Utešiti

LastGentleman

Primećen član
Poruka
911
Pozdrav svima,da li bih mi neko mogao pomoći imam sledeći problem

Mojoj staroj je umrla mladja sestra,naravno da je neutešna,iako nisu bile naročito bliske u poslednje
vreme,to je veliki gubitak,problem je u meni zapravo.Ja sam pomalo hladna osoba koja ne pokazuje osećanja previše

Pokušavam da je utešim i da je pokažem razumevanje,da će sve biti uredu,da se smiri,odmori,preuzeo sam obaveze neke na sebe
medjutim ona je od juče uveče u nekom čudnom stanju,jedva da i progovori poneku reč i samo leži,nije ni jela,plašim se da se ne razboli
Mislite li da postoji neki način da je pomognem da nastavi dalje ili možda da zakaže kod psihologa i dobije neke lekove za depresiju?

Uvek se trudim da izbegnem lekare ako je moguće ali ipak najvažnije trenutno je da je bude dobro,šta mi predlažete?

Molio bih bez trol odgovora jer stvarno nisam raspoložen za to
Hvala unapred
 
“…dragi moj melanholičaru, ono što je najbolje jeste i ostaje: mnogo spavati, u istinskom i simboličnom smislu! Tako ćemo opet imati svoje jutro! Majstorija životne mudrosti jeste umeti spavanje svake vrste umetnuti u pravi trenutak.”

Fridrih Niče



“Vrlo često jedini izlaz iz svega je spavanje.”

Bukowski




Mislim da joj treba vremena, odmora i, eventualno, da se okupira nekom komunikacijom.
Eto, nisam ti nešto bogznašta rekao.
Sve najbolje.
Pozdrav.
 
Moje saučešće.

Kad je mojoj majci umro stariji brat pre nekoliko godina, gledam je kako se držala
hrabro, stoički, gotovo nemo, bez suza, ubledela. Inače je jako tvrda na suzama pa mi i nije
bilo toliko neobično, ali znam da duboko u sebi se raspadala od bola.

Držala se tako sve do ukopa i kad je poslednji put ujak bio otkriven pored groba,
pred zatvaranje sanduka, prišla je, pomilova ga po licu, njeno se zgrčilo od bola i rekla :"E moj bato, odlaziš mi..."

Istog momenta i ja sam hteo da puknem od tuge, ta scena me pocepala i dugo dugo držala,
kao i dan danas kad se setim toga ne mogu da zadržim suze.

Kasnije je neko vreme pila bromazepame, po pola tablete od 3mg kad oseti tegobe, što joj je lekar prepisao, nisu jake tablete, samo opuštaju
i blago deluju, a ne stvaraju neku zavisnost, tako bar ona kaže, pa možda i tvoja majka proba sa tim u konsultaciji sa lekarom. Inače, vreme je potrebno u svakom slučaju
da prođe da bi se duševna bol malo sanirala. Nema bolje terapije od vremena.

Ne znam koliko sam pomogao, ali se nadam da će ti se majka što pre oporaviti.
 
Губитак блиске особе је болно и тешко искуство за свакога, али је и природно, као што је природно и тиме бити ожалошћен, и утучен.

Никакви лекари, поготово не антидепресиви ту не помажу, штавише, нису индиковани док се не утврди неко озбиљно патолошко стање, што овде није случај.

Најбољи начин за превазилажење тмурних осећања је рад, активност, комуникација с блиским и драгим особама, и, ко је има, вера у Бога...
 
Milunka, slažem se, lekovi trebaju biti na poslednjem mestu, ali nije svaka osoba ista,
neko lakše neko teže podnosi, a neko čak može i da kolabira od stresova. Naravno, ne treba se drogirati,
sve ima svoje. Meni recimo nikad to nije bilo potrebno, ja sam takve mučne situacije rešavao dugim dugim šetnjama
i uglavnom sam gledao da budem što više napolju.

Tegobe usled ovakvih nemilih događaja može da utiče jako na srce a naročito ako osoba ima već problema sa tim istim.
U tom slučaju treba sprečiti stresiranje srčanog mišića nekim medikamentom ili čajem za tu namenu, naravno, stručnjak sve to određuje kako i šta.

Važno je da se očuvaju vitalni organi, a stres i patnja itekako mogu da naruše zdravlje.

Lekovi ne prevashodno i izričito, ali ako je hronično, bolje sprečiti nego lečiti.
 
Стрес и патња могу да наруше здравље, али га никаква "хемија" од лекова неће вратити, нити ће спречити последице...

Олако потезање за лековима је знак немоћи, недовољног знања, и површности лекара, озбиљнији међу њима их не преписују олако чак ни за, условно речено, једноставније дијагнозе и случајеве, а камоли за овакве ствари...

Пре било каквог лека, може се узети неки чај, од матичњака, рецимо, или било шта друго, што је из биљне апотеке ( заправо Института "Панчић") регистовано као средство код одређених тегоба, нпр. чајна мешавина бр 27...
 
Razlika između leka i otrova je u količni.

Pravilno prepisan i usmeren medikament ne može da škodi i takvi lekovi u ovom slučaju nemaju ulogu
da leče već narušeno zdravlje nego da spreče moguće posledice izazvane stresom koji zna biti razoran kao tornado.

Najbolje bi bilo kad bi se osoba sama izborila sa tim teškoćama psihe,ali na žalost u nekim slučajevima
'meditacija' ne pomaže nego konkretan lek.

Visok krvni pritisak, opterećenje za mozak izazvan tim pritiskom, aritmija, tahikardija, pojava dijabetesa, astme
pa čak i epi napadi mogu biti usko povezani sa stresom.

Jednom narušeno zdravlje teško se vraća u normalu ili čak nikako, zato i naglašavam - bolje sprečiti nego lečiti,
a kako, to će već utvrditi specijalista. Postavljač teme neka prati mamine reakcije, ponašanje, raspoloženje,
i neka zaključi da li ipak treba otići kod lekara, ali pravovremeno.
 
Губитак блиске особе је болно и тешко искуство за свакога, али је и природно, као што је природно и тиме бити ожалошћен, и утучен.

Никакви лекари, поготово не антидепресиви ту не помажу, штавише, нису индиковани док се не утврди неко озбиљно патолошко стање, што овде није случај.

Најбољи начин за превазилажење тмурних осећања је рад, активност, комуникација с блиским и драгим особама, и, ко је има, вера у Бога...
evo ovako
 
MOje saucesce, naravno da je to normalno, pa iygubila je sestru, zalost ce potrajati mesecima, kod mene z manje jako stvari traje haos, gubitak clana sire porodice, dede recimo, ali mada nije trajalo ko ovde sto je slucaj. Nek se isplace, ali lekovi samo ako je napad ili nesto jako ruzno ako strest dozivi zbog toga, vreme ce zaleciti naravno nece nikad nestati zalost, ali mora ziveti,trebalo bi,samo pazi i pricaj.Jako pricaj sa njom, ne ako voditelji i kako mediji kazu da se pravis da si lekar, da si stranac, nego pricas normalno ko ja sto sam s mojom kad joj je otac umro i to svi radimo. Ali s druge strane depresija je bolest, ako je i to nije strasno,potpuno mi je normalno da je utucena, nema volje ni smisla u zivotu.Smrt je drugi mozda zivot za crkvu i za nas ,ja verujem, aliopet, to nije to. Nije vise na zemlji medju zivima, a to je dovoljan razlg za rascep licnosti nekima, zalost PRIRODNU, tugu, suze i osecaj potpunog izgubljenog jednog dela zivota, koji je sacinjavao i njen zivot.To je ipak najrodjenije, i rasle su i sve..Ostalo je pretuzno , samo ovakve vesti i slusam danima, ja sam u problemu sam zbog nekih zivotnih strasnih stvari, pa znam odlicno kako je i smrt prolaziti i bolest i tugu,ocaj, beznadeznost iako nemam ovaj slucaj jos,ali nazalost.Odlazimo svi, sutra ce i neki nasi,nne trbea misliti na to sada,ali umrece i nasi rodtillji i braca i sestre i svi. Bog zna, a nek se moli, nek pogleda i religiozno malo na stranu zivota, molitva,neki mir, ali ne iskljucivanje iz realnosti ce joj pomoci, drage osobe, budite s njom ipak. Mora to da se predje, to je jako jako tesko,mozda ipak ce trajati mesecima videces.Mada ako nisu bliske jako, onda manje ali ce se javljati u delovima depresija pa tuga pa normalno stanje itd.Pa ako i lezi ne jede i to je ocekivano, ali nagovori je da mora jesti, daj joj smisao zivotu malo pomozi. MOja recimo je u slicnoj situaciji posle tek mesec dva zatvorila se u sebe ali je ok proslo sve. Lekar nek bude zadnja opcija,ali dobro pazi samo jako dobro pazi jer to moze otici u nesanicu, bolest depresije i oslabice organizam moze patnja da bude pakao.To je isto ocekujuce,ali je negativno ako se to desi.Mislim ne daj Boze, al znam zbog nekih ljjudi meni bliskih, sestra,sin ,nekome i muz mada to redje kad umru to je ono, kraj,mada dete je najgore kad umre, ovo je sestra,mladja ali kako joj ne znaci naravno , ipak je to nezamislivo,jer mi smrt NE PRIHVATAMO. Tek posle nastavimo zivot, smrt ja znam kakva je, ali je neprihvatam takvi smo prirodno.Gubitak nekoga ko je deo nas.
 

Back
Top