ne morate citati,ja to onako ,za sebe

strasno...
mladji veceras slavio rodjendan sa drustvom i muz sve svali na mene,a on ode da igra fudbal.i kad mi je davao zadatke,kazem ja njemu...osecam tremu...tacno sam znala da cu nesto da zaebem.narucim od kuce pice,odem po tortu,odem po sokove,kasnim po pice,utrcim kazem ,ja imam kod vas narucenih 5 porodicnih kapricoza,kaze nemate...
pola sata smo se ubedjivali,ona je okretala telefone,da bi na kraju skapiralle da sam narucila u njiohovoj firmi,al na drugom kraju grada.
sve odradim,dete pita,a svecice?
alo bre,svecice smo gasili kod kuce,imas 14 godina,idete da igrate laser...svecice pa svecice...ajd trci po gradu trazi ih
dodjem kuci,na parkingu sretnem muza,uvalim mu svoju torbu i odem sa bobijem da nadjem drustvo.u osam dodjem kuci,zvonim ko pomahnitala,nikog nema,zovem muza,on je tek stigao u centar na veceru koju organizuje klub,zovem klinca,on na faksu.zovem caleta,on vec otisao u ledince
piski mi se,gladna sam....
od ocaja krenem peske na podbaru ,drugi kraj grada gde je igraonica.bobi cuti,vidi da sam na kraj srca,trcka oko mene...
kad poce vetrina,pa kisa,lete grane,limovi,kese...
i eto nekako sam prezivela
- - - - - - - - - -
zaboravila sam da kazem da mi je u torbi ostao kljuc,nisam mogla da udjem u kucu
