Utisak dana ...

picture.php
 
Ovo sam našao na netu.

Perpetuum mobile. Stvar funkcioniše! Evo kako…
Okupite dvadesetak ljudi na nekom projektu iza kojeg stoje država i grad, objasnite im usput kako projekat, ukoliko oni zalegnu na posao, može da postane trajan posao, kažete im da će plata malo da kasni, ali „biće“, i prepustite ih njihovim naravima. S obzirom da ste angažovali prethodno nezaposlene ljude, obavezno ih podsetite da „treba da se osećaju povlašćeno što su „odabrani“ među toliko njih“ sa kojima dele sličnu sudbinu. Pošto posao podrazumeva terenski rad, obećajte službeno vozilo i plaćen gradski prevoz, ali zadržite se na obećanju. Dok se vaše „časna pionirska reč“ ne „ispuni“ vi ih pošaljite
na teren o sopstvenom trošku.
Idemo dalje… „Perverzija“ se tu ne završava. Bitno je da podstaknete entuzijazam kod „radno angažovanih“ i onda se zavalite u fotelju (šefovsku, a koju drugu?! ;) Zaposleni su spremni na sve, od uređivanja enterijera svojim sredstvima dovlačenjem nameštaja i tehnike od kuće do ‘vatanja za metlu, usisivač, hemikalije za čišćenje WC-a, uostalom, šta ima veze šta sam ovde upošljena kao doktor! (Ako se neko već pita da li sam ja… Jok, na pamet mi ne pada!)
Plata?! Mmmmh… Ma, za to ćete lako. Srbija je ovo! Poslodavac ima na raspolaganju mesece i mesece fore da ne plati ni dinar za robovski rad i da niko reč ne kaže.
Zašto i kako ovo funkcioniše?! Zato što smo takvi!
Prvo sa čim sam se sudarila na poslu bilo je „uvlačenje“. Naiđe neki tip iz opštine, sa ambicijom šefovanja, doktorka trči, sve se jadna sapliće da ga usluži kafom. Ko god od glavešina da dođe i pita da li ima nekih problema, nastane tajac, a onda nemušto – nema problema. A problema kol’ko hoćeš, najpre onaj da mi uzimamo od svojih ukućana i pomažemo finansijski državno-gradski „projekat“.
Sledeće za šta mi je trebalo mesec i po dana da poverujem da je istinito je cinkarenje. Dođu „drugovi rukovodioci“ i kažu nam kako imaju sve informacije o svakodnevnim dešavanjima u našem malom radnom kolektivu. Čak i njima smešno što „nema ko nije bio od zaposlenih da raportira“. I da malo „opravi“ ove druge.
Jesam li bar ja bila „na visini zadatka“?! Jesam! Direktor me zove „predsednice sindikata“. Neki drugi su mi rekli da su pri prvom susretu (čitaj propitivanju poslodavaca pred svima) pomislili nešto kao „jaooo, ova je… , ali ti uopšte nisi takva, baš si fina“. A zašto sam zaradila takvu „offline reputaciju“?! Zato što sam odmah na početku pitala poslodavce ono što se drugi, još uvek ne dovoljno glasno, pitaju sada, posle dva i po meseca – jel istina da isplata kasni mesecima, kako mislite da „stvar“ funkcioniše kao ljudi isti posao rade sa različitim cenama rada, i šta biste vi da ne primite platu mesecima. Ah, da! Pobunila sam se i protiv ideje da „uštekam“ opštini i državi čistačicu i da metlam, četkam, brišem.
Sad bi neki da polegamo na prugu, drugi bi da ih tužimo, treći bi da ispred centrale „firme“ se okupimo i tražimo naš novac. A projekat je pri kraju. Poslodavac će uskoro moći da se opusti. Politički poeni su prikupljeni, televizije su slikale odgovorne za ovaj sjajan servis građana i a koštalo nije ništa. Bar ne poslodavca. Imenom i prezimenom – država Srbija. Perpetuum mobile radi.
 
--------------------------------------------------------------------------------

Dosadni insekt koji za razliku od obicne muve ima neko pojacalo da bi se cula sto glasnije i da bi mogla da te nervira zujanjem iz druge sobe,gde se uglavnom sakrije tako da ne mozes da je nades,nemajuci pojma da ti to i ne pokusavas, jer uvek je potrebna neki sitan fals zvuk da upotpuni FILharmoniju:zcepanje:
avatar.jpg
 

Back
Top