U knjizi Hamdije Kapidzica, Hercegovacki ustanak 1882. na 183. strani nalazi se proklamacija ustanika:
„Ustali smo sada i
Hrišćani i Turci zajedno da se oslobodimo od ovijeh novijeh na istoku varvara, ili da izginemo. Što vjekovi nisu mogli učiniti, to je Austrija za tri godine za naše narodno izmirenje (učinila).
Sad i Hrišćani i Turci osjećamo da smo Srbi kojijem je zajedno živjeti i umrijeti“…. „Stanje koje je Austrijom stvoreno u našoj zemlji, pravi je grijeh protiv čovječanstva, ljaga je slobodoumlju evropskijeh naroda, poruga je evropskijem vladama i ismijavanje njihovih traktata, a zločini je pokušaj protiv preporođenog Istoka. Mi protestujemo protiv toga pred Bogom i Evropom i cijelim svijetom; naše sramote, naše suze, krv nevina koju lijemo nek padne na one koji su tome krivi, kao i na savjest onijeh koji bi od sada nemarno gledali da se istrebljuje jedan narod, koji nikakva zla nije drugima učinio; van ako nije zlo što želimo, da odahnemo od svojijeh bijeda
pa zajedno sa svojom braćom u Srbiji i Crnoj Gori da se mirno razvijamo na putu svjetske prosvjete, narodne slobode i blagostanja“.
„To s Austrijancima ne možemo nikada postići, pa smo se za to oružja latili. Oni nas mogu za čas i savladati, ali k sebi pridobiti neće nikada. Jeli jednom između Srbina i stranca krv pala, je li se iz krvi mržnja izlegla, onda se među njima provalila bezdan, koju niko na svijetu ne može popuniti. Sve kada bi smo sada i savladani bili, nove će se borbe izroditi, i prestati neće dokle god se ne oslobodimo stranaca, ili svi do jednog izginemo. Na to smo se i Hrišćani i Turci svečano zakleli, a mi prije glavu dajemo, nego što zakletvu gazimo“
https://de.scribd.com/document/442129350/Hercegovacki-ustanak-1882-godine-Hamdija-Kapidzic
