Glasanje Vanredni poetski konkurs na temu PISMO

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Mika

dream catcher
Moderator
Poruka
23.790
Stigle su pet pesama za koje možete glasati do 26.01 do 21h

Pravila glasanja:

1. Pravo glasa imaju svi učesnici foruma, uključujući i autore koji ne smeju glasati za svoj rad,
2. Glasanje autora nije obavezno ali je poželjno,
3. Moderator koji organizuje konkurs nema pravo glasa,
4. Glasanje je javno,
5. Svako ima na raspolaganju 5 poena, koje možete podeliti ili dati jednom radu,
6. Komentarisanje radova je poželjno (autori žele, pa ispoštujmo),
7. Po isteku roka određenog za glasanje moderator proglašava rezultate i pobednika,
7. Nepravilno, neozbiljno glasanje neće se računati
8. Simbolična nagrada za pobednika konkursa je zadavanje teme za naredno takmičenje
 
Poslednja izmena:
Pesma br.1

Писмо

На почетку писмо беше мост, што спаја две обале
дар који доноси радост и срећу,
глас који преноси топле и нежне речи,
неизбрисиви траг што остаје у срцу.

Касније се писмо претвори у зид, што раздваја две стране,
тишину што прекида све болне теме,
терет који расте и боли,
рану што крвари и не зацељује.

На крају писмо постаде успомена, на оно што је некад било
сећање на лепе заједничке тренутке,
одраз некадашње незаписане приче,
и жаљење за оним што је заувек изгубљено.
 
Pesma br.3


ПИСМО

Одавно нисам узео оловку у руку
али не дрхти ми рука због тога.
Пишем редове ове несвестан много тога
али знам да морам писмо ово послати.

Никад ти нисам рекао неке ствари
али ти знаш, сасвим сигурно, и без речи, све.
Погледом сам могао, гестом понеким, ту и тамо
али та лајава уста моја, ћутала су у невреме.

Олује су нас носиле и чамац наш ломиле о стене
ипак смо некако успевали да сламку спаса држимо.
У пешчаном сату време је лагано исцурело до краја
не приметих ништа, нисам веровао да ћу такав постати.

Да ли сам се прекасно сетио да хартују ставим на сто,
не могу да знам, али верујем да ћеш ово писмо добити.
Ниси више ту са нама, а ја одбијам да поверујем
да у срцу мом расте и клија неизмерне туге семе.

Ко зна куда ме пут води, и хоћу ли опет писати писма
а није ни важно, јер истина је само једна и једина.
Увек ћу се сећати само лепих ствари што су се десиле,
срешћемо се, верујем, једног дана, на лепшем месту.

Волим те, добри мој тата. Много ми недостајеш.
Твој Д.
 
Pesma br.4


U nekim noćima izgubim sebe.
Onda besciljno lutam i tražim se .
Nisam sigurna želim li sebe sresti
Jer možda neću sebe prepoznati .
Ali ,tražim se.


Putevima i stazama prolazim,
onim kojima sam nekada
tako često prolazila.
Posmatram tragove.
Nijedni ne liče na moje.
To nisu moje stope.


Odem na staru zaboravljenu prugu
i pokušavam da se setim mirisa procvale zove
i da čujem sove u obližnjim granama .

Prođe neka misao kao ptica.
Zašumi vetar u šikari i grmovima.
Ponese prah koji je nekada leptir bio .

Nema me.
Nema me ni tamo .
Ni u senkama, ni u mlazevima mesečine.
Ne postojim.


U nekim noćima tumaram kao bezimeno nešto .
Svratim u krajeve koji su me nekada milovali.
I prozori, oči starih zidina su bolno osvetljeni .
Neko tamo unutra sedi i živi, neko postoji.
Neko diše ono što sam ja nekada disala.


U nekim noćima se čekam da se pojavim.
Da se otpevam uz gitaru,
Da se napišem kao pesma .

I osećam prisustvo nekih dragih ljudi ,
Ali oni nisu tu.
Nisi ni ti.
Nisam ni ja.

Izgubila sam se, znaš li?

Nestala sa onim što sam želela i zamislila.
Iščezla u promenama i dresuri sebe .
Zanešena.
Primorana.
Zavarana .
I sama kriva što zavarana jesam.


U nekim noćima zamišljam da sam neko drugi.
Neko sa jednostavnijim životom i lepršavom prošlošću,
Neko koga nije bolelo i ko nije bio gažen i guran na dno,
Neko ko nije gutao godinama i postajao defektna smesa,
Neko ko je mogao da priča, a da ga ne osuđuju.

Ali, ne ide.
To nisam ja.
I ko sam uopšte?
Izgubila sam sebe.


Da li si me možda negde sreo?
Da li si me sreo?
Ako me sretneš , povedi me sa sobom.

Hoćeš li?
 
Pesma br.5


Malo drugačije bih počeo sada
Misleć na tebe nešto me muči
Lepa si ljupka i tako mlada
Al mora te nešto čiča nauči.

Veruješ u naše prijateljstvo
I voliš me kažeš kao brata
I dok mi slatkim usnama pričaš
Maštam da te ljubim u delu vrata.

Postala si moj centar sveta
Bolest si moja i moj lek
Kažeš da smo samo drugari
A ja bih stobom proveo vek.

Brbljaš bezveze, nebitne priče
U njima nikako ne pominješ nas
Nekog bih smorila tim temama
Al' meni prija tvoj ljupki glas.

Ti nisi nikada volela stvarno
Bila zaljubljena kao sad ja
Neznaš kako je voleti kurvu
Što svima osim meni hoće da da.

Pa pišem ovo pismo za sebe
Iskrene reči mnogo su skupe
Verujem da me voliš ko druga
Al ja bih da te pljeskam po d... 😁
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top