala sam 6 godina kad smo se uselili u nju. Na komentar jednog rodjaka, upucenog tati, da je lepo napravio kucu na tri sprata, za svaku cerku po jedan, moj tata (tada je imao 32 godine) samo je ladno uzvratio - kucu smo napravili zena i ja za nas, da imamo sta da prodamo jednog dana i placamo staracki dom.
Da ne pricam o tome kako mi je bilo krivo kad sam to cula (bila sam dete koje je zelelo da zauvek zivi sa mamom i tatom i sestrama u toj novoj, nasoj, kuci), i on, moj otac, to prica do dana danasnjeg. Odavno ga potpuno razumem, nikada mu se ne bih naljutila da uradi upravo tako kako misli da je za njih (i majku), najbolje.
Dakle, neki svojpoj deci predoce kako stvari stoje mnogo pre nego je Vedrana to uradila, zakasnila je ona malo, pa i neke na forumu prosto uvredila time. :lol:
Najbolji komentar, istinit!
Bravo!
Ne treba zaboraviti da je Vedrana Rudan pojam onim koji na Krstarici pokušavaju da ostvare svoje
propale snove iz spisateljstva... i koji je nevaspitano nazivaju pogrdnim imenima...
 
Poslednja izmena:
Cini mi se da je jedna majka pobrkala osjecaje ljubavi sa osjecajima odgovornosti!
Odgovoran roditelj pokusava potomka usmjeriti u pravcu za koji on, roditelj, smatra da je ispravan!
Roditelj koji voli, voli do zadnjeg sprica u venu, do zadnje izdaje roditelja, do zadnjeg praznog racuna na banci!
Blago roditelju koji moze da odgaja dijete odgovorno i sa ljubavlju!
Gde je ovde lično iskustvo?
 
Ведрана се позива на оне дане када је бринула о њима, а они се вероватно сећају оних дана када их је напустила и отишла са љубавником.
Свако зна оно што га боли и свесно или несвесно потискује верзију истине оне друге стране.
Али читаност расте, а то је у њеном случају једино битно, бити антипротиван устаљеном размишљању је сигуран, много пута опробан рецепт.
 
deca i ne treba da se slazu ili ne..to je njen zivot ..niko decu ne pita ni kada se roditelji razvode
Тако је, али немој онда да се чуди што деца сада живе свој живот, као што је она живела свој.
Избори, избори, избори и последице.
 
Vedrana pise sve iz prvog lica, svoja osecanja, misljenja izbacuje bez zadrske, otvoreno iskreno, bez laznog morala.
Ovaj tekst, naravno nije dopisivanje sa decom, ves brutalna istina o jazu generacija, o ocekivanju roditelja da im deca budu zahvalna i ocekivanja dece da su roditelji dozivotno samo servis.
Ujedno postavlja i pitanje kada pustiti decu da samostalno zive svoj zivot, a onda ziveti svoj bez tereta roditeljstva.
Meni kod nje, samo povremeno, smeta sto ume da bude vulgarna, ali to je njen stil.
 
Ја од свог детета очекујем да буде срећна, никакву захвалност, јер сам је родила не зато што је она хтела, већ сам ја бескрајно желела дете.
Стога ми овакви родитељи звуче крајње себично.
 
Vedrana pise sve iz prvog lica, svoja osecanja, misljenja izbacuje bez zadrske, otvoreno iskreno, bez laznog morala.
Ovaj tekst, naravno nije dopisivanje sa decom, ves brutalna istina o jazu generacija, o ocekivanju roditelja da im deca budu zahvalna i ocekivanja dece da su roditelji dozivotno samo servis.
Ujedno postavlja i pitanje kada pustiti decu da samostalno zive svoj zivot, a onda ziveti svoj bez tereta roditeljstva.
Meni kod nje, samo povremeno, smeta sto ume da bude vulgarna, ali to je njen stil.
Jednom roditelj, do smrti svoje roditelj!
Nema toga da mi nesto pustamo djecu ili da nesto zivimo zivot bez tereta roditeljstva...ako je to nekome teret.
Radi se o tome da mladi ljudi radjaju djecu neobavjesteni o dozivotnoj obavezi i odnosu prema bicu koje su, bez njegove zelje, kao uostalom i nas nasi roditelji , donijeli na svijet.
Zar se odricemo brace i sestara, baka i deka, roditelja?
Ne, vecinom.
Zasto onda "pustamo" djecu?
 
Roditelji nisu vlasnici svoje dece.Iako ih bezuslovno vole, odgajaju ih, vaspitavaju, školuju isto tako treba da ih puste da se osamostale, postanu nezavisni stabilni ljudi koji donose odluke sami, sa svojim partnerima ,bez oslanjanja na roditelje. Nije to odricanje. Roditeljska ljubav je dozivotna.
Ali, uz decu se ne dobija uputstvo za rukovanje, pa svaki roditelj postupa po sopsvenom osećaju. E, tu mnogo puta vazi ona vec klise izreka, put do pakla je popločan dobrim namerama.
 

Back
Top