Zapravo, pišem ovo jer ne mogu nikome da priznam i kažem otvoreno: Ja imam 21 godinu i nemam ni jednog jedinog prijatelja. Ne samo prijatelja, pravog prijatelja, ja nemam ni druga ili drugaricu sa kojima bih otišla na kafu. Jednostavno, nikoga. Za većinu ljudi, nezamislivo. Pretpostavljam da sada očekujem da se javi bar neka osoba, koja "boluje" od ovog nesnosnog sindroma, pošto ih do sada nisam srela. Do tada, pozdrav svim usamljenicima, ma gde bili...