UZ NACISTE DO KONAČNOG PORAZA

  • Začetnik teme Začetnik teme proka
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

proka

Legenda
Poruka
57.100
UZ NACISTE DO KONAČNOG PORAZA

3. novembra 1944. odmetnuti general Mihailović je preko svog delegata dogovorio sadejstvo sa nemačkom armijom E: „Četnici će pratiti i potpomagati nemačke trupe u njihovom nastupanju do Sarajeva.“ Precizirano je da će u slučaju “predaje Jugoslavije boljševizmu” četnici krenuti sa Nemcima na sever, a ako Saveznici proklamuju samostalnost Jugoslavije, ostaće u Bosni da nastave “borbu protiv Tita.” 11. novembra 1944. Komanda armijske grupe E izveštava da 18.000 četnika sa njima maršira u pravcu Foče, štiteći bokove nemačkim trupama. Tokom proboja, Nemci i četnici bili su izloženi učestalim napadima, kao i intenzivnim dejstvima savezničkog vazduhoplovstva. Ovim se putem iz Srbije u istočnu Bosnu probilo oko 85.000 Nemaca i oko 20.000 četnika


PROBOJ ČETNIKA I NEMACA IZ SRBIJE


Sa slomom Vermahta u Srbiji došlo je i do sloma četnika, koji se sami nisu mogli održati. Proboj četnika i Nemaca ka Bosni počeo je krajem oktobra 1944, jedinim raspoloživim putem koji je vodio kroz Sandžak. Četnički vođa Draža Mihailović se u Bosnu povukao prvi, još u septembru. Njegovu vojsku su dobrim delom činili prinudno mobilisani regruti iz Srbije.

Istovremeno, nestalo je i poslednje nade u američku pomoć. Fiktivni “pukovnik” Mekdauel, koji je savetovao Mihailoviću da se ne bori protiv Nemaca već partizana, konačno je evakuisan iz Jugoslavije 1. novembra 1944. godine. Njegove izjave navodno nisu predstavljale službenu politiku SAD, ali nikada nije odgovarao zbog izgovorenog.


ČETNICI PRATE I POMAŽU NEMAČKE TRUPE

3. novembra 1944. odmetnuti general Mihailović je preko svog delegata dogovorio sadejstvo sa nemačkom armijom E:

„Četnici će pratiti i potpomagati nemačke trupe u njihovom nastupanju do Sarajeva.“

Precizirano je da će u slučaju “predaje Jugoslavije boljševizmu” četnici krenuti sa Nemcima na sever, a ako Saveznici proklamuju samostalnost Jugoslavije, ostaće u Bosni da nastave “borbu protiv Tita.”

11. novembra 1944. Komanda armijske grupe E izveštava da 18.000 četnika sa njima maršira u pravcu Foče, štiteći bokove nemačkim trupama. Tokom proboja, Nemci i četnici bili su izloženi učestalim napadima, kao i intenzivnim dejstvima savezničkog vazduhoplovstva. Ovim se putem iz Srbije u istočnu Bosnu probilo oko 85.000 Nemaca i oko 20.000 četnika.

Istovremeno, četnici vojvode Đujića na tromeđi Like, Bosne i Dalmacije su se borili pod direktnom komandom Vermahta. Izveštaj načelnika štaba 15. nemačkog korpusa od 19. novembra 1943. godine beleži:


“Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice Bihać — Gračac — Knin — Drniš — Šibenik sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta... Pored toga, specijalne četničke grupe upućuju se prema našim direktivama u komunističku pozadinu.”



NAŠI ODREDI SU VRŠILI NASILJA I UZIMALI VELIKE DAŽBINE

Početkom decembra 1944. godine, odmetnuti general Mihailović je izradio "projekat akcija u Srbiji", u kojem konstatuje da je povratak četničkih odreda u Srbiju trenutno nemoguć, zbog prisustva Crvene armije i zbog loše reputacije u narodu:

„U ovakvoj situaciji povratak naših jačih odreda je nemoguć. Neminovno bi doveo do sukoba sa sovjetskim trupama, što bi naš politički položaj pogoršalo i moglo dovesti do potpunog našeg vojničkog uništenja. S druge strane, pak, povratak ovih odreda, na čelu sa njihovim starim komandantima, psihološki bi u većini slučajeva odjeknuo, s obzirom na njihovu raniju netaktičnost, vrlo nepovoljno kod naroda, stavljajući mu opet u izgled nasilja i velike dažbine.

On zato odlučuje da u Srbiju započne ubacivanje "kraljevih komandosa" (nemaju nikakve veze sa kraljem koji ga se odrekao) koji bi vršili atentate na nosioce vlasti i sabotaže, kako bi se onemogućilo sređivanje prilika u zemlji.



NEMCI DAJU MUNICIJU DA UBIJAMO SRBE

Nakon što su njegove snage prikupile u istočnoj Bosni, odmetnuti general Mihailović je 8. decembra 1944. započeo veliku ofanzivu protiv partizana. Municiju je primao od nadležne nemačke komande. Mihailovićev izaslanik za pregovore sa nemačkom komandom u Sarajevu bio je pukovnik Gojko Borota, komandant Romanijskog korpusa JVuO. 10. decembra 1944. godine štab Armijske grupe E je obavestio potčinjene komandante o detaljima saradnje sa četnicima:


"DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi."

14. decembra 1944. general Draža Mihailović naređuje svom čoveku pod pseudonim "Binder":

"Ako uspete da dobijete municiju, šaljite je za selo Košutice, ponavljam Košutice. Hitno nam je potrebna."

17. decembra "Binder" izveštava generala Mihailovića o uspešnom preuzimanju municije od Nemaca:

"Municiju prvu partiju primili smo i to 40000 metaka. Nemci traže ime lica kome njihov vojnik treba da preda, kao i to da se uvek označava ime mesta, kao i najbolji put... Raspoloženi su da nam municiju stave uvek."

Sutradan 18. decembra 1944. godine četnički "đeneral" naređuje Gojku Boroti u Sarajevu da energično traži municiju od Nemaca:

"Vrlo mi je važno da što pre dobijemo municiju... Treba da je bude u što većem broju kako za puške tako i za bacače. Tražite ovo energično..."

Mihailovićeva ofanziva bila je značajna podrška proboju nemačke armije “E” ka Sremskom frontu. Nemačka komanda bila je zadovoljna upotrebom četnika, o čemu svedoči uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa iz decembra 1944. godine:

Upotreba četnika u različitim područjima je je dala dobre rezultate. Pogotovo je njihovo poznavanje terena i izviđačka aktivnost protiv Titovih bandi od koristi Wehrmachtu. Naslanjanje četnika na Wehrmacht je ipak samo posljedica njihove slabosti u odnosu na Titove snage. Oružana intervencija Anglo-amerikanaca bi sigurno izazvala njihov trenutačni prelazak u neprijateljski tabor.”

I pored nesrazmerne brojčane nadmoći, četnička ofanziva u istočnoj Bosni decembra 1944. je propala. Četnici su prvo razbijeni kod Zvornika, a potom i kod Tuzle. Neuspeh Mihailovićeve ofanzive doveo je do pada morala i osipanja.


NE SMEMO SLUŽITI OKUPATORU, ALI IPAK SLUŽIMO

23. decembra 1944. godine Draža Mihailović poručuje vojvodi Momčilu Đujiću, koji sa Nemcima odlazi u Istru:

"U osnovi se ne slažem sa napuštanjem terena i odlaskom za Istru... Vojnici moraju da produže borbu na celom prostranstvu Jugoslavije. Ni u kom slučaju naši vojnici ne smeju biti izbeglice niti služiti okupatoru."

Izveštaj Komande Jugoistoka od istog dana, 23. decembra 1944. godine svedoči da su Mihailovićevi četnici ipak služili okupatoru, osiguravajući nemačke komunikacije u Bosni, zajedno sa ustašama:

„Jače banditske snage (partizanske snage – red.) potisle četnička osiguranja od Trnova ka Kasindolu (6 km južno od Sarajeva). 1. bataljon 734. lovačkog puka, prebačen iz Podromanije motorizovanim transportom, stupio u kontranapad u saradnji sa ustašama i četnicima.


NEMCI ISPUNJAVAJU SVE ŽELJE

5. januara 1945. godine pukovnik Gojko Borota iz Sarajeva odgovara na očajničko traženje generala Mihailovića:


"Nemci su poručili hitno sledeće: Sve želje u pogledu municije ispunjene i biće otposlati kuda treba.Da se sporazumem sa Vama i da dođem kod njih sa jednim opunomoćenikom da se stvar postavi na svoje mesto. Predlažu da bace svoje trupe po terenima a u pozadini da mi uništavamo one što oni pokrenu. Za ovo daju municiju i ostalu potrebu. Traže da se sa njima uspostavi radio veza kao najnužnije i najhitnije..."

9. januara 1945. Draža Mihailović javlja svojim ljudima:

"Vakcine najpotrebniji materijal dostaviće se ovuh dana u Sarajevo. Obećana je pomoć i u municiji i obući. Borota neka se stalno za ovo interesuje i svakoga dana neka to traži."

GLAD, BESCILJE, RAZDOR

Januara 1945. Mihailović je pokušao da pregrupiše svoje gladne i demoralisane trupe na Ozrenu, ali one su bile u rasulu. 9. januara 1945. godine pukovnik Dušan Smiljanić, komandant Šumadijske grupe korpusa povučenih u Bosnu, javlja Draži:

"Nalazimo se u vrlo teškom položaju ugroženi neshvatanjem plemenskih zaslepljeni bosanskih i crnogorskih starešina, usled opšte iznurenosti, usled gladi i epidemičnog obolenja više od polovine ljudstva. Pored toga naš svaki dalji zalogaj prisiljeni smo da plaćamo krvlju bez obzira od koga ga i kako uzimamo."



ĐUJIĆ POZDRAVLJA FAŠISTIČKIM POZDRAVOM

U međuvremenu, vojvoda Momčilo Đujić se, protivno Mihailovićevim željama, povukao na područje Trećeg Rajha. 9. januara 1944. Mihailoviću stiže izveštaj iz Trsta, da ga je napustio Đujić i priklonio se srpskom fašističkom vođi Ljotiću:

"U Trstu su konferisali: jedan Hitlerov delegat, Rupnik, Ljotić i Đujić. Đujić je tvrdio da je Ljotić jedini prestavnik srpskog naroda... Jevđeviću kao prestavniku našega pokreta preti opasnost da bude interniran, jer Đujić hoće preko Nemaca i Ljotića da potčini njegovo ljudstvo sebi..."

Sutradan, 10. januara Vasilije Marović, delegat iz Slovenije, izveštava Dražu Mihailovića da vojvoda Đujić pozdravlja Nemce nacističkim pozdravom:

"Vređajući, klevetajući Čiču i V. K. Đujić traži opravdanje za svoje postupke. On javno pozdravlja nemačke oficire rimskim pozdravom i protiv svoga ubeđenja iz inata radi na štetu opštu."





https://www.vesti.rs/Vesti/Uz-naciste-do-konacnog-poraza.html


....................................

ajmo malo da vidimo kako je tekla zadnja godina rata
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top