Večiti romantičari

Ne, nemoj mi prići!Hoću izdaleka
Da volim i želim oka tvoja dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
Dok od sebe samo nagoveštaj da.


Ne,nemoj mi prići!Ima više draži
Ova slatka strepnja,čekanje i stra`.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži
O čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne,nemoj mi prići!Našto to, i čemu?
Iz daleka samo sve k`o zvezda sja;
Iz daleka samo divimo se svemu.
Ne,neka mi ne priđu oka tvoja dva


 
Ne ljuti se zbog rijeci
sto ih nekad kazem
nakon teske noci
umorna i snena.
Ne cudi se zbog suza
kad u tami placem
ili kad te ljubim.
Ja sam zena..

Ne budi me zbog jutra
draze su mi noci
sapat ili dodir
luda igra sjena.
Ne trudi se da shvatis
nikad neces moci
cudna je to igra.
Ja sam zena..

Ja sam zena
zena sto voli
zena od suza
strasti i boli.
Ja sam zena
zena od tuge
zena sto ljubi
zena ko druge.

Ne trazi da ti pricam
bas sve moje snove
mozda cujes lazi
kad izlaza nema.
Ne zuri se da saznas
sto je bilo juce
ne pitaj me nista.
Ja sam zena..

... zena od suza
smijeha i boli
... zena koja zna
da voli
da ljubi
da gubi
da place


 
"Ako mi zivot krila skrati, i sneg u oku pocne da veje, znam, bar se necu pokajati sto sam umeo da se smejem."

Mika Antic

52303839_1329461670526963_520151033813401600_n.jpg
 
Da li si mogla da zaboraviš
da je tvoja ruka nekad u mojoj ležala,
i da se neizmerna radost
iz tvoje ruke u moju,
sa mojih usana na tvoje prelila,
i da je tvoja kosa plava,
čitavo jedno kratko proleće
ogrtač sreće mojoj ljubavi bila,
i da je ovaj svet, nekad mirisan i raspevan,
sad siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i naših malih ludosti?
Zlo koje jedno drugom nanosimo
vreme briše i srce zaboravlja;
ali časovi sreće ostaju,

njihov sjaj je u nama.

8658be0243afe16c9c1b04f19f18208c.jpg
 
:uja: :zag:
https://s19.****************/images/200303/d9f83fni.jpg

Osjecam se ponosnom
na sve ono sto je poezija od mene stvorila
Uplovivsi u to beskrajno more emocija
I zivljenje istih!
Mada, ne tako rijetko
voljela bih da ne osjetim boli
zbog kojih mi se cini da cu i poslednji dah izgubiti!
Tada setam po ivici provalije
I cini mi se da me izmedju zivota i smrti
Samo jedna nit dijeli!
Ipak, bozanski je osjetiti svu tu dubinu
Savrsenosti, po zamisli
Savrsenog koji nas takve stvori!
I ako cete mi vjerovati
Uzivam u svakom trenutku te posebnosti!


Tea
:hvala::zag::heart:
 
Osjecam se ponosnom
na sve ono sto je poezija od mene stvorila
Uplovivsi u to beskrajno more emocija
I zivljenje istih!
Mada, ne tako rijetko
voljela bih da ne osjetim boli
zbog kojih mi se cini da cu i poslednji dah izgubiti!
Tada setam po ivici provalije
I cini mi se da me izmedju zivota i smrti
Samo jedna nit dijeli!
Ipak, bozanski je osjetiti svu tu dubinu
Savrsenosti, po zamisli
Savrsenog koji nas takve stvori!
I ako cete mi vjerovati
Uzivam u svakom trenutku te posebnosti!


Tea
:hvala::zag::heart:

Hvala ti 😘
Da, poezija je zaista neobican dar, koja me promijenila sustinski! Nikada ranije nisam poznavala ovakve emocije koje me oplemenjuju na neki nacin i priblizavaju necem neizrecivom! I te boli koje je nezamislivo podnijeti, pa ponekad pobjegnem da ne vidim neke stvari jer bi me zbog tolikog udara ubile, tada se osamim, dok sa srecom je drugacije, srecu zelim da podijelim, umnozim, jednostavno da prenesem to sunce u ocima svima! Umjetnost je ljepota, zivljenje te ljepote u svemu, i nalazim je svuda i u svemu sto me okruzuje! Tada bi covjek pomislio nema je, gdje je a malo ko zna da je meni ljepse u tom mom svijetu nego u onome oko mene! Umjetnost se jednostavno voli, to je ljubav! :heart: :heart: :heart:
 
tumblr_mgxctalAv81rsgsofo1_500[1].jpg

O gle, ne mogu reći ti ni riječi!
Ako sam ruža bujna — otkini me!
Ako sam čaša vina — prinesi me,
prinesi me na usta te me pij
dok zadnja kap se u te istoči.
Jad moj budući neka te ne priječi
I sad ni na šta, ni na šta ne pazi!
A onda? Onda bez srca postupi,
onda me ružu nogama pogazi,
onda me čašu praznu o tle lupi,
nek ti godi i stakla zveketanje.
Ja znam: ko tvoje razbijene sanje,
ko bol, kajanje i zločini skriti
u spomen ću ti vazda dolaziti.
 

Back
Top