Usamljenost

Screenshot_20220123-022317.png
 
Danas čitam neki članak i potvrdim ono što dugo vidim oko sebe da ljudi iz usamljenosti ulaze a neki dugo i ostaju u svakakvim, pa i bolesnim odnosima gdje su u stvari nesretni i nezadovoljni ali strah od "biti i stariti sam" je jači od svega. Jel vi imate ili znate slična iskustva bliskih ljudi da trpe svašta nešto samo da ne budu sami?
Neko ko ima problem u glavi je mozda sam uzrok tih bolesnih odnosa, pa ne moze da se uskladi sa bilo kim. Onda na kraju ostane sam.
A ima ljudi kojima je dovoljno da zive u pecini i da do smrti ne progovore sa zivom osobom.
 
Danas čitam neki članak i potvrdim ono što dugo vidim oko sebe da ljudi iz usamljenosti ulaze a neki dugo i ostaju u svakakvim, pa i bolesnim odnosima gdje su u stvari nesretni i nezadovoljni ali strah od "biti i stariti sam" je jači od svega. Jel vi imate ili znate slična iskustva bliskih ljudi da trpe svašta nešto samo da ne budu sami?
A koji to odnos nesto ne trpi ,onaj filmski bred i andja a
 
Sta je kome "trpi"...ja od 10 braka znam samo 1-2 da je ok...ili nemaju seks godinama i zive kao cimeri...ili se vara...ili se zanemaruje ali kada iskrnsne neki problem, bolest...tu su jedno za drugo...odgajaju decu i tako to...

sa druge strane znam dosta osoba koje su pomalo prsle od samoce - ako se ja pitam...pogotovo stariji ljudi....tu preko 60 godina...a srela sam ih dosta...ili su im deca odrasla, daleko zive, roditelja vise nemaju...ili su se razveli ili se nisu ni zenili/udavali...svejedno rezultat je isti..

neki su svesni toga i sami kazu da nemaju sa kim ni da popricaju, uzasno su usamljeni...bukvalno idu u prodavnicu da kazu nekome dobar dan barem,..
drugi te dohvate i ne pustaju sa pricama...tacno se vidi da su gladni drugog ljudskog bica...

mislim da covek nije stvoren da bude/zivi sam...i da samoca...dugorocna...koja cesto vodi i u usamljenost vodi do poremecaja licnosti i utice na celokupnu psihu i zdravlje pojedinca...sto se uocava kao sto rekoh najvise kada se vec zadje u neke godine...

e sada da se vratim na trpi....pa trpi se sve i svasta u zivotu...nema toga da se nista ne trpi...i ukoliko to nesto direktno ne ugrozava nas moze da se stavi pod sarm druge osobe :) 100% kompatibilna osoba ne postoji..ili je neki psiho bez licnosti....dakle za svaki odnos treba da postoji doza tolerancije...cak i kod prijatelja, porodice...

ne po svaku cenu naravno....ne govorimo valjda o patoloskim odnosima fizickog nasilja i tome slicno...
 
Sta je kome "trpi"...ja od 10 braka znam samo 1-2 da je ok...ili nemaju seks godinama i zive kao cimeri...ili se vara...ili se zanemaruje ali kada iskrnsne neki problem, bolest...tu su jedno za drugo...odgajaju decu i tako to...

sa druge strane znam dosta osoba koje su pomalo prsle od samoce - ako se ja pitam...pogotovo stariji ljudi....tu preko 60 godina...a srela sam ih dosta...ili su im deca odrasla, daleko zive, roditelja vise nemaju...ili su se razveli ili se nisu ni zenili/udavali...svejedno rezultat je isti..

neki su svesni toga i sami kazu da nemaju sa kim ni da popricaju, uzasno su usamljeni...bukvalno idu u prodavnicu da kazu nekome dobar dan barem,..
drugi te dohvate i ne pustaju sa pricama...tacno se vidi da su gladni drugog ljudskog bica...

mislim da covek nije stvoren da bude/zivi sam...i da samoca...dugorocna...koja cesto vodi i u usamljenost vodi do poremecaja licnosti i utice na celokupnu psihu i zdravlje pojedinca...sto se uocava kao sto rekoh najvise kada se vec zadje u neke godine...

e sada da se vratim na trpi....pa trpi se sve i svasta u zivotu...nema toga da se nista ne trpi...i ukoliko to nesto direktno ne ugrozava nas moze da se stavi pod sarm druge osobe :) 100% kompatibilna osoba ne postoji..ili je neki psiho bez licnosti....dakle za svaki odnos treba da postoji doza tolerancije...cak i kod prijatelja, porodice...

ne po svaku cenu naravno....ne govorimo valjda o patoloskim odnosima fizickog nasilja i tome slicno...
sve rečeno baš kako treba.

Što se teme tiče, da ljudi često beže od samoće u veze, pa čak i loše veze, jer ne podnose usamljenost. Čovek jeste za zajednicu i to pokazuju hiljade godine ljudskog iskustva. U današnje vreme nikada nije bilo više onih koji su sami, žive sami, kontakti su često internetski, dozira se taj odnos usamljenost/biti sa nekim baš tako, koliko želim i prija mi u kontaktu sam, koliko ne na distanci sam... i to pravi jedan veštački osećaj da nisi sam.

Verujem da je najbolje umeti moći biti sam, s tim da se čovek ipak potrudi i nada se da će jednom naći nekog sa kim će biti veći nivo preklapanja... i u međuvremenu se bavi onim čim voli, razvija dobre odnose, upoznaje ljude, itd. Ono bukvalno bekstvo od samoće čak i odnos sa nekim koga ne voliš ili on/ona tebe ne voli nije ni malo dobro. U tom smislu, bitno je shvatiti šta je to što bi voleo da imaš od te neke osobe, upoznati bolje svoje potrebe. Ako znaš gde gledaš, lakše ćeš naći i osobu koja gleda u tvom pravcu.

Ja npr sam shvatila sa 37 da nema osobe za brak... jednostavno, ne kažem da nije bila i moja "krivica", to nije bitno za ovo što hoću reći, nije postojala i ja sam rešila da sa jednim tada bivšim partnerom koji mi je delovao ozbiljno, rešim da ipak započenm neki suživot sa decom. Na žalost, to nije uspelo kao ni prvog puta, ali smo barem dobili decu u kojoj oboje sada uživamo. A slobodni smo da nalazimo novog partnera/partnerku jer smo se totalno razišli. I mislim da deci nije ni malo loše, što je opet druga tema, no, u kontekstu je ove teme: dakle, ne, ne stojim iza toga da treba ostati sa nekim po svaku cenu, tek da ne budeš sam. Ja tako ne mogu.
 
Sta je kome "trpi"...ja od 10 braka znam samo 1-2 da je ok...ili nemaju seks godinama i zive kao cimeri...ili se vara...ili se zanemaruje ali kada iskrnsne neki problem, bolest...tu su jedno za drugo...odgajaju decu i tako to...

sa druge strane znam dosta osoba koje su pomalo prsle od samoce - ako se ja pitam...pogotovo stariji ljudi....tu preko 60 godina...a srela sam ih dosta...ili su im deca odrasla, daleko zive, roditelja vise nemaju...ili su se razveli ili se nisu ni zenili/udavali...svejedno rezultat je isti..

neki su svesni toga i sami kazu da nemaju sa kim ni da popricaju, uzasno su usamljeni...bukvalno idu u prodavnicu da kazu nekome dobar dan barem,..
drugi te dohvate i ne pustaju sa pricama...tacno se vidi da su gladni drugog ljudskog bica...

mislim da covek nije stvoren da bude/zivi sam...i da samoca...dugorocna...koja cesto vodi i u usamljenost vodi do poremecaja licnosti i utice na celokupnu psihu i zdravlje pojedinca...sto se uocava kao sto rekoh najvise kada se vec zadje u neke godine...

e sada da se vratim na trpi....pa trpi se sve i svasta u zivotu...nema toga da se nista ne trpi...i ukoliko to nesto direktno ne ugrozava nas moze da se stavi pod sarm druge osobe :) 100% kompatibilna osoba ne postoji..ili je neki psiho bez licnosti....dakle za svaki odnos treba da postoji doza tolerancije...cak i kod prijatelja, porodice...

ne po svaku cenu naravno....ne govorimo valjda o patoloskim odnosima fizickog nasilja i tome slicno...
Ovo ide u
ethical topics research
dodaj link na svom profilu....
@Lorelajn dobro si opazila!

Odavno nisam video takav kvalitetan post-topic...
Ranije sam i ja nesto pisao o tome....
 
Postoji razlika izmedju biti sam, i biti/osecati se usamljen. Usamljeni likovi imaju odredjeni zid izmedju sebe i okoline , bez obzira sto mogu biti ozenjeni sto godina, i imaju copor dece.Oni koji su sami , i odlucili su da budu sami imaju svoj modus vivendi (posao, prijatelje, izlete, povremenu , ili stalnu vezu, sa jednim vikendom, kod nje, jednim vikendom kod njega),i zadovoljni su stim.Ne moraju svi biti Romeo i Julija, i zeleti porodicu
 
Danas čitam neki članak i potvrdim ono što dugo vidim oko sebe da ljudi iz usamljenosti ulaze a neki dugo i ostaju u svakakvim, pa i bolesnim odnosima gdje su u stvari nesretni i nezadovoljni ali strah od "biti i stariti sam" je jači od svega. Jel vi imate ili znate slična iskustva bliskih ljudi da trpe svašta nešto samo da ne budu sami?
Iskreno i ja sam usamljen
 
Verujem da je veoma malo ljudskih bića ostalo samo zato što je baš to želelo.
Ko može, savetovao bih ga da ne ostane sam.
Ko mora da ostane sam, bolje da što pre to prihvati i razume, manje će patiti.
Loše veze, istinski loše veze, gde se trpi i muči, naravno da nisu opcije.
Ko je sam, bitno je da sebi prizna i objasni zašto je sam, ali stvarno iskreno, bez samozavaravanja.
 
a ne znam...koliko ljudi toliko cudi...poznajem mnoge koji su solo i odgovara im tako...

neki opet imaju pomalo nerealna ocekivanja....kada ljudi shvate da druga osoba ne treba nista od toga da zadovolji vec drugu osobu treba da prihvate i vole...nece vise biti solo...da...da je sve sto je potrebno da umeju drugo bice da vole...

ovako postoji spisak....da je zanimljiva, da ga zabavlja, da je lepa, brizna, nezna a i otresita, kuckasta u isto vreme, da kuva, sprema, da je opustena a i da voli stiklice...da je avanturistickog duha i tradicionalnog, porodicnog vaspitanja....da drzi do svog izgleda, prirodna a da je tip top...da je tu i nije tu...da voli da se mazi ali ne previse...da hoce a nece...da je romanticna ali ne filmski romanticna...da zaradjuje ali da je skromna...da je strucna u seksu ali da je nevina...

onda te talasne duzine i sirine, hemija i fizika, citanje misli, telepatija...vatrometi...k.urac palac...

stvar je prilicno jednostavna...neko zeli da bude sa nama, lepo im je sa nama i obrnuto...postuje, voli nas...ima poneka slicna interesovanja i slicnu viziju o buducnosti...lepo nam je zajedno...ne nervira nas...zeli da nas usreci...

sta koji moj treba vise?
 
@tema
Jos zeznutije je kada mislis da znas koji tip ili kakva licnost konkretno ti godi pa se zaebes. A hoces. I to vise puta, dok ne krene, gou vid d flou. Jer nemas puoojmaaa ni o sebi a tek o profilu drugoga.
A i onako nekih 70 posto njih bira po modelu barnumovog efekta. Weee skorpija hehe
 
Sama sam, ali ne i usamljena.
Uvek postoji nešto, imam ideje šta bih radila narednih dana, planiram šta ću sutra kad i ako se probudim... Šta znam, nešto ni kao dete nisam osećala usamljenost, nije mi teško padalo samovanje koje sam iskusila.
Sresti neku dopadljivu osobu kojoj se i sama sviđam je lepo,
ali baš nešto mislim:
Da takvih ljudi nema, opet bih znala šta da radim sa svojim vremenom ovde, ima dece, cveća i životinja, ima kreative, ima Foruma.
Izgleda da ne baratam dobro pojmom usamljenosti.
Jesam sama, ali nekako ne mogu da se setim trenutka kad sam bila usamljena.
:eek:
Hmmm...
 

Back
Top