- Poruka
- 148
Sta mislite o usvajanju kao resenju za parove koji ne mogu da imaju dece? Da li je to bolje resenje ili recimo vestacka oplodnja?
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Sta mislite o usvajanju kao resenju za parove koji ne mogu da imaju dece? Da li je to bolje resenje ili recimo vestacka oplodnja?
Sta mislite o usvajanju kao resenju za parove koji ne mogu da imaju dece? Da li je to bolje resenje ili recimo vestacka oplodnja?
Ni za rođeno dete niko ne zna kakve gene nosi, ali je lakše roditeljski neuspeh pri vaspitavanju deteta opravdati "nepoznavanjem gena".Много је родитеља који су усвојили дете не размишљајући да оно носи нечије гене, и разочарани што нису васпитањем успели то да реше, упропастили дете.
Ovo je strašno. Ima i takvih primera da majka celog života govori detetu da treba da bude zahvalno što nije abortirala, a nameravala je=> pacijenata ima koliko hoćeš.Има усвојитеља који упорно говоре детету како треба да је срећно што је код њих, како би заувек завршило у дому за незбринуту децу... Таква деца су веома несрећна.
Ovo je strašno. Ima i takvih primera da majka celog života govori detetu da treba da bude zahvalno što nije abortirala, a nameravala je=> pacijenata ima koliko hoćeš.
Ја сам за рађање!
Врло је лако рећи ,, Ја сам за усвајање''. Да ли сте некад видели децу у домовима? Да ли сте видели колико су похлепни и како су ,,лепљиви''? Знате ли шта значи усвојити дете са таквим навикама, покушавати да им то промениш, пружати љубав и пажњу, а они то једноставно не умеју да приме?
Мало је вероватно да пар усвоји веома мало дете. Значи, углавном имају 3, 4, 5 година. Та деца се, или сећају живота у својим првобитним породицама, или дуго вуку трауме из дома. Бити усвојитељ далеко је теже него бити родитељ.
Родитељ се не пита да ли је донео на свет ,,право'' дете. Ако је жељено, свако је дете ,,право''. Усвојитељи се често питају да ли су могли одабрати боље. Зато са њима раде тимови стручњака, али то мало теже функционише у нашој земљи...
Ni za rođeno dete niko ne zna kakve gene nosi, ali je lakše roditeljski neuspeh pri vaspitavanju deteta opravdati "nepoznavanjem gena".
Pa rođena braća i sestre, blizanci čak, imaju potpuno različite karaktere.
То нису ствари или-или.
Шта значи ''боље решење''?
Мало ми безвезе питање ''Шта мислите о усвајању?''
Као када би неко рекао ''Шта мислите о рађању деце?'' или ''Шта мислите о падању кише?''
Мислим, шта ми сад ту можемо да ''мислимо''?
ja radim sa dva dečaka koji su usvojeni...starijeg su usvojili kada je imao 3 godine,odmah su mu objasnili da je on usvojen,ali da ga jako vole,i uvek može da se osloni na njih,tojest roditelje...posle 2 godine počeli su da razmišljaju o tome da usvoje još jedno dete...kada su ovog starijeg pitali da li bi hteo da ima brata ili sestru odgovorio je sa oduševljenim da...dobio je brata od godinu dana...doveli su ga kući,i ovom starijem objasnili da su i brata isto tako doveli u kući kao i njega,i da će ih oboje voleti i podržavati...super su srećni u ovoj porodici...ja duže vremena nisam znala da su oni usvojeni,toliko liče dečaci jedan na drugog,da niko ne bi rekao da genetski nisu u srodstvu...kada mi je njihova majka rekla da su oni usvojeni,dobro da sam sedela inače bih pala u nesvest...stvarno nikad ne bih rekla...veoma su lepo vaspitana,imaju manire,i što je najbitnije vole se,kako se neka rođena braća ne vole...i na kraju zaključak,sve je do roditelja...ako imaš ljubavi da daš,što ne bi...i treba ako postoje uslove za usvajanje,naravno...
Била сам претпрошле године у Институту за мајку и дете, морала сам да останем два дана. По собама се стално врзмало неко циганче, није ми било јасно зашто је ту - изгледало је здраво... а онда ми је једна медицинска сестра испричала да га је из дома узела једна хранитељска породица, за то се колико сам разумела добија месечно неки новац...а они су га оставили у Институту и више се нису вратили по њега. А новац ваљда још увек добијају.