Vajarstvo ili skulpture

SIMEON ROKSANDIĆ (1874-1943)


Simeon Roksandić, vajar, pripada najstarijoj generaciji srpskih vajara.
On je predstavnik srpskog akademizma, vezanim za prve početke razvoja srpske skulpture.
Rođen je 1874. u Majskoj Poljani, a umro 1943. u Beogradu.
Završio je klesarski zanat na Obrtnoj školi u Zagrebu, potom Umetničko-zanatsku školu u Budimpešti.
Studirao je u Minhenu, boravio u Rimu. Predavao je u Užicu, potom na Umetničkoj akademiji u Beogradu.
Osnivač je prvoj jugoslovenskog udruženja umetnika "Lada", zajedno sa Đorđem Jovanovićem i Petrom Ubavkićem.

Simeon Roksandić je sa svojim skulpturama mnogo topliji i bliži, nego što su to dela Petra Ubavkića i Đorđa Jovanovića.
Na njegovim skulpturama nije u toj meri prisutna utvrđena — akademska šema, pa je samim tim i njegovo osećanje života i forme mnogo prisnije i življe.
U dva-tri portreta i u figurama dece, kao i na njegovim najpoznatijim skulpturama-
postignut je sklad između plastičnih i emotivnih vrednosti.


37177_beograd-kalemegdan-fontana-borba_ls.jpg

Ribar ,Fontana na Kalemegdanu


Decak-koji-vadi-trn_-Simeon-Roksandic.jpg

Dečak koji vadi trn


res.jpg

Dečak sa krčagom



Dečak sa krčagom -Sećanje na Savu
Skulptura je urađena kao spomen na događaj koji se desio na Čukur česmi 1862 godine.
Tu je turski vojnik , udarcem u glavu , ubio dečaka Savu Petkovića.
Projekat za skulpturu Simeon Roksandić uradio je 1927 godine ,
A model je bio trinaestogodišnji dečak Vlastimir Petković.
 
TOMMASO VINCENZO / TOMA ROSANDIĆ
(Split, 22.01.1878 — Split, 01.03.1958)

play-black-horses-sculpture-serbian-sculptor-architect-fine-arts-pedagog-toma-rosandic-front-h...jpg

Igrali se konji vrani-Toma Rosandić

Toma Rosandić je rođen u Splitu 1878. godine. Prve pouke o vajarstvu stiče u radionici Bilinića u Splitu gde sreće Artura Ferarija, mladog modelara iz Italije pod čijim uticajem odlazi u Italiju 1904. godine. U Italiji radi u kamenorezačkim radionicama i uči vajarstvo, a 1906. godine prvi put šalje svoju skulpturu Akt mladog čoveka na izložbu u Milano. Vrativši se u Split Rosandić se sprijateljio
sa Meštrovićem i on ga poziva da dođe u Beč gde se vredno i studiozno uči.
Rosandic_igrali_se_konji_.jpg


Iako je Meštrovićev rad ostavio dubokog i vidljivog traga na Rosandićevom delu pre svega u izboru tema i posebno naglašeno patetičnom gestu i stavu, Toma Rosandić je istovremeno bio i umnogome različit od velikog uzora, pre svega u skulptorskom jeziku i izrazu. Rosandićev umetnički put bio je prožet pre svega istrajnim i stalnim traženjem lepog i skladnog i neprestanim upornim radom na usavršavanju veštine vladanja vajarskom tehnikom u kojoj je bio neprikosnoven.
 
440px-Зграда_Народне_скупштине01.jpg

Nakon Beča Toma Rosandić 1912. godine dolazi u Srbiju ali njegovu stvaralačku delatnost u
Srbiji prekinuo je Prvi svetski rat. Tokom okupacije izlagao je u Engleskoj i u Parizu a po završetku rata nastanjuje se u Beogradu gde živi i stvara do duboko u starost kada se vraća u rodni Split
gde je i umro 1958. godine. Toma Rosandić se intezivno bavio i pedagoškim radom. On je jedan
od osnivača Akademije likovnih umetnosti u Beogradu, a 1937. godine bio je izabran za prvog rektora Akademije. Izlagao je veoma mnogo kako samostalno tako i na zajedničkim izložbama
a poseban uspeh imale su njegove samostalne izložbe u Roterdamu 1931. godine i
u Amsterdamu i Briselu 1933. godine.
Toma_Rosandic,_Wounded_combatant,_1935.jpg

Toma Rosandić, Wounded combatant,1935(Ranjeni borac, 1935)

Skulptura je nastala na osnovu mermernog originala Tome Rosandić koji se čuva u Narodnom muzeju u Beogradu.
 
FA327QpX0Agy60M

Како је аутор замислио, трон Горгоне Медузе . Дело чине непријатељи, скамењени под њеним погледом.
Али музичар је потребан жив, па има завој на очима.
Дело иранског вајара Пезе Седзхија.
 

Back
Top