Van Gogova pisma

Neprilagođena

Leptirica
Banovan
Poruka
95.555
"Ja orem svoja platna kao što seljaci rade svoje njive.”
– Vincent van Gogh

Van Gog je proizveo fenomenalan broj izvanrednih dela u poslednjoj deceniji svog života.
Više o njegovim delima može se pogledati ovde :

https://forum.krstarica.com/threads/vincent-van-gogh.920479/


Tokom ovog perioda, Van Gog je takođe napisao stotine pisama,
uglavnom svom bratu Teu , koji je bio njegov pokrovitelj i trgovac umetninama. Van Gog se takođe dopisivao sa članovima porodice uključujući majku i sestru Vilhelminu i kolegama umetnicima kao što su Pol Gogen i Emil Bernar. Njegova pisma, ukupno više od sedam stotina, prikupila je Teova žena Johana i objavila ih 1914. u nekoliko tomova.

Kreativni izliv njegovih poslednjih nekoliko godina, tokom kojih su nastale mnoge njegove poznate slike, najbolje se razume u kontekstu mnogih borbi koje su im prethodile.
Ove borbe su dokumentovane sa strašnim detaljima u njegovim pismima, koja svedoče o njegovoj upornoj potrazi za tehničkim veštinama kao što su modeliranje figure i perspektiva. Istovremeno, pisma pokazuju evoluciju njegovih teorijskih principa. Van Gogova pronicljiva zapažanja o takvim umetničkim uzorima kao što su Millet i Delacroik svakako ne zvuče kao buncanje ludaka....



Vincent van Gogh Letter
Pisma Vinsenta van Goga su jedna od najvećih radosti moderne književnosti, ne samo zbog inherentne lepote proze i oštrine zapažanja, već i zbog portreta umetnika kao čoveka koji je potpuno i nesebično posvećen poslu . Van Gogova pisma su časopis, meditativna autobiografija. Svako ko je upoznat sa crtežima i slikama koje je Van Gog napravio tokom svog kratkog, intenzivnog života otkriće da pisma ističu mnoge aspekte njegove ličnosti .

Van Gog je patio od čestih mentalnih slomova, posebno u drugom delu svog života.
Pisma pokazuju um koji nikada nije bio sasvim miran i dušu koja je patila od akutne usamljenosti i sumnje u sebe.
Ali oni takođe otkrivaju njegovu zapanjujuću umetničku genijalnost, evoluciju njegovih teorijskih principa,
njegov zastrašujući intelekt i jaku radnu etiku, i njegovu duboku povezanost sa prirodnim svetom oko sebe.
U mnogim pismima Van Gog opisuje, mukotrpnim detaljima i lepom prozom, napredak svog rada.
Često bi uključivao skice slika koje je već započeo ili razmišljanja o delima za koja se nadao da će jednog dana stvoriti.


https://www.vincentvangogh.org/van-gogh-letters.jsp



Pismo bratu Teu (1875)
1640454872669.png



Dragi moj Teo,
Šaljem vam ovaj mali crtež. Napravio sam ga prošle nedelje, ujutro kada je umrla ćerka moje gazdarice.
To je pogled na Streatham Common, veliko područje prekriveno travom sa hrastovima i sirkom.
Noću je padala kiša, zemlja je tu i tamo bila mokra, a mlada prolećna trava sveža i zelena.
Kao što vidite, to je nažvrljano na naslovnoj strani 'Poesies d'Edmond Roche'.
Ima među njima i lepih, ozbiljnih i tužnih, uključujući i onu koja počinje i završava

Tužan i sam popeo sam se na tužnu, golu dinu,
Gde more besprekidno jauče, dine gde umiru
u širokom talasu koji se razvija ,
suvu stazu koja opet vijuga i vijuga....
--------------------------------------------------------
Kako bih voleo još jednom te videti , rodni gradu
Draga morska nimfo na ivici vode! Volim visok toranj tvog zvonika,
Prelep u svojoj smelosti i svojoj eleganciji,
Njegovu rebrastu kupolu, kroz koju vidimo nebo.
-----------------------------------------------------------------------
Gledali smo jezerce, vodu olovnu, sumornu,
Formirani nabor za naborom polako na povetarcu,
I blato, obavijeno u omekšanoj liniji
Pramac i crne strane čamca nasukane;
Visoka krošnja šume, list po opao list,
Leži razbacano po zemlji; nebo je bilo ispunjeno maglom;

Nas dvoje, šapatom, skoro krišom,
Tužno smo govorili: 'Prošlost leta:
Ove padine su izgubile svoju naviklu milost;
Nema više zelenog lišća, nema više zlatne svetlosti
Drhtave u vodi ,zlatom dodirnutih vrhova.

Ova idila bi nam mogla ponovo doći pred oči,
Kad bi to bilo tako: zar nisi gospodar
Kojeg je ponovo stvorila ruka tvorca?



Ville-d'Avre
Srdačan pozdrav, i želim vam sve najbolje. Adieu
Vincent
 
Pismo bratu Teu (1878)
1640456176725.png

............................. Tog dana sam išao dalje, pored Šume, i spustio se do stare crkve obrasle bršljanom.Video sam mnogo lipa, još više isprepletenih jedna sa drugom i još gotičnije, da tako kažem, od onih koje smo viđali u parku, a pored potopljenog puta koji vodi do groblja uvijeno žbunje i korenje drveća, kao kvrgave poput onih koje je Direr urezao u 'Vitez, smrt i đavo'. Da li ste ikada videli sliku, odnosno njenu fotografiju,--Karla Dolcija, Maslinova bašta? Ima nečeg Rembrantskog u tome, nedavno sam to video. Nema sumnje da znate veliki, grubi bakrorez istog predmeta posle Rembranta, ....
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Koliko u umetnosti ima lepog, ako se samo sećamo onoga što smo videli , nikada nećemo biti prazni ili istinski usamljeni ...nikada sami....

Zbogom Teo, stiskam ti ruku od srca u mislima, želim ti dobro, da napreduješ u svom poslu i da naiđeš na mnogo dobrih stvari na svom životnom putu... Ako nekada vidite Borchersa, budite tako dobri da mu kažete da mu se mnogo zahvaljujem na njegovom pismu od pre nekog vremena. Ako odete kod Mauvea, pozdravite ga....

Tvoj voljeni brat





Pismo bratu Teu 1881

1640457142264.png



Dragi moj Teo

Iako je prošlo malo vremena otkako sam vam pisao, sada imam još nešto da vam kažem.
Jer došlo je do promene u mojim crtežima, kako u načinu na koji sam ih postavio, tako i u rezultatu.
Takođe, ponovo sam počeo da radim sa živim modelima. Srećom, uspeo sam da nateram nekoliko ljudi da sede ovde umesto mene, uključujući Pieta Kaufmana, radnika.
Pažljivo proučavanje i stalno i ponavljano kopiranje -dalo mi je bolji uvid u crtež figura. Naučio sam da merim i da vidim i da tražim široke obrise, tako da, hvala Bogu, ono što mi je ranije izgledalo potpuno nemoguće sada postepeno postaje moguće. Nacrtao sam čoveka sa lopatom, u raznim pozama, dva puta sejača i dva puta devojku sa metlom. Zatim ženu u beloj kapi koja guli krompir i pastira i na kraju starog bolesnog seljaka , koji sedi na stolici pored ognjišta sa glavom u rukama i laktovima na kolenima.
 
1881

1881-10-12 (2).jpg


.......................Pre svega, dva velika crteža (krejon i malo sepije) vrba - manje-više kao na skici ispod.
Slede slične , ali izdužene na putu za Leur... Posle toga sam nekoliko puta ponovo imao modele- kopača i košara.
A onda mi je ujak u Prinsenhageu prošle nedelje dao kutiju boja,prilično dobrih za početak i veoma sam zadovoljan.
Pa, odmah sam pokušao da napravim neku vrstu akvarela.
Smatram da sam veoma srećan što sam našao modele.
Takođe pokušavam da nacrtam konja i magarca.

Posebno za akvarel, taj debeli Ingres papir je veoma dobar i mnogo jeftiniji od bilo kog drugog.
I pored toga, ne žurim sa tim, jer sam doneo nešto zaliha iz Haga, ali je, nažalost, čisto belo.
Pa, vidite da sam uporan u poslu...

A sada zbogom, danas sam prepešačio dug put i neverovatno sam umoran,
ali nisam hteo da pošaljem pismo ,a da ne priložim nešto.

1881-10-15.jpg


Ван Гог беше онај што је одсекао себи уво?
Baš taj....
 
1882


1882-01-12 (1).jpg

Dakle, iako sam hteo da vam pišem detaljnije o tome šta se desilo kod kuće,
i da pokušam da objasnim stvari onako kako mi se čine,
i iako bih želeo da razgovaram sa vama o još nekoliko tema,
nemam vremena za sada, i mislim da bi bilo bolje da ti ponovo pišem o crtanju.

Mauve mi kaže da ću pokvariti bar desetak crteža pre nego što naučim da dobro rukujem četkom.
Ali dalje od te tačke je bolja budućnost, tako da nastavljam da radim sa onoliko koliko mogu
da se okupim i neću odustati zbog grešaka...

Podrazumeva se da se tehnika ne može savladati za jedan dan.
Ovo je tema velikog crteža, ali ja to radim u žurbi i mala skica je grozna.
Planiram da napravim niz malih crteža olovkom ali u drugačijem stilu od onog velikog prošlog leta.
Malo zajedljivije i ljuće....


1882-01-21 (1).jpg



1882

Ja definitivno nisam pejzažista.
Kada pravim pejzaže, u njima će uvek biti nešto figurativno.

A kada dođe leto i hladnoća više ne bude problem, na ovaj ili onaj način neminovno ću morati da napravim neke aktove..
Jako bih volelo da imam nag model. Da gledam spreda, pozadi, sa strane. Tako da mogu da naučim da vidim i osetim oblike ..
Pretpostavljam da bi mi oko dvanaest studija, šest muškaraca, šest žena, bilo veoma prosvetljujuće.
Svaka studija je radni dan. Međutim, teškoća u velikoj meri leži u pronalaženju modela za ovu svrhu....

1882-03-14 (1).jpg


А види како је он илустровао писма, баш као што ми сада илуструјеме теме са сличицама...
Da.Svako pismo je ilustrovano .
Čak je i napisao da ne želi da pošalje pismo , a da ne priloži nešto..
 
Dragi moj Teo -1883

Tako ste mi često svojim opisima priuštili pogled na Pariz; ovaj put za promenu dajem vam pogled kroz svoj prozor u zavejano dvorište.
Dodajem pogled u ugao kuće, a to su dva utiska jednog te istog zimskog dana.
Okruženi smo poezijom sa svih strana, ali njeno stavljanje na papir, nažalost, nije tako lako kao gledanje.
Napravio sam akvarel od navedenog iz kojeg je uzeta ova mala skica, ali mislim da nije dovoljno živa i moćna.
Verujem da sam vam već pisao da sam uspeo da nađem malo planinske krede ovde u gradu.
Radim i na tome. Po mom mišljenju, hladnoća koju smo imali prošle nedelje bila je najsavršeniji deo ove zime.
Bilo je fantastično lepo, uz sneg i radoznalo nebo. Otapanje snega danas je bilo gotovo još lepše.
Ali bilo je tipično zimsko vreme, ako mogu tako da ga nazovem - vreme koje budi stara sećanja i
daje najobičnijim stvarima izgled koji asocirra na priče iz doba diližansih i poštanskih kola.

Evo, na primer, kratke skice koju sam napravio u takvom stanju nalik snu.
Prikazuje gospodina koji je, pošto je propustio kočiju ili nešto slično, morao da prenoći u seoskoj gostionici.
Sada je rano ustao, i naručivši čašicu rakije protiv hladnoće, plaća gazdarici (mala žena u seljačkoj kapi).
Još je rano jutro- mora da uhvati kočiju - mesec još sija i kroz prozor točionice se vidi sneg kako blista, a svi predmeti bacaju radoznale, hirovite senke

. Ova priča je zaista beznačajna, kao i mala skica, ali jedna ili druga bi vam možda mogla pomoći da shvatite na šta mislim,
odnosno da u poslednje vreme sve ima svoju izvesnost zbog čega se brzo spušta na papir.
Cela priroda je neopisivo lepa crno-bela izložba tokom ovakvih snežnih efekata.

1883-03-28.jpg





"Nacrt na poleđini je sa crteža koji sam počeo rano jutros i na kojem sam se trudio ceo dan.
To je možda najbolje što sam uradio do sada, barem u upotrebi svetle i braon boje.
Šaljem vam ovu škrabotinu, mada nikako ne mogu da radim na ovom papiru -ovo je nesrazmerno i crtež ima više prednjeg plana.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Figura je postavljena naspram svetlosti, a da bi se to predstavilo - potrebno joj je nešto više od obrisa;
jer svetlost pada iz jednog izvora, modeliranje dobija na karakteru i jake tačke su u harmoniji jedna sa drugom i postižu međusobni odnos.
Pre svega, ova koncepcija sa sobom nosi poteškoće u predstavljanju onoga što možete videti, ali i nešto drugo,
što znači da morate naporno da radite na tome: to je problem postavljanja figure na takav način i dobijanja svetlosti -tako
da se lik ističe najbolje i najpotpunije. Šta god da vidite spolja ili iznutra, mora se analizirati u odnosu na svetlost
do te mere da se može ponovo pratiti...."
(1883)

1883-03-21.jpg



"...................Skicirao sam još nekoliko tema odavde.
Zemlja je toliko lepa da vam je ne mogu opisati.
Kad budem mogao malo bolje da slikam – onda...
//////////////////////////////////////////////////////////////////////////////
To su bili neki ljudi koje sam video na tresetnom ritu;
sedeli su iza hrpe treseta, sa lomačom u prvom planu, i jeli.
Na drugom crtežu je utovaranje treseta-mada se bojim da je
nemoguće dešifrovati moje škrabotine."
(1883)

1883-10-22 (1).jpg
 
"Juče sam pronašao jedno od najneobičnijih crkvenih dvorišta koje sam ikada video;
zamislite vresište sa živom ogradom od tesno zasađenih borova, da biste pomislili da je to obična borova šuma.
Međutim, postoji ulaz - kratka staza, a zatim se dolazi do niza grobova obraslih u vresak,
od kojih su mnogi obeleženi belim stubovima na kojima su imena.
Šaljem vam skicu studije koju sam naslikao."

1883-09-17.jpg



1884

"Sa moje strane, često mi je prijatnije biti među ljudima koji zapravo nisu upoznati sa rečju-izolacija,
odnosno seljacima ili tkaljama, onda sam u polterskim krugovima. To je sreća za mene.
Na primer, dok sam bio ovde, veoma sam se zainteresovao za tkalje.

Da li ste videli mnogo crteža tkalja?
Video sam samo malo. Trenutno radim tri akvarela od njih.
Ove ljude je teško nacrtati jer u njihovim malim sobama ne možete da dr udaljite dovoljno
da nacrtate razboje. Verujem da je to razlog zašto često grešim.
Međutim, našao sam sobu sa dva razboja u kojoj mogu da se snalazim...."
1884-01-03.jpg





1884
"......Poslednje što sam uradio je prilično velika studija polarnih traka sa njihovim žutim jesenjim lišćem,
gde sunce povremeno pravi svetle mrlje na opalom lišću na zemlji,
naizmenično sa dugim senkama koje bacaju stabla.
Na kraju puta, mala seoska kuća sa plavim nebom iznad koje svetluca kroz jesenje lišće.

Verujem da ću za godinu dana provedenih u slikanju mnogo i kontinuirano,
dosta promeniti svoj stil slikanja i boje, i da ću postati više mračniji nego svetliji...."

1884-10-01.jpg
 
Vincent Van Gogh govori o svojim iskustvima u suočavanju s psihičkim poremećajem
Snažna srčana priča o iskustvu mentalnog poremećaja započinje 2. siječnja 1889. godine u pismu
upućenom svom bratu Theu iz psihijatrijske bolnice u francuskom gradu Arlesu,
gdje je Vincent završio nakon poznatog incidenta s odsječenim ušima.

vinsent-van-gog-ob-opite-perezhivaniya-psihicheskogo-rasstrojstva_12.jpg

Arles


"Kako biste raspršili sve svoje brige o meni, pišem vam nekoliko riječi iz ureda dr. Raya,
koji je već poznat vama koji radi staž u lokalnoj bolnici, ostat ću tamo još dva do tri dana,
nakon čega se nadam da ću se mirno vratiti kući..."

"Uvjeravam vas da je nekoliko dana proveo u bolnici pokazalo se vrlo zanimljivima:
pacijenti vjerojatno trebaju naučiti život. kao i umjetnici, došlo je do privremene pomrčine,...."



1888-07-05.jpg

.
U pismu bratu Theu 1889. Vincent Van Gogh nudi svoj odgovor na pitanje povezanosti genija i ludila,
umjetnosti i psihopatologije koju mnogi ljudi zanima:
"Ne mogu reći da smo mi umjetnici mentalno zdravi, pogotovo govorim o sebi
- umočen sam od ludosti kosti, ali kažem i potvrđujem da imamo takve antidote i lijekove koji,
ako pokazujemo malo dobre volje, bit će mnogo jači od bolesti ".


Vincent Van Gogh iznosi neobična promatranja stanovnika grada Arles - ne bolesnika lokalne psihijatrijske bolnice, već običnih građana:
"Moram reći da su mi susjedi izuzetno dobri: ovdje svi pate zbog nečega groznica, halucinacije, ludilo,
tako da se svi međusobno razumiju kao članovi jedne obitelji ...
Mještani koji boluju od iste bolesti, rekli su mi cijelu istinu: živjeti da do starosti , ali uvek uz minute pomračenja..
stoga nemojte me uvjeravati da više nisam bolestan ..."

1889-04-30.jpg



https://hr.legaltechnique.org/artic...skogo-rasstrojstva-bull-novosti-v-fotografiya
 
Vincent Van Gogh obavještava brata o svojoj odluci nakon napuštanja bolnice da živi u skloništu za duševno bolesne osobe u Saint-Remy-de-Provenceu: "Nadam se da će biti dovoljno ako kažem da definitivno ne mogu tražiti novu radionicu i živeti sam tamo ...
Moja radna sposobnost postupno se vraća, ali bojim se da ću je izgubiti ako postanem prekomjerno njom zaražen i ako ću, osim toga, nositi svu odgovornost za radionicu ...
Teši me činjenica da sada počinjem razmatrati ludilo kao bolest bilo koju drugu..."


. Prije nego što je napustio Arles - Vincent Van Gogh piše sljedeće pismo svome bratu:
"Treba mi trijezan pogled na stvari, sigurno ima čitav niz ludih umjetnika: sam život čini ih, blago, blago ....
Naravno, ako uspijem ponovno otići na posao, ali me ludilo dodiruje kao da će me dodirivati zauvek..."

1889-07-01.jpg


Po brzom žutenju pšenice vidi se da sunce ponekad može imati priličnu snagu, ali su njive kod kuće nemerljivo lepše obrađene, ravnomernije nego ovde, gde je kamenito tlo na mnogim mestima nepodesno za većinu stvari. Ovde su veoma lepa polja sa stablima maslina, koje su srebrno sivo-zelene boje, poput polardovih vrba. Onda mi plavo nebo ne dosadi.
Ovde se nikad ne vidi heljda i repica, a u celini je možda manje raznolikosti nego kod kuće. I zaista bih voleo da slikam polje heljde u cvetu, ili uljarica u cvetu, ili lan, ali ću vrlo verovatno naći priliku za to kasnije u Normandiji ili Bretanji. Onda, takođe, ovde se nikad ne vide oni mahovinasti krovovi na štalama ili kolibama, kao što ih imamo kod kuće, a takođe ni hrastovih izdanaka, ni ostruga, ni bukovih živih ograda sa crveno-smeđim lišćem i beličastim starim stablima koji se ukrštaju. Ni pravi vrijesak ni breze, koje su nekada bile tako lepe u Nuenenu.

Međutim, ono što je lepo na jugu su vinogradi, ali oni su u ravnici ili na obroncima. Video sam ih i poslao sam Teu sliku, gde je vinograd bio potpuno ljubičast, jarko crven i žut i zelen i ljubičast, kao puzavica iz Virdžinije u Holandiji. Jednako mi je drago da vidim vinograd kao polje pšenice. A onda su brda puna majčine dušice i drugih aromatičnih biljaka ovde veoma lepa, a zbog vedrog neba se vidi mnogo dalje sa visina nego kod kuće.

(1889)




Vincent Van Gogh proveo je godinu dana u sirotištu Saint-Rémy-de-Provence i ravnatelj skloništa dopustio je umjetniku da radi,(dobio je i posebnu sobu za atelje) Unatoč ponovljenim napadajima, Vincent je nastavio slikati, smatrajući slikanje jedinim sredstvom borbe protiv bolesti:
U Saint-Remy-de-Provence umjetnik oslikava pejzaže koji prikazuju poglede iz prozora radionice i vrta,
a kad je Vincentu dopušteno napuštati sirotište pod nadzorom, na njegovim platnima pojavio se prostor Saint-Remy.
Usprkos tri najteža napada-Van Gog je naslikao više od 150 slika, napravio više od 100 crteža i akvarela.


1889-09-04.jpg

Imali smo lepih, toplih dana, a ja sam počeo da radim na još slika, tako da je sada u toku dvanaest od trideset platna.
Dve studije čempresa u toj teškoj nijansi zelene - obradio sam prednje delove u belom olovnom impastu, koji zemlji daje čvrstinu.
Nema nekih vesti o kojima bi se pisalo, jer je svaki dan isti; Jedine ideje koje imam su da mislim da je žito ili čempres zaista vredni pažljivog razmatranja, i tako nešto.......
Imam pšenično polje koje je veoma žuto i veoma svetlo, možda najsvetlije platno koje sam uradio.

Čempresi i dalje zaokupljaju moje misli; Voleo bih da uradim nešto sa njima kao što su slike suncokreta,
jer se čudim što još nisu urađeni na način na koji ih ja vidim. Imaju lepotu linija i proporcija kao egipatski obelisk.
A kvalitet zelenila je tako istaknut.
To je prskanje crnog u sunčanom pejzažu, ali jedna od najzanimljivijih crnih nota i jedna od najtežih za uhvatiti precizno koje mogu da zamislim.
Morate ih videti ovde naspram plavetnila. Da biste slikali prirodu ovde, kao i svuda, morate provesti dosta vremena u njoj.

Mislim da će od dva platna čempresa, ovo za koje sam ovde napravio skicu biti najbolje.
Drveće je veoma visoko i čvrsto. Prednji plan veoma nizak sa šibljem i grmljem. Iza, neka ljubičasta brda,
zeleno i ružičasto nebo sa polumesecom. Naročito je u prvom planu -drač sa primesama žute, ljubičaste i zelene boje.

(1889)

1024px-Wheat-Field-with-Cypresses-(1889)-Vincent-van-Gogh-Met (1).jpg

Žitna polja sa čempresima (1889)
V.Van Gog


Pismo sestri:
"Istina je da ima nekoliko ozbiljno bolesnih pacijenata, ali strah i nelagoda koji su ranije u meni stvorili ludost, znatno su oslabljeni, i iako stalno čujete užasne krikove i urlanje -stanovnici skloništa brzo se upoznaju i pomažu jedni drugima kada jedan od njih ima napad. Kada radim u vrtu, svi pacijenti dolaze vidjeti što radim i uvjeravam vas da su osjetljivi i pristojniji od dobrih građana Arlesa: oni mi ne smetaju. Moguće je da ću sigurno ostati ovdje Nema mnogo vremena. Nikada nisam osjećao takav mir..."


.

https://hr.legaltechnique.org/artic...skogo-rasstrojstva-bull-novosti-v-fotografiya
 
1890. Theo je predložio da Van Gog bude bliže njemu i njegovoj obitelji, sa čim se Vincent složio.
Nastanjuje se u Auvers-sur-Oiseu (malom mjestu koje se nalazi u blizini Pariza).
Ovdje Vincent radi, dopuštajući sebi samo minutu odmora, svaki dan izlazi novi komad pod kistom.
Tako je u posljednja dva mjeseca svog života stvorio 70 slika i 32 crteža..
U Auvers-sur-Oiseu umjetnik je pod nadzorom dr. Gacheta, koji je bio stručnjak za područje bolesti srca i velik ljubitelj umjetnosti.
Vincent će pisati o ovom liječniku:

"Koliko ja razumijem, uopće se ne moram osloniti na Dr. Gacheta. Prvo, mislim da je on još bolesniji od mene, u svakom slučaju, ne manje, takvi su slučajevi. A ako slijepac vodi slijepca, hoće li oboje pasti u jarak? "


1890-06-01.jpg

Još uvek imam čempres sa zvezdom gore, poslednji pokušaj
- noćno nebo sa bledim mesecom,
vitki polumesec koji jedva izlazi iz neprozirne senke koju baca zemlja
- zvezda preteranog sjaja, ako želite, blista meko ružičasto i
zeleno na ultramarinskom nebu sa oblacima koji jure.
U dnu je put oivičen visokim žutim štapovima, iza njih plavo podnožje Alpa,
stara gostionica sa prozorima osvetljenim narandžasto,
i veoma visoko drvo čempresa, veoma pravo i veoma mračno.
Na putu žuta kočija koju je vuče beli konj i dve figure koje kasno hodaju.
Veoma romantično, ako želite, ali i vrlo tipično za Provansu.

Evo jedne ideje koja bi vam se mogla dopasti - pokušavam da uradim neke studije pšenice kao što je ova -
iako ne mogu da je nacrtam - ništa osim plavo-zelenih stabljika pšenice, listova poput dugih zelenih traka iscrtanih ružičastim,
klasovi pšenice žute blago, oivičene bledoružičastim prašnjavim cvetovima - ružičasta vijuga pri dnu vijuga oko stabljike.
Nakon ovoga, želeo bih da naslikam neke portrete na veoma svetloj, ali mirnoj pozadini.
Zelene različitog kvaliteta, ali iste vrednosti, tako da čine jednu zelenu celinu,
čija vibracija podseća na nežno šuštanje žita dok se njiše na povetarcu; kao šema boja, to je daleko od lakog....

(1890)



1890-07-23.jpg


Možda biste želeli da pogledate ovu skicu Daubignijeve bašte -
to je jedno od mojih najsmišljenijih platna. U prilogu vam dostavljam
i skicu starih strništa i skice dve ogromnih parcela pšenice posle kiše.

Dobinjijev vrt.... u prvom planu zelena i ružičasta trava.
Na levoj strani zeleni i lila žbun i nizak žbun sa beličastim listovima.
U sredini ružičnjak,, na desnoj kapija i zid a iznad zida drvo leske sa ljubičastim lišćem...
Zatim živa ograda od jorgovana, red zaobljenih, žutih lipa,
sama kuća u pozadini, roze sa plavičastim crepom.....
Klupa i tri stolice, crna figura sa žutim šeširom, a u prvom planu crna mačka.
Nebo bledo zeleno....

(1890)
 
Slikao sam svim srcem i dušom, a um izgubio negde u međuvremenu“,

Van Gog jeste patio od nekolicine duševnih bolesti, premda njegovo „ludilo“, i pored brojnih teorija i analiza, još uvek nije u potpunosti razjašnjeno.
Radio je i do 20 sati dnevno, za života stvorio preko 800 slika, od kojih je uspeo da proda samo jednu jedinu.
Uistinu, Van Gogove odišu neobičnim nemirom, čak i kada su na njima najidiličniji pejzaži.
Ukoliko posmatranje njegovih zvezdanih neba, žitnih polja, irisa, suncokreta ili vatrenih zalazaka sunca uspeva da
u vama probudi neobična i jaka osećanja, možda možete naslutiti i emotivno i duševno stanje ovog umetnika.

vinsent-van-gog-ob-opite-perezhivaniya-psihicheskogo-rasstrojstva_9 (1).jpg

Zvezdano nebo
V.Van Gogh
Van Gog nikada nije slikao tokom svojih napada, ali su njegova bolest i zatvorenost u bolnici
umnogome uticali na umetničke teme kojima se bavio na svojim slikama
.
U tom periodu su nastala njegova najbolja dela , kao i Zvezdana noć.


Bio je posvećen svom radu i živeo za umetnost i ljubav, i uprkos tome,
sve je više postajao anksiozan, depresivan i usamljen, a svom bratu Teu,
koji ga je uvek podržavao emotivno i finansijski, pisao je kako je očajan i besan na sebe
jer ne može da radi onako kako bi voleo, i da je sve više ubeđen u to da je njegov život promašaj
.

„Ovo su moje ambicije, koje su zasnovane više na ljubavi, nego na besu, zasnovane više na smirenosti, nego na strasti. Istina je da sam često u svom najmizernijem stanju, ali i dalje u meni postoji mir, čista harmonija i muzika. U najsiromašnijim barakama, najprljavijim sokacima, ja vidim crteže i slike. I nekom neodoljivom silom moj je um privučen ovim stvarima. Veruj mi, ponekad se svim srcem smejem što me ljudi optužuju za svakojake zlobe i apsurdnosti, za koje nijedan deo mene nije kriv. Ja, zaista sam niko drugi do prijatelj prirode, učenja, rada, i povrh svega – ljudi.“

1890-05-04.jpg


Razdražljivog i melanholičnog po prirodi, Van Goga je njegova predanost radu vodila ka zanemarivanju zdravlja.
Patio je od nesanice, prekomerno pio, zarazio se gonorejom, zatim i sifilisom, jeo boju, terpentin i parafine.
Van Gog je mislio o sopstenoj smrti, jer je odmalena prolazio pored groba na kome je pisalo njegovo ime
– groba koji je, zapravo, pripadao bratu koji je preminuo pre Vinsentovog rođenja.
Sve ovo dovelo je do sve učestalijih maničnih i epileptičnih napada.
Brojne su savremene dijagnoze njegovog ludila.
Psihoza, šizofrenija, bipolarni poremećaj, granični poremećaj ličnosti, samo su neke od njih.
Sigurno je samo jedno: Van Gog je zbog svoje ludosti patio, tugovao, samovao, a uprkos njoj – slikao i voleo.


"Ja sanjam sliku , a zatim naslikam san."

3f30da51f70fa2b69e787fe256854675 (1).jpg

Slika Korenje drveća, na kojoj je radio poslednjeg dana svog života,
sa svojom uskomešanom i nedefinisanom kompozicijom možda najbolje predstavila silinu emotivnog nemira ovog umetnika.
Nekoliko sati kasnije tog istog dana, 1890. godine, prislonivši pištolj na svoje srce, Van Gog je pokušao da okonča svoj život.
Taj pokušaj je, u prvi mah bio neuspešan, jer je metak zaobišao srce, te je Vinsent naredna dva dana života proveo na samrtnoj postelji.
O njemu je i tada brinuo brat Teo.
Na rukama jedine osobe koja ga je razumela i istinski volela, naposletku je izdahnuo, sa rečima


Ovako sam želeo da odem“.


https://kultivisise.rs/van-gog-misterija-umetnikovog-ludila/
 

Back
Top