kao po pravilu, kada se noću probudim i moram da ustanem zbog wc-a , odmah počnem da razmišljam o horor filmovima to jest o nekim scenama koje su mi ostale u sećanju, i počnem da mislim "šta ako se sada i meni dogodi ista stvar ..." , i počnem da osećam neku jezu.
u skoro 99% slučajeva se setim scena iz filma "6. čulo" gde se onom dečaku u sred noći jave duhovi porodice koja je živela u toj kući, svi sa ranama od ubistva.
naravno, to me ne sprečava da slobodno obavim posao i normalno se vratim u krevet, ugasim svetlo i nastavim da spavam.
'bem li ga, valjda sam ja tu neki jak muškarac !?!
samo me iznenađuje i pitam se da li ikada u životu čovek prestaje da bude podložan glupim mislima.
a ovakvi momenti mi inače pomažu da shvatim (druge) glupe ljude u njihovim životnim odlukama.
u skoro 99% slučajeva se setim scena iz filma "6. čulo" gde se onom dečaku u sred noći jave duhovi porodice koja je živela u toj kući, svi sa ranama od ubistva.
naravno, to me ne sprečava da slobodno obavim posao i normalno se vratim u krevet, ugasim svetlo i nastavim da spavam.
'bem li ga, valjda sam ja tu neki jak muškarac !?!
samo me iznenađuje i pitam se da li ikada u životu čovek prestaje da bude podložan glupim mislima.
a ovakvi momenti mi inače pomažu da shvatim (druge) glupe ljude u njihovim životnim odlukama.