VAŠ KRAJ

Pozdrav i pricalici a i "granicarki" dirty diani
c009.gif
pozdrav i tebi
 

"Opština Vračar zauzima površinu od 292 ha, na kojoj živi 69.680 stanovnika.

Postoji nekoliko legendi o postanku imena Vračar. Najstarija potiče iz 1521. kada je ovaj kraj dobio ime po junaku - neverniku čije je ime bilo Vračar, a koji je na tom mestu imao kolibu. Po drugoj, ime potiče od - vrapčijih polja, jer je mnogo ovih ptica bilo nastanjeno na teritoriji današnjeg Vračara. Ukidanjem rejona 1952. obrazovane su dve opštine: Istočni Vračar i Neimar. Od 1960. utvrđena je teritorija današnje opštine koja obuhvata delove nekadašnjih opština - Istočni Vračar, Neimar i Terazije.

Slava opštine Vračar je Sveti Sava, a proslavlja se 27. januara."
 
A meni i onaj ulaz u XIV,i onaj parkic kod Kalenic pijace sa divnim drvenim klupicama,i Kicevska,a Molerova pre svega..i onaj mali market ''ves'',sto je tu godinama vec...:sad2::(

I tuzne,a istovremeno lepe uspomene iz detinjstva.:neutral:
 
"Opština Vračar zauzima površinu od 292 ha, na kojoj živi 69.680 stanovnika.

Postoji nekoliko legendi o postanku imena Vračar. Najstarija potiče iz 1521. kada je ovaj kraj dobio ime po junaku - neverniku čije je ime bilo Vračar, a koji je na tom mestu imao kolibu. Po drugoj, ime potiče od - vrapčijih polja, jer je mnogo ovih ptica bilo nastanjeno na teritoriji današnjeg Vračara. Ukidanjem rejona 1952. obrazovane su dve opštine: Istočni Vračar i Neimar. Od 1960. utvrđena je teritorija današnje opštine koja obuhvata delove nekadašnjih opština - Istočni Vračar, Neimar i Terazije.

Slava opštine Vračar je Sveti Sava, a proslavlja se 27. januara."

hvala, eve:D nisam na vračaru, ali i nama je ista slava....
 
Ja zivim na NBG-u citav zivot i ne bih odlazila nigde.....inace sam u blokovima i nema nista lepse nego kada se probudim i pogledam kroz prozor i vidim sve te ljude......... i decu kako se igraju......a zelenila ima sasvim dovoljno,parkova jos vise,a o trznim centrima i reci da ne govorim.......pozzzz:D
 
"Opština Vračar zauzima površinu od 292 ha, na kojoj živi 69.680 stanovnika.

Postoji nekoliko legendi o postanku imena Vračar. Najstarija potiče iz 1521. kada je ovaj kraj dobio ime po junaku - neverniku čije je ime bilo Vračar, a koji je na tom mestu imao kolibu. Po drugoj, ime potiče od - vrapčijih polja, jer je mnogo ovih ptica bilo nastanjeno na teritoriji današnjeg Vračara. Ukidanjem rejona 1952. obrazovane su dve opštine: Istočni Vračar i Neimar. Od 1960. utvrđena je teritorija današnje opštine koja obuhvata delove nekadašnjih opština - Istočni Vračar, Neimar i Terazije.

Slava opštine Vračar je Sveti Sava, a proslavlja se 27. januara."
Lepo. A može i da se dopuni, jednim odlomkom iz rukopisa u pripremi:
12. juli 2005.
Prostrana silueta Beograda lomi rubovima krovova rane zrake sunca.
Sedimo kod «Šanse». U jednom momentu, Janko kaže:
-A znate li, Mišo, i Dimitrije, da je ovo trebalo da bude crkva Svetog Save?
-Zašto? - pita on.
-Zato, što je verovatnije da su mošti Svetog Save spaljene ovde, a ne na sadašnjem Svetosavskom platou. Na takozvanoj «Čupinoj humci», koja je u stvari baš ovaj vrh brega - gde smo sad. Tu je i inače bilo gubilište.
-A već i prosta logika - dopunjuje Ksenija - današnja Slavija, i prostor iznad nje je još i u Miloševo doba bio neprohodan, i suviše daleko izvan grada, a kako li je tek izgledao 1595.
-I knez Miloš morao je sve to znati, a eto, crkvu posvetio Svetom Marku - padne mi na pamet - Valjda da ne iritira Turke spomenom na Svetog Savu?
-Verovatno i zbog toga. Ali je on u ovaj kraj preselio savamalce, a oni su se okupljali svake godine na Markovdan, pa je i zbog njih možda hram posvećen Svetom Marku.
-Da. Ali crkvu je podigao tek 7 godina posle groblja - dodaje Ksenija, paleći cigaru - Kažu kako je narodu sve to vreme bez crkve bilo vrlo neprijatno ovuda prolaziti.
-Al' otkud onda kasnije ispade da je ono mesto iznad Slavije? - pita Dimitrije.
-Jer ondašnji Vračar podrazumeva drugo nego sadašnji - odvraća Janko - S desne strane današnjeg ovog našeg Bulevara, tada Carigradskog druma, do blizu današnjeg Cvetnog trga, ostavljali su svoje čerge Cigani. Turci ih nisu puštali u varoš. S leve strane puta, baš i ovde, na današnjem Tašmajdanu, Beograđani su Cigankama davali stara odela za živinu, a mnogima su one vračale. Tako je ovo mesto prozvano Vračar. Docnije, kako se Beograd širio, a Cigani povlačili ka novoj periferiji i ime Vračar polako se prenosilo tamo. Malo pomalo od Carigradskog druma stvorila se ulica koja se najpre zvala Sokače kod Zlatnog topa. Kasnije je naziv izmenjen u Markova ulica, a posle 1834. dobija ime Fišeklija, po drvenim dućanima u kojima se prodavao barut u fišecima. Krajem XIX veka postaje ulica kralja Aleksandra Obrenovića, po kralju Aleksandru I Obrenoviću.
Sve vreme ne uključujem se u razgovor. Ni sam ne kapiram zašto, ali nekako mi nije do toga. Dovoljno mi je da slušam ortake i od njih novu lekciju iz istorije Bgd. Hvatam sebe kako najviše pogledam na Kseniju. Baš - da proverim sebe. Gledam, i slušam. I evo opet, kažem sebi, da, odista, nema onoga tihog treptaja pod grlom. Ksenija, ortakinja, žena mog najortaka. Riba, kao svaka druga. Kako lepo kaže i Vladan.
 

Back
Top