Vatikan priznaje još jedno euharistijsko čudo

Атомик™

Srebrna tastatura
Poruka
254.839

Vatikan priznaje još jedno euharistijsko čudo​


Sveta Stolica bi 31. svibnja trebala objaviti priznanje euharistijskog čuda koje se dogodilo u Indiji. Tijekom jutarnje mise koju je 15. studenoga 2013. slavio o. T. Pathickal u crkvi u Vilakkannuru na posvećenoj hostiji pojavilo se lice Isusa Krista​



thumb

Sveta Stolica bi 31. svibnja trebala objaviti priznanje euharistijskog čuda koje se dogodilo u Indiji. Tijekom jutarnje mise koju je 15. studenoga 2013. slavio o. Thomas Pathickal u crkvi Krista Kralja u Vilakkannuru, Kerala, na posvećenoj hostiji pojavilo se lice Isusa Krista.

Vatikansko priznanje čuda objavio je 9. svibnja nadbiskup Joseph Pamplany, mitropolit Nadbiskupije Tellicherryja, siro-malabarskog obreda. Svečana objava ove odluke održat će se u crkvi u Vilakkannuru tijekom mise koju će slaviti apostolski nuncij u Indiji, nadbiskup Leopoldo Girelli.

Nadbiskup Pamplany naglašava da ovo čudo „doprinosi jačanju vjere u stvarnu prisutnost Isusa u Euharistiji“. Istodobno, podsjeća nas da je ta stvarna prisutnost istina vjere neovisna o čudesima i utemeljena na Kristovoj riječi.

Otac Pathickal, tadašnji župnik Vilakkannura, primijetio je da se na posvećenoj hostiji pojavila mrlja tijekom pretvorbe. Postajala je sve veća i svjetlija dok nije razaznao lice. Zatim je odlučio ostaviti hostiju sa strane i nastaviti slaviti misu koristeći drugu hostiju. Nakon liturgije pokazao je hostiju sakristanu koji je odmah prepoznao Kristovu sliku. Hostija je bila izložena na klanjanje vjernicima. Vijest se brzo proširila i tisuće hodočasnika počele su hrliti u crkvu u Vilakkannuru što je čak izazvalo intervenciju lokalnih vlasti. U to je vrijeme hostiju preuzela siro-malabarska Nadbiskupija Tellicherry kako bi provela istraživanje koje je Crkva zahtijevala u takvom slučaju. Godine 2020. hostija je povjerena tadašnjem apostolskom nunciju u Indiji, nadbiskupu Giambattisti Diquattru.

Tijekom povijesti brojna euharistijska čuda ojačala su vjeru u stvarnu Isusovu prisutnost u Euharistiji. Euharistijsko čudo iz Lanciana, zbilo se u osmom stoljeću, te čudo iz Bolsene iz 1263. godine, pridonijela su uspostavljanju blagdana Tijelova.


Euharistijska čuda su se događala i proteklih desetljeća: u Buenos Airesu 1996., u Tixli u Meksiku 2006. te u Poljskoj u Sokółki 2008. i u Legnici 2013. Svaki put su bila podvrgnuta rigoroznim znanstvenim ispitivanjima. U većini slučajeva, uključujući i čudo iz Vilakkannura, analiza mrlja pokazuje krvnu grupu AB, identičnu mrljama od krvi na Torinskom platnu.




Hrvatski meseci na Srpskom​

Siječanj je Januar (prvi mjesec)
Veljača je Februar (drugi mjesec)
Ožujak je Mart (treći mjesec)
Travanj je April (četvrti mjesec)
Svibanj je Maj (peti mjesec)
Lipanj je Jun (šesti mjesec)
Srpanj je Jul (sedmi mjesec)
Kolovoz je Avgust (osmi mjesec)
Rujan je Septembar (deveti mjesec)
Listopad je Oktobar (deseti mjesec)
Studeni je Novembar (jedanaesti mjesec)
Prosinac je Decembar (dvanaesti mjesec)


https://www.ktabkbih.net/hr/vijesti/vatikan-priznaje-jos-jedno-euharistijsko-cudo/126062
 

Vatikan priznaje još jedno euharistijsko čudo​


Sveta Stolica bi 31. svibnja trebala objaviti priznanje euharistijskog čuda koje se dogodilo u Indiji. Tijekom jutarnje mise koju je 15. studenoga 2013. slavio o. T. Pathickal u crkvi u Vilakkannuru na posvećenoj hostiji pojavilo se lice Isusa Krista​



thumb

Sveta Stolica bi 31. svibnja trebala objaviti priznanje euharistijskog čuda koje se dogodilo u Indiji. Tijekom jutarnje mise koju je 15. studenoga 2013. slavio o. Thomas Pathickal u crkvi Krista Kralja u Vilakkannuru, Kerala, na posvećenoj hostiji pojavilo se lice Isusa Krista.

Vatikansko priznanje čuda objavio je 9. svibnja nadbiskup Joseph Pamplany, mitropolit Nadbiskupije Tellicherryja, siro-malabarskog obreda. Svečana objava ove odluke održat će se u crkvi u Vilakkannuru tijekom mise koju će slaviti apostolski nuncij u Indiji, nadbiskup Leopoldo Girelli.

Nadbiskup Pamplany naglašava da ovo čudo „doprinosi jačanju vjere u stvarnu prisutnost Isusa u Euharistiji“. Istodobno, podsjeća nas da je ta stvarna prisutnost istina vjere neovisna o čudesima i utemeljena na Kristovoj riječi.

Otac Pathickal, tadašnji župnik Vilakkannura, primijetio je da se na posvećenoj hostiji pojavila mrlja tijekom pretvorbe. Postajala je sve veća i svjetlija dok nije razaznao lice. Zatim je odlučio ostaviti hostiju sa strane i nastaviti slaviti misu koristeći drugu hostiju. Nakon liturgije pokazao je hostiju sakristanu koji je odmah prepoznao Kristovu sliku. Hostija je bila izložena na klanjanje vjernicima. Vijest se brzo proširila i tisuće hodočasnika počele su hrliti u crkvu u Vilakkannuru što je čak izazvalo intervenciju lokalnih vlasti. U to je vrijeme hostiju preuzela siro-malabarska Nadbiskupija Tellicherry kako bi provela istraživanje koje je Crkva zahtijevala u takvom slučaju. Godine 2020. hostija je povjerena tadašnjem apostolskom nunciju u Indiji, nadbiskupu Giambattisti Diquattru.

Tijekom povijesti brojna euharistijska čuda ojačala su vjeru u stvarnu Isusovu prisutnost u Euharistiji. Euharistijsko čudo iz Lanciana, zbilo se u osmom stoljeću, te čudo iz Bolsene iz 1263. godine, pridonijela su uspostavljanju blagdana Tijelova.


Euharistijska čuda su se događala i proteklih desetljeća: u Buenos Airesu 1996., u Tixli u Meksiku 2006. te u Poljskoj u Sokółki 2008. i u Legnici 2013. Svaki put su bila podvrgnuta rigoroznim znanstvenim ispitivanjima. U većini slučajeva, uključujući i čudo iz Vilakkannura, analiza mrlja pokazuje krvnu grupu AB, identičnu mrljama od krvi na Torinskom platnu.




Hrvatski meseci na Srpskom​

Siječanj je Januar (prvi mjesec)
Veljača je Februar (drugi mjesec)
Ožujak je Mart (treći mjesec)
Travanj je April (četvrti mjesec)
Svibanj je Maj (peti mjesec)
Lipanj je Jun (šesti mjesec)
Srpanj je Jul (sedmi mjesec)
Kolovoz je Avgust (osmi mjesec)
Rujan je Septembar (deveti mjesec)
Listopad je Oktobar (deseti mjesec)
Studeni je Novembar (jedanaesti mjesec)
Prosinac je Decembar (dvanaesti mjesec)


https://www.ktabkbih.net/hr/vijesti/vatikan-priznaje-jos-jedno-euharistijsko-cudo/126062
To su stari slovenski nazivinza mesece.
 
Makedonski nazivi za mesece:

1.јануари - коложег - месец на горењето дрва
2.февруари - сечко - месец на мразот
3.март - цутар - месец на цветањето
4.април - тревен - месец на тревата
5.мај - косар - месец на косењето трева
6.јуни - жетвар - месец на жетвата
7.јули - златец - златен месец
8.август - житар - месец на житото
9.септември - гроздобер - месец на берењето грозје
10.октомври - листопад - месец на паѓањето листови
11.ноември - студен - студен месец
12.декември - снежник - месец на снегот

Makedonski nazivi se uglavnom koriste u crkvenom kalendaru, međunarodni nazivi su uobičajeni.
 

Vatikan priznaje još jedno euharistijsko čudo​


Sveta Stolica bi 31. svibnja trebala objaviti priznanje euharistijskog čuda koje se dogodilo u Indiji. Tijekom jutarnje mise koju je 15. studenoga 2013. slavio o. T. Pathickal u crkvi u Vilakkannuru na posvećenoj hostiji pojavilo se lice Isusa Krista​



thumb

Sveta Stolica bi 31. svibnja trebala objaviti priznanje euharistijskog čuda koje se dogodilo u Indiji. Tijekom jutarnje mise koju je 15. studenoga 2013. slavio o. Thomas Pathickal u crkvi Krista Kralja u Vilakkannuru, Kerala, na posvećenoj hostiji pojavilo se lice Isusa Krista.

Vatikansko priznanje čuda objavio je 9. svibnja nadbiskup Joseph Pamplany, mitropolit Nadbiskupije Tellicherryja, siro-malabarskog obreda. Svečana objava ove odluke održat će se u crkvi u Vilakkannuru tijekom mise koju će slaviti apostolski nuncij u Indiji, nadbiskup Leopoldo Girelli.

Nadbiskup Pamplany naglašava da ovo čudo „doprinosi jačanju vjere u stvarnu prisutnost Isusa u Euharistiji“. Istodobno, podsjeća nas da je ta stvarna prisutnost istina vjere neovisna o čudesima i utemeljena na Kristovoj riječi.

Otac Pathickal, tadašnji župnik Vilakkannura, primijetio je da se na posvećenoj hostiji pojavila mrlja tijekom pretvorbe. Postajala je sve veća i svjetlija dok nije razaznao lice. Zatim je odlučio ostaviti hostiju sa strane i nastaviti slaviti misu koristeći drugu hostiju. Nakon liturgije pokazao je hostiju sakristanu koji je odmah prepoznao Kristovu sliku. Hostija je bila izložena na klanjanje vjernicima. Vijest se brzo proširila i tisuće hodočasnika počele su hrliti u crkvu u Vilakkannuru što je čak izazvalo intervenciju lokalnih vlasti. U to je vrijeme hostiju preuzela siro-malabarska Nadbiskupija Tellicherry kako bi provela istraživanje koje je Crkva zahtijevala u takvom slučaju. Godine 2020. hostija je povjerena tadašnjem apostolskom nunciju u Indiji, nadbiskupu Giambattisti Diquattru.

Tijekom povijesti brojna euharistijska čuda ojačala su vjeru u stvarnu Isusovu prisutnost u Euharistiji. Euharistijsko čudo iz Lanciana, zbilo se u osmom stoljeću, te čudo iz Bolsene iz 1263. godine, pridonijela su uspostavljanju blagdana Tijelova.


Euharistijska čuda su se događala i proteklih desetljeća: u Buenos Airesu 1996., u Tixli u Meksiku 2006. te u Poljskoj u Sokółki 2008. i u Legnici 2013. Svaki put su bila podvrgnuta rigoroznim znanstvenim ispitivanjima. U većini slučajeva, uključujući i čudo iz Vilakkannura, analiza mrlja pokazuje krvnu grupu AB, identičnu mrljama od krvi na Torinskom platnu.




Hrvatski meseci na Srpskom​

Siječanj je Januar (prvi mjesec)
Veljača je Februar (drugi mjesec)
Ožujak je Mart (treći mjesec)
Travanj je April (četvrti mjesec)
Svibanj je Maj (peti mjesec)
Lipanj je Jun (šesti mjesec)
Srpanj je Jul (sedmi mjesec)
Kolovoz je Avgust (osmi mjesec)
Rujan je Septembar (deveti mjesec)
Listopad je Oktobar (deseti mjesec)
Studeni je Novembar (jedanaesti mjesec)
Prosinac je Decembar (dvanaesti mjesec)


https://www.ktabkbih.net/hr/vijesti/vatikan-priznaje-jos-jedno-euharistijsko-cudo/126062
Још само да ригоризно кажу да Госпа из Међугорја није званично место ходочашћа па да комплетирамо.
 
Откуд знаш да се Пресвета Богородица није указала у Међугорју. Можда баш јесте!
Vatikan je priznao brojne pozitivne plodove koji se događaju u Međugorju, svetski poznatom hodočasničkom mestu u BiH, ali nije dao svoj stav o natprirodnosti koja se vezuje za tvrdnje meštana da im se tamo ukazuje Gospa i šalje poruke
https://www.blic.rs/vesti/svet/papa...konacno-zakljucena-istraga-vatikana-o/9w8e977
 
Међугорје је по духовној атмосфери и плодовима слична Острогу, манастиру Лепавини, Светој Гори (Атосу), Кијевопечерској лаври, Дивјејеву...
Pope Francis has granted assent for devotions linked to Medjugorje without making a declaration on the supernatural character of the alleged apparitions of the Virgin Mary in Bosnia-Herzegovina that began in 1981.
 
Siro-malabarska Crkva u Indiji su ostaci nekadašnjih nestorijanaca. Oni su tamo 1930.-ih odlučili odbaciti herezu i vratiti se u uniji sa Rimom.
Tako bi se i Rim mogao vratiti u pravoslavlje. Izbaci Filioque iz Creda i odrekne se papske nepogrešivosti (koja je već dokazana na delu). Ionako Filioque nije u originalu, a crkveno oci su zabranili ikakve izmene. Ionako su i na Bazelskom saboru zapadni crkveni oci izglasali prvenstvo sabora episkopa nad rimskim papom (koncilijarizam). A šta je to nego pravoslavlje!
Istorija lako dokazuje papske prevare i nasilno nametanje vlasti nad crkvom.
 
Tako bi se i Rim mogao vratiti u pravoslavlje. Izbaci Filioque iz Creda i odrekne se papske nepogrešivosti (koja je već dokazana na delu). Ionako Filioque nije u originalu, a crkveno oci su zabranili ikakve izmene.
Ionako Filioque nije u originalu, a crkveno oci su zabranili ikakve izmene.
Ionako su i na Bazelskom saboru zapadni crkveni oci izglasali prvenstvo sabora episkopa nad rimskim papom (koncilijarizam). A šta je to nego pravoslavlje!
Istorija lako dokazuje papske prevare i nasilno nametanje vlasti nad crkvom.
Ne, pravoslavci se moraju vratiti Rimokatoličkoj crkvi koja je osnovana direktno od Boga/Isusa Krista u 33. godini N. E.

Dokaze za to vidimo prvenstveno u Bibliji (Matej 16:18) gdje Gospodin osniva Crkvu i postavlja apostola Petra da bude njenom stijenom. Zatim imamo vidimo nadalje u Vaseljenskim Saborima koji se podrvrđuje papinsko vrhovništvo (primjerice 6. održanom u Carigradu). Zatim u historijskim presedanima kao kada Felix IIi zbacuje carigradskog patrijarha Akakija jer je bio mijafist.

Ionako Filioque nije u originalu, a crkveno oci su zabranili ikakve izmene.
Filioque se koristi u zapadnim crkvama od 6. stoljeća i u biti lijep se primjer koncilijarizma u Crkvi sve dok nije početo biti zloupotrebljavano protiv krščanstva. Grigorije Niski i sv. Augustin su zagovarali filioque a oni su k tome sveci u pravoslavnim crkvama.

Ionako su i na Bazelskom saboru zapadni crkveni oci izglasali prvenstvo sabora episkopa nad rimskim papom (koncilijarizam).
Odkud ovo? Upravo se obratno tamo odlučilo. Pravoslavne crkve su prihvatile odluke Vaseljenskog Sabora Bazela/Firence te time su pitanja oko filioque i papinskog primata riješeni. Kao što znaš na tim Saborima su sudjelovali svi pravoslavni biskupi i oni su prihvatili odluke sabora.

Samo bih htio još dodati da papinski primat ne znači da vodi Crkvu diktatorski već sa načelom supsidijarnosti.

Što se nepogrešivosti tiče to je pravna kategorija kojom rimski biskup ima pravo ustvrditi što je dogma. To ne znači da je papa karakterno nepogrešiv ili da ne treba odlaziti na ispovijed.
 
Ne, pravoslavci se moraju vratiti Rimokatoličkoj crkvi koja je osnovana direktno od Boga/Isusa Krista u 33. godini N. E.

Dokaze za to vidimo prvenstveno u Bibliji (Matej 16:18) gdje Gospodin osniva Crkvu i postavlja apostola Petra da bude njenom stijenom. Zatim imamo vidimo nadalje u Vaseljenskim Saborima koji se podrvrđuje papinsko vrhovništvo (primjerice 6. održanom u Carigradu). Zatim u historijskim presedanima kao kada Felix IIi zbacuje carigradskog patrijarha Akakija jer je bio mijafist.


Filioque se koristi u zapadnim crkvama od 6. stoljeća i u biti lijep se primjer koncilijarizma u Crkvi sve dok nije početo biti zloupotrebljavano protiv krščanstva. Grigorije Niski i sv. Augustin su zagovarali filioque a oni su k tome sveci u pravoslavnim crkvama.


Odkud ovo? Upravo se obratno tamo odlučilo. Pravoslavne crkve su prihvatile odluke Vaseljenskog Sabora Bazela/Firence te time su pitanja oko filioque i papinskog primata riješeni. Kao što znaš na tim Saborima su sudjelovali svi pravoslavni biskupi i oni su prihvatili odluke sabora.

Samo bih htio još dodati da papinski primat ne znači da vodi Crkvu diktatorski već sa načelom supsidijarnosti.

Što se nepogrešivosti tiče to je pravna kategorija kojom rimski biskup ima pravo ustvrditi što je dogma. To ne znači da je papa karakterno nepogrešiv ili da ne treba odlaziti na ispovijed.
Naveo sam istorijske činjenice, a ti navodiš ono što si naučio na nastavi veronauke.
Filioque je dokazana teološka greška. Usto i protivbiblijska. Istočna crkva je takođe apostolska i nikada nije bila podređena rimskom episkopu. Niti je u drevnoj crkvi rimski episkop postavljao episkope okolo niti imao kojekakve dikasterije kao danas. Ni traga od svega.
 
Ne, pravoslavci se moraju vratiti Rimokatoličkoj crkvi koja je osnovana direktno od Boga/Isusa Krista u 33. godini N. E.

Dokaze za to vidimo prvenstveno u Bibliji (Matej 16:18) gdje Gospodin osniva Crkvu i postavlja apostola Petra da bude njenom stijenom. Zatim imamo vidimo nadalje u Vaseljenskim Saborima koji se podrvrđuje papinsko vrhovništvo (primjerice 6. održanom u Carigradu). Zatim u historijskim presedanima kao kada Felix IIi zbacuje carigradskog patrijarha Akakija jer je bio mijafist.


Filioque se koristi u zapadnim crkvama od 6. stoljeća i u biti lijep se primjer koncilijarizma u Crkvi sve dok nije početo biti zloupotrebljavano protiv krščanstva. Grigorije Niski i sv. Augustin su zagovarali filioque a oni su k tome sveci u pravoslavnim crkvama.


Odkud ovo? Upravo se obratno tamo odlučilo. Pravoslavne crkve su prihvatile odluke Vaseljenskog Sabora Bazela/Firence te time su pitanja oko filioque i papinskog primata riješeni. Kao što znaš na tim Saborima su sudjelovali svi pravoslavni biskupi i oni su prihvatili odluke sabora.

Samo bih htio još dodati da papinski primat ne znači da vodi Crkvu diktatorski već sa načelom supsidijarnosti.

Što se nepogrešivosti tiče to je pravna kategorija kojom rimski biskup ima pravo ustvrditi što je dogma. To ne znači da je papa karakterno nepogrešiv ili da ne treba odlaziti na ispovijed.
Glava Crkve je sam Gospod naš Isus Hristos, kako o tome piše sveti apostol Pavlе, rekavši da Bog "sve pokori (podloži, potčini) pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega (tj. nad svima) za glavu Crkvi, 23 koja je telo njegovo" (Ef 1:22-23).

Gospod Isus Hristos nije postavio ni jednoga od apostola glavom Crkve na zemlji umesto sebe. Gospod je apostolima zabranio čak i da raspravljaju o prvenstvu i starešinstvu, kada je rekao: "Znate da oni koji se smatraju vladarima naroda gospodare njima, i velikaši njihovi vladaju nad njima. 43 Ali među vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude među vama veliki, neka vam služi: 44 I koji hoće među vama da bude prvi, neka bude svima sluga." (Mk 10:42-44).

U Novom zavetu ne priše da je Gospod postavio svetog apostola Petra za nadređenog ostalim apostolima. Štaviše, na apostolskom saboru u Jerusalimu apostoli nisu dali svetom apostolu Petru da predsedava saboru, već svetom apostolu Jakovu (Dela 15:13). Poznato je i da se sveti apostol Pavle znao usprotiviti svetom apostolu Petru (pogledati Galatima 2. glava). Sve to pokazuje da su apostoli smatrali Petra ravnopravnim bratom, a ne vrhovnom glavom nad sobom.
 
Tvrđenje rimokatolika da je sveti apostol Petar bio prvi rimski episkop je blago rečeno sumnjivo. Sveti apostol Pavle u Poslanici Galatima piše: "Kad su Jakov, Kifa (Petar) i Jovan, koji su važili za stubove (crkve), priznali blagodat koja mi je data, pružiše desnice Varnavi i meni u znak zajedništva: mi ćemo paganima, a oni obrezanima" i "Videli su da je meni povereno da propovedam jevanđelje neobrezanima, baš kao Petru da propoveda obrezanima" (Galatima 2:7). Ako je svetom apostolu Petru sam Gospod naložio da propoveda obrezanima, odnosno Jevrejima, kako je onda mogao biti episkop rimskih hrišćana iz paganaca? Opet, sveti apostol Pavle je napisao poslanicu rimskim hrišćanima, što ne bi uradio da su ovi bili pod duhovnim staranjem svetog apostola Petra kao svog episkopa. Sveti apostol Pavle u Poslanici Rimljanima piše: "Uvek sam se trudio da ne objavljujem jevanđelje onde gde je Hristos već poznat da ne bih zidao na tuđem temelju" (Rimljanima 15:20).
 

Back
Top