Vaspitna uloga škole

BlackLeather

Iskusan
Banovan
Poruka
6.173
Zapravo, pre - socijalna
Ok, škola obrazuje i vaspitava.
E sad, koliko vas je škola vaspitala i dovaspitala u odnosu na porodicu?
I drugo pitanje koje sam zapravo hteo da pitam, na koji način je uticala na vašu (anti)socijalizaciju? Da li ste ostavrili drugarstva, prijateljstva u školi za ceo život? Da li ste se naučili vladanju u društvu, u grupi; da li ste se osećali prihvaćeno i uklopljeno? Da li ste imali neke probleme? Da li ste štrčali?
I ko je tu "kriv"; kada recimo dete izadje iz škole sa odsustvom te socijalne funkcije? Da li se iko ko učestvuje u sistemu škole bavio vama na taj način?
 
Bojim se da ono što je bio cilj raznih škola, da stvore neke radne navike kod mene-da to nisu uradile. Nisam bio ni komunikativan po školama (zato su se sve do faksa umela da nadju bar 2-3 pametnjakovića da me zezaju). Na moje vaspitanje, glavnu ulogu je imao moj otac, koji nas je učio da ako nemaš završen bar fakultet "da takav nikome nećeš trebati " :D :D. Otac nam je bio uzor I vaspitač. Otac je inače profesor na Ftn-u
 
Zapravo, pre - socijalna
Ok, škola obrazuje i vaspitava.
E sad, koliko vas je škola vaspitala i dovaspitala u odnosu na porodicu?
I drugo pitanje koje sam zapravo hteo da pitam, na koji način je uticala na vašu (anti)socijalizaciju? Da li ste ostavrili drugarstva, prijateljstva u školi za ceo život? Da li ste se naučili vladanju u društvu, u grupi; da li ste se osećali prihvaćeno i uklopljeno? Da li ste imali neke probleme? Da li ste štrčali?
I ko je tu "kriv"; kada recimo dete izadje iz škole sa odsustvom te socijalne funkcije? Da li se iko ko učestvuje u sistemu škole bavio vama na taj način?

Mislim da je 7 godina, kada dete podje u skolu suvise kasno da bi se pravile neke korenite pormene
A to i nije zadatak skole, vec porodice.

Kada deca podju u skolu, u jedno odeljenju na pr., vec se vidi ko je mali vandal,ko pametnica, ko neko zamisljeno,umetnicki orijentisano dete itd....
 
Ma kakva skola, uvek u skoli bio autsajder i nikada se nisam uklapao i mrzeo sam skolu jer se uvek nadje neko da ti zagorcava zivot, posebno ako si cudak ili autsajder.
Da me je vaspitala, pa i ne, jer sam isao u divljacku skolu, i divljalo se, dolazilo pod dejstvom opijata u skolu, placalo za seks ili drogu u WC, gde su profesori dolazili pijani i primali mito.
Ruku na srce, nadje se 3-4 normalnih ljudi sa kojima se psihicki poklopis, ali dzaba kada su njih 500 katastrofa i ne mozes da ih smislis i samo cekas da odes kuci.
Sta znam, bio sam klasicni zaludjenik, (kuca, komp, knjiga) mada su svi mislili da sam neki metalac ili darker, jer sam stalno isao u crnom tako da sam verovatno i stcao, nisam se skoro nikome javljao, sa dobrim delom nisam ni pricao ako ne moram, drzao sam se po strani.

Stavise, mislim da sam se zbog skole mozda i jos vise zatvorio i povukao od ljudi, razvio solidnu averziju prema njima, a i ucinilo je i cuda za moje samopouzdanje :D.
Tako da, vaspitala me je porodica, a skola je bila jedno ne tako lepo iskustvo koga se nerado secam.
 
Mislim da je 7 godina, kada dete podje u skolu suvise kasno da bi se pravile neke korenite pormene
A to i nije zadatak skole, vec porodice.

Kada deca podju u skolu, u jedno odeljenju na pr., vec se vidi ko je mali vandal,ko pametnica, ko neko zamisljeno,umetnicki orijentisano dete itd....

Nije uvek istinito.
Znam ljude koji su postali svoja suprotnost tokom skolovanja. Buntovnici postali ljudi dok su uzorni djaci postali iskompleksirani nasilnici.

Imao sam dobru i strogu uciteljicu i strogog direktora koji su dobrim delom zasluzni sto sam postao ovakav kakav sam danas. Sa najboljim prijateljem se znam od 1 a aktivno druzim od 5 razreda...
Vladanjem u drustvu jos uvek pokusavam da ovladam ali sam postao druzeljubiviji nego kada sam posao u skolu.
 
Zapravo, pre - socijalna
Ok, škola obrazuje i vaspitava.
E sad, koliko vas je škola vaspitala i dovaspitala u odnosu na porodicu?
I drugo pitanje koje sam zapravo hteo da pitam, na koji način je uticala na vašu (anti)socijalizaciju? Da li ste ostavrili drugarstva, prijateljstva u školi za ceo život? Da li ste se naučili vladanju u društvu, u grupi; da li ste se osećali prihvaćeno i uklopljeno? Da li ste imali neke probleme? Da li ste štrčali?
I ko je tu "kriv"; kada recimo dete izadje iz škole sa odsustvom te socijalne funkcije? Da li se iko ko učestvuje u sistemu škole bavio vama na taj način?

To sto ti pricas dosta zavisi od ucitelja, jer prve cetiri godine deca su sa njim. Mi smo imali odlicnog ucitelja, koji je znao da drzi disciplinu, i dan danas kada slusam neko izlaganje drzim ruke iza ledja, to mu je bio jedno od osnovnih pravila :lol: Umeo je da nas uklopi po temperamentu i karakteru za sedenje u klupama i stalno je razmestao ucenike da bi svi sedeli sa svima. Tako smo naucili da tolerisemo jedni druge, a bogami nas je i strpljenju naucio, kao i tome da pomazemo drugome. Isto tako nas je naucio da nepravdu prijavimo i da ne cutimo. Cak i kada nismo sigurni, pa smo vremenom maucila da iznosimo argumente, a ne da se svadjamo i bijemo.

Razredna od 5. do 8. je bila ok, ali popustljiva ne neke ucenike i to je unelo dosta razdora u kasnijim godinama. Ali recimo bilo je nastavnika kod kojih se to nije primecivalo i celo odeljenje je radilo kao jedan. Ali samo kod tog nastavnika.

Sto se drustva tice imam jednu jedinu drugaricu iz osnovne sa kojom sam se inace najvise druzila. Mada drugovi dodju i prodju, ostane, jedan, dva ili nijedan.
 
Slazem se da kucno vaspitanje je osnovno, ali mislim da pored obrazovanja ucitelji, nastavnici, profesori (ceo skolski sistem) ima i ulogu vaspitavanja. Nazalost, kako nam je u svim segmentima drustva i prosveta je nasla se u tom kosu, nazalost.
 
Škola treba da ima prvenstveno obrazovnu ulogu, dok je vaspitanje ipak glavni zadatak porodice. Naravno da i škola treba da da dvoj doprinos vaspitanju, ali jedan nastavnik teško da može šta učiniti ako učenik psuje na času, diže noge na sto, vrijeđa drugarice...Ako tom učeniku roditelji za 15 godina nisu uspjeli da objasne pravila finog ponašanja, teško da će i profesor za tih par godina.
 
Škola treba da ima prvenstveno obrazovnu ulogu, dok je vaspitanje ipak glavni zadatak porodice. Naravno da i škola treba da da dvoj doprinos vaspitanju, ali jedan nastavnik teško da može šta učiniti ako učenik psuje na času, diže noge na sto, vrijeđa drugarice...Ako tom učeniku roditelji za 15 godina nisu uspjeli da objasne pravila finog ponašanja, teško da će i profesor za tih par godina.


Шта спречава наставника да издвоји пола сата да том и таквом ученику у четири ока (пријатељски) укаже на штетност таквог понашања?

Уколико и после тога понови непристојно владање - укор.
 
Шта спречава наставника да издвоји пола сата да том и таквом ученику у четири ока (пријатељски) укаже на штетност таквог понашања?

Уколико и после тога понови непристојно владање - укор.

Šta sprečava roditelja da to isto uradi u tih pola sata prethodnih 15 godina?
 
Шта спречава наставника да издвоји пола сата да том и таквом ученику у четири ока (пријатељски) укаже на штетност таквог понашања?

Уколико и после тога понови непристојно владање - укор.

Ma da profesor upozori ucenika, ucenik opsuje sve po spisku profesoru, profesor predlozi ukor, roditelj dodje i podmiti direktora, profesor dobije otkaz.... tako nekako je kod nas, fina djeca su fina oni sa dobrim zaledjem znaju da mogu da rade sta hoce pa se zato tako i ponasaju
 
Има ли наставник право и обавезу да помогне детету које срља у невољу?

Ima. Međutim, taj 1 učenik je samo 1 od 150 drugih učenika kojima nastavnik predaje, od kojih svaki ima neki problem. Zamisli da se taj neki nastavnik posveti svakom tom učeniku, pa njemu bi trebalo dati 4 plate za 1 mjesec. Roditelji su primarni u vaspitanju, nastavnici u obrazovanju, naročito danas kad su nastavnicima oduzete maltene sve nadležnosti, pa nastavnik ne smije nemirnog učenika ni da udalji sa časa, a kamoli šta drugo, a s druge strane učenicima su data neograničena prava. Kako ćeš ti nekoga vaspitati kad mu ne smiješ ništa? Danas nastavnici mole boga da učenici koj ne znaju koliiko je 2+2 ne podnesu prijavu direktoru ili školskom odboru žaleći se kako ih je profesor oštetio za ocjenu...
 
Ima. Međutim, taj 1 učenik je samo 1 od 150 drugih učenika kojima nastavnik predaje, od kojih svaki ima neki problem. Zamisli da se taj neki nastavnik posveti svakom tom učeniku, pa njemu bi trebalo dati 4 plate za 1 mjesec. Roditelji su primarni u vaspitanju, nastavnici u obrazovanju, naročito danas kad su nastavnicima oduzete maltene sve nadležnosti, pa nastavnik ne smije nemirnog učenika ni da udalji sa časa, a kamoli šta drugo, a s druge strane učenicima su data neograničena prava. Kako ćeš ti nekoga vaspitati kad mu ne smiješ ništa? Danas nastavnici mole boga da učenici koj ne znaju koliiko je 2+2 ne podnesu prijavu direktoru ili školskom odboru žaleći se kako ih je profesor oštetio za ocjenu...


Наставнику без ауторитета не могу помоћи ни сви закони овог света.

Испаде римовано ал' нема везе. :mrgreen:
 
Zapravo, pre - socijalna
Ok, škola obrazuje i vaspitava.
E sad, koliko vas je škola vaspitala i dovaspitala u odnosu na porodicu?
I drugo pitanje koje sam zapravo hteo da pitam, na koji način je uticala na vašu (anti)socijalizaciju? Da li ste ostavrili drugarstva, prijateljstva u školi za ceo život? Da li ste se naučili vladanju u društvu, u grupi; da li ste se osećali prihvaćeno i uklopljeno? Da li ste imali neke probleme? Da li ste štrčali?
I ko je tu "kriv"; kada recimo dete izadje iz škole sa odsustvom te socijalne funkcije? Da li se iko ko učestvuje u sistemu škole bavio vama na taj način?

Skola me nije vaspitala, ali definitivno jeste socijalizovala. U skoli sam naisla samo na potvrdu i odobravanje kucnog vaspitanja na kom su moji roditelji vec uvelike radili PRE mog upisa u skolu.

Dakle skola mi je bila potvrda da su moji roditelji odradili dobar posao sa mnom kod kuce.

Skola je uticala i na moju socijalizaciju i na asocijalizaciju. Socijalizaciju - u smislu da se prihvate drugi koji su drugaciji i asocijalizaciju - da se udaljim od onih drugara koji iz kuce nose drugacije vrednosti odnosno ne nose vrednosti iz kuce.

Da, naucila sam se vladanju u drustvu zahvaljujuci skoli. Nisam imala probleme.

Dete izlazi iz skole da nekim odsustvom socijalne funkcije ukoliko ima problema pre svega u porodici. Primer - roditelji koji imaju probleme u porodici obicno to kriju i samim tim sprecavaju pedagoge da se umesaju.
Obicno pri intervenciji pedagoga - ozbiljnoj intervenciji u ozbiljnim situacijama roditelji pre odluce da ispisu dete iz skole i upisu ga i neku drugu, jer smo jos uvek zatvoreno drustvo po tom pitanju i kriju se poremecaji u porodici.
 
Шта спречава наставника да издвоји пола сата да том и таквом ученику у четири ока (пријатељски) укаже на штетност таквог понашања?

Уколико и после тога понови непристојно владање - укор.

Pa u principu nastavnici to i rade :) e sad - reakcije dece se razliku. Neki recimo ne dozvoljavaju da se razgovara sa njima, nece da saslusaju, jer po prvi put vode takav razgovor.

Kada dete vec u nekim godinama po prvi put treba da saslusa upustva za ponasanje ono pruza otpor, jer to nije nikad ranije culo od roditelja, koji jesu prvi i osnovni vaspitaci.

Zatim dete interpretira kod kuce taj razgovor obicno kao nesto negativno, a roditelji koji ne posvecuju paznju detetu nisu ni spremni da se udube, jer ni oni to nikad nisu radili, inace dete ne bi bilo toliko vaspitno zapusteno.

I tu obicno nastavnik bude kriv, jer odvaja na stranu dete i "maltretira ga".
 
Sve je veci broj roditelja koji vec od 12, 13 godine govore za svoje dete "ja mu ne mogu nista" i kad roditelj tako porazeno digne ruke, nastavnik i skola ne mogu nista da ucine. Da bi se dete koje srlja vratilo na put potrebno je da deluju i roditelji i skola i to zajedno.

Obicno roditelji prebacuju krivicu na skolu a sopstvenu zanemare. Vrlo je tesko za roditelja za prizna da je pogresio. To je bolno.
 
Zapravo, pre - socijalna
Ok, škola obrazuje i vaspitava.
E sad, koliko vas je škola vaspitala i dovaspitala u odnosu na porodicu?
I drugo pitanje koje sam zapravo hteo da pitam, na koji način je uticala na vašu (anti)socijalizaciju? Da li ste ostavrili drugarstva, prijateljstva u školi za ceo život? Da li ste se naučili vladanju u društvu, u grupi; da li ste se osećali prihvaćeno i uklopljeno? Da li ste imali neke probleme? Da li ste štrčali?
I ko je tu "kriv"; kada recimo dete izadje iz škole sa odsustvom te socijalne funkcije? Da li se iko ko učestvuje u sistemu škole bavio vama na taj način?

1.Škola je npr uvek bila tu, da kad me npr burazer dira za ponašanje "Šta ti pričaš, ja sam uvek u svim školama imao peticu iz vladanja, a ti trojku, nekada čak i keca " :D
2. Nisam nažalost ostvario drugarstva i prijateljstva za ceo život, jer te ljude nevidjam privatno. Možda na velikoj maturi-neka poznanstva, ali to nisu drugarstva, niti prijateljstva
3. Nisam se osećao prihvaćeno onoliko koliko je trebalo čini mi se ni u jednoj školi-pa čak i na faksu (na kom mi je bilo najbolje).
4. U srednjoj i osnovnoj su me zezali neki drugari, a na faksu nisam imao ni jedan problem. Možda je zapravo jedini problem na faksu bio taj "Sa svima sam ja super, ali se niskim od njih nedružim privatno "
5. Štrčao sam u smislu da sam i u osnovnoj i u srednjoj bio jedini koga su zezali. Možda čak i na faksu veći deo faksa, jer je većina stajala sa nekim svojim društvima, a ja sam stajao sam
 

Back
Top