Usamljenost

Kako pomoći nekome ko se oseća usamljeno?
Iz mog nekog iskustva, iskreno nikako.
Zato što je to subjektivni osećaj nastao na osnovu iskrivljene svesti o samom pojmu samoće.
Usamljena osoba se oseća izolovano i odbačeno, čak i u društvu nekog pomagača, nazovi vesele osobe, animatora.
Štaviše ova osoba može samo da još više pojača njen osećaj odbačenosti i izolovanosti od drugih.
Takva osoba ima privid da je drugačija od ostalih i često sama bira da ostane u svom sopstvenom kavezu, jer smatra da ne pripada ljudima.
...
Usamljenost, nemogućnost tolerancije na sopstveno prisustvo.
..
Ako nam je loše u sopstvenom društvu, teško da će i drugima sa nama biti lepo..
..
ipak bez obzira na sve...mislim da je nužan stepenik ka sopstvenom sazrevanju i razumevanju ljudi
...
i usamljenost se često oseća kao prisila i kazna, a samoća kao izbor...reče gore Borka, a ja se slažem
 
Cesto ljudi kada se osecaju lose kazu "deprimiran/a sam", ali skoro nikad niko nece reci da je usamljen, kao da se boje te reci. U redu je reci da je neko depresivan, ali skoro niko nece priznati drugome da je usamljen.
Zasto? Da li je usamljenost toliko teska ili sramna pa se o njoj ne prica? Da li obelezavamo usamljene ljude kao one zeljne paznje i emotivne vampire, pa se zato ne prica o usamljenosti?

Imate li vi nekog ko se oseca usamljeno u vasem okruzenju i kako se postavljate prema toj osobi? Da li se mozda vi osecate usamljeno?
Kako pomoci nekome ko se oseca usamljeno, i kako se vi nosite sa usamljenoscu i da li bi nekom rekli da se osecate usamljeni?
Da ja se osecam tako vec 15 godina,mada zadnjih godina je malo bolje.Reklo bi se da je sad vec kasno za bilo sta,ali nikad nije.Mada sam prilicno navikao na to,sem u nekim momentima gde su vecinom zasluzni drugi bude mi zaista tesko.Covek je valjda po prirodi drustvena osoba,pa mu usamljenost tesko pada.Mada nisi pomenuo tj.razdvoio.Postoje dve vrste usamljenosti.Usamljenost za uopsteno drustvom i usamljenost za suprotnim polom.Na moju zalost za to pomenuto vreme kod mene su obe bile zastupljene.Iz raznoraznih razloga nisam nista shvatao,sem toga da nisam zadovoljna,da nisam dovoljno dobar,pa je to posle preraslo da nevaljam nista i naravno kao zadnji stadijum kada se ide tim putem dolazi ta famozna depresija,pa anksioznost,pa konacno panika,kao vrhunac.Dugo,bas dugo je trebalo da se to sve sredi da bi doslo do podnosljivog stanja.Ali i dalje je problem ona druga vrsta usamljenosti.
Al ima ona lepa recenica.Ako nemozes sto zelis onda radi sto mozes,samo bitno je radi.A posle ,ko zna...Obicno ako nesto iskreno pustis ono kasnije dodje samo.Ali i ako nedodje nema smisla ni biti depresivan i ceo zivot provesti u nekoj patnji,tuzi ili sta znam cemu sve.Zivot je suvise komplikovan i dosta toga ima da da da bi se oko jedne stvari sve vrtilo,pa makar i ako je ona vecini najbitnija.
 
Kako pomoći nekome ko se oseća usamljeno?
Iz mog nekog iskustva, iskreno nikako.
Zato što je to subjektivni osećaj nastao na osnovu iskrivljene svesti o samom pojmu samoće.
Usamljena osoba se oseća izolovano i odbačeno, čak i u društvu nekog pomagača, nazovi vesele osobe, animatora.
Štaviše ova osoba može samo da još više pojača njen osećaj odbačenosti i izolovanosti od drugih.
Takva osoba ima privid da je drugačija od ostalih i često sama bira da ostane u svom sopstvenom kavezu, jer smatra da ne pripada ljudima.
...
Usamljenost, nemogućnost tolerancije na sopstveno prisustvo.
..
Ako nam je loše u sopstvenom društvu, teško da će i drugima sa nama biti lepo..
..
ipak bez obzira na sve...mislim da je nužan stepenik ka sopstvenom sazrevanju i razumevanju ljudi
...
i usamljenost se često oseća kao prisila i kazna, a samoća kao izbor...reče gore Borka, a ja se slažem

mene tu nesto podseca na vrtic gde te nastavnica tera da se druzis a tebi se ne druzi i onda ne volis vrtic, iako se ostali druze
u sustini uvek postoji neko drustvo za tebe samo koje je to drustvo, mozda je problem sto neces u prirodno drustvo, negde se neckas
 
pa mozes da se ponasas nekontrolisano od svega toga i treba da snosis posledice. ako mozes da ih snosis to je OK ali ako ne mozes bolje zaboravi da si uopste usamljen
Mnogo lakseje to reci nego uraditi.Obe varijante su zaznute.Ali naravno treba "ponasati se"nebitno kako,najbolje je bas onako kako tebi odgovara i onda snositi posledice.Ali to i jeste najteze od svega.Ja nisam to dugo uopste nisam mogao,sada mi donekle uspeva,ali ne nalazim se cesto u takvim situacijama.Vecinom se podese tako neke gde nemoram bezmalo nista da radim.Ali opet kad treba da se "ponasam" tj.kada treba da kazem ili uradim ono glavno,to obicno ne uradim i voz prodje.Tako je proslo nazalost njih mnogo.I sada trenutno ima nekih tramvaja,ali se trebam samo "ponasati".
E ovo zadnje ne razumem.Sta ti znaci.Jel to znaci predaja ili nesto drugo?Meni lici na predaju.A to je pomalo ruzno sa tvoje strane,jer ipak onome ko je "normalan",lako je da savetuje one druge jer je njemu sve to lako.Nemoj se truditi da razumes,ako nemozes da ides do kraja.
 
ne treba da se ponasas po meni, stvari idu nekim svojim tokom. nisi ti potpuno pasivan to je prosto nemoguce
ili ako znas sta treba da kazes i uradis pa uradi sledeci put. ako nisi u stanju radi na tome dok ne uspes mozda
obicno ako si u stanju da ides do kraja nema problema, problem je kad iz nekog razloga nisi u stanju da ides do kraja
mada sve nas ceka neki kraj
mozda tih vozova i nema, samo ti se cini. ili ih ima ali volis sebe da mucis kako ih propustas
 
Usamljena osoba - osoba koja je cesto zaljubljena, a retko voljena.

Pojasnjenje:

Radi se o situaciji kada osoba cini sve za svoje bliske ljude, odnosno za ljude koje smatra bliskima, a za uzvrat ne dobija skoro nista.
Primer:

Devojka zaljubljena u nekog drugara na svaki nacin pokusava da bude pazljiva prema njemu, da u pomaze, da bude tu kada mu je tesko, bla, bla...
On, sa druge strane nece to isto raditi za nju.

Devojka je usamljena, jer njeno pruzanje, koje ju je ispunjavalo, nije naislo na efekat koji je zelela.

Energija je trenutno potrosena, a vreme izgubljeno. To izaziva usaljenost.

Koja ne mora da se manifestuje kroz depresiju, anksioznost ili lose raspolozenje. Moze da izazive i suprotan cim, da devojka to isto pokusa sa jos trojicom, kao nekakav potez ocajnika.

Sve u svemu, usamljenost je proizvod neuzvracene paznje. Dakle kada NAKON davanja, ne biva nikakav prijem lepih emocija. (Covek lepe emocije moze da stvara sam, ali uz odgovarajucu stimulaciju)


Despesivni ljudi, npr. mogu da budu i usaljenici, ali mogu da budu i osobe koje jesu voljene i pazene. To ne mora da bude povezano.

Da, moze se javit iusamljenost kada nema interakcije...

Svima nama treba da volimo i da budemo voljeni da slusamo i razumemo i danas razumeju
Ako je taj odnos jednostran bicemo usamljeni
ILI ako nam se ne poklapaju energije
nivo svesti ljubavi itd
 
ne treba da se ponasas po meni, stvari idu nekim svojim tokom. nisi ti potpuno pasivan to je prosto nemoguce
ili ako znas sta treba da kazes i uradis pa uradi sledeci put. ako nisi u stanju radi na tome dok ne uspes mozda
obicno ako si u stanju da ides do kraja nema problema, problem je kad iz nekog razloga nisi u stanju da ides do kraja
mada sve nas ceka neki kraj
mozda tih vozova i nema, samo ti se cini. ili ih ima ali volis sebe da mucis kako ih propustas

U sustini sve si ti lepo rekla sem zadnjeg.Ali izgleda da nisi mislila onako kako je izgledalo.Tako se to i resava.
Daaa,znam sta treba da radim odavno,ali kao sto ti rekoh mnogo lakse je to reci nego uraditi,pogotovo posle svega sto sam ja prosao.Ali ja se nikad ne predajem,pa makar bio i na samrti.:hahaha:
A sto se vozova i tramvaja tice ne cini mi se.Dovoljno sam mator da mi se ne cini.Cak i da sam polu blesav nebih mogao da ne primetim.Ali nisam nikad do kraja isao.Sta da se radi.Mada i to su neki lepi trenuci bili,pa makar i ako nisam imao zavrsnicu..Pa ako sam i voleo da mucim sebe,do sada bi mi to vec dosadilo.:)Ali nije to,imalo je tu dosta nekih stvari,bezveznih.Ali sad je gotovo.Posle ,znas cega,nema kajanja.
 
mene tu nesto podseca na vrtic gde te nastavnica tera da se druzis a tebi se ne druzi i onda ne volis vrtic, iako se ostali druze
u sustini uvek postoji neko drustvo za tebe samo koje je to drustvo, mozda je problem sto neces u prirodno drustvo, negde se neckas

nećkaš se jer se nisi adaptirao na vrtić...msm..život i usavršio svoje socijalne veštine..
..
a možda i nemaš afinitet prema takom nečem
..
a možda i nećeš
..
nikad nisam volela vrtić inače
 

Back
Top