Uskoro vencanje

Mislim da smo te dosta zezali. Iako si verovatno zaslužio i više da te zezamo, ja više neću.
Što si se bre uplašio od braka?
Ako je voliš, može vam biti samo još bolje nego do sad. Kad dodju deca, to je nešto najlepše i najbolje što čoveku može da se desi. Jeste da je malo naporno, ali se isplati.
 
jeste
a ne moraju ni da dođu deca ako nećete

ja to nikad nisam kapirala što se neko plaši braka
(ako izuzmemo venčanje)
mislim, sve je isto ko i do tada osim nekih zakonskih olakšica
možeš da odeš podjednako lako (ako već živite zajedno što svi rade)
ko da je malo papirologije gadnije od slomljenog srca ili iseljenja =)
a to je i tako najgori mogući scenario
 
Potsetila sam se sada sopstvenog venčanja. Mislim da nikada u životu nisam osećala takav strah. Da ti kažem od čega, nemam pojma, znam samo da sam osećala kako mi kolena klecaju pred matičarem i ruke drhte.Imala sam malu frku i tih dana pre svadbe ali na sam dan je kulminiralo. Malo je falilo da zbrišem ko Džulija Roberts u onom filmu hmmm kako se zove? :think: A živeli pre toga godinama, voleli se ( i dan danas se volimo) ... pojma nemam šta mi bi.
Elem, zašto ti sad ovo sve pišem... Od silne frke koja me je hvatala pre onog "DA" i od nekog bunila koje me je držalo par sati nakon istog "propustila" sam sopstveno venčanje... tek sam gledajući kasete sa venčanja shvatila koliko je sve bilo divno, krasno i koliko su svi uživali sem mene...
 
Od silne frke koja me je hvatala pre onog "DA" i od nekog bunila koje me je držalo par sati nakon istog "propustila" sam sopstveno venčanje... tek sam gledajući kasete sa venčanja shvatila koliko je sve bilo divno, krasno i koliko su svi uživali sem mene...

Šta je tu čudno? Ja još nisam čuo da neko nije propustio sopstveno venčanje (naravno mislim na prvo, svako sledeće je luk i voda). Najnormalnija stvar, sad bar imamo kasete i DVDove, pre 40 godina ni toga nije bilo, samo fotografije... :(
 
jeste
a ne moraju ni da dođu deca ako nećete

ja to nikad nisam kapirala što se neko plaši braka
(ako izuzmemo venčanje)
mislim, sve je isto ko i do tada osim nekih zakonskih olakšica
možeš da odeš podjednako lako (ako već živite zajedno što svi rade)
ko da je malo papirologije gadnije od slomljenog srca ili iseljenja =)
a to je i tako najgori mogući scenario

Mislim da grešiš...nikada nije lako, sa papirom, bez paipra, sa decom, ili bez dece...ne mislim samo emotivno...tu je zavisnost, ekonomska, ili kako god hoćeš, u većini slučajeva, navika, nesigurnost, strah...uopšte nije lako...bilo srce slomljeno, ili ne.
I to "malo papirologije" predstavlja dodatnu muku...
 

Back
Top