Na primer ima u vašem životu neki muškarac (nevezano za to da li ste u vezi ili ne, možda je i neko sa kim ste u srodstvu)
koji je za vas "pravo muško" , oličenje muškosti. Možda vaš dečko, muž, brat, otac, kolega, komšija...
Ali taj muškarac u nekom momentu doživi nešto, možda povredu, ili bolest, ( Daleko bilo ! Ovo je samo pretpostavka zbog teme i pitanja)
i vi ga vidite u nekim reakcijama slabosti , na primer zgrčenost tela, bolesno kašljanje, povraćanje, drhtanje, možda čak i jauci,
neke fizičke manifestacije bola, ili čak očajanja i straha...
Šta se posle svega toga što ste videli dogodi sa vašim viđenjem njega kao muškarca, i oličenja muškosti ?
U mojim Očima će biti beskprekorno Velik kao Čovek i Poseban upravo jer je Neko ko je pružao nesebičnu Pažnju, Razumevanje, Nežnost i Ljubav.
Generalno, kada pogledam, svi Ljudi, koje sma volela su bili takvi. Zbog toga i jesu današnji moji dragi Prijatelji , dokle god dišem. I oni to znaju. Zbog svega što su činili za mene, radovali me, jednostavno što su bili dobri Ljudi. I za Njih ću uvek biti i u Dobri i u Zlu, kada im god budem potrebna, kao Prijatelj.
Samo u jednom slučaju, to ne važi. Ali, to je opet neka druga Priča.
Ali, gore pomenuti Čovek...upravo zbog njegovog Ponašanja, divnosti i pažljivosti, jedne plemenitosti...u mojim najtežim Momentima & Trenucima, ostaje iznimno Poseban.
Zato što je plakao, kada sma plakala i ja. Zato što se radovao svakom mom Poboljšanju. Zato što me je an sve načine hrabrio, kada ja to sama nisam mogla, umela. Ili možda znala.
Zato što je znao zbog čega sam se razbolela.
A, ipak ostao.
I povrh svega, video u meni Svet sveta Svog.
Zbog svega toga navedenog, čak i da sve ne ispadne onako kako ja želim...će imati mene u Životu svom uvek. Na najdivniji mogući Način.
Za takve Ljude, sam spremna da uzvratim istom merom, ako i kada bude bilo potrebno.
U pola Noći. U pola Dana.
