Одличан текст на ову тему
Međunarodni monetarni fond i Svetska banka su mrtvi. Niko ozbiljan njih više ne sluša. Ako hoćemo da spasimo Srbiju, moramo da pobedimo vladajući neoliberalizam. Mora da se stvori jedinstven državotvorni, nacionalni, evropski, ekonomski i građanski blok za pobedu nad političkom oligarhijom i tajkunima koji sprovode neoliberalizam. Zajednički imenitelj tom bloku je prosperitetna, bogata i socijalno uravnotežena Srbija. To se može ostvariti Programom za spas Srbije. Taj program imamo i možemo ga ugraditi u novi koncept. Novim konceptom reformi do nove države Srbije.
Neoliberalizam je doživeo krah. Tačno posle dve decenije njegove dominacije. Posle svega što se desilo u poslednje vreme, možemo slobodno reći da je neoliberalizam mrtav. Slom finansijskog sistema u Sjedinjenim Državama je bio očekivan. Godinama unazad sam pisao da će se to dogoditi. I godinama unazad su neoliberali govorili da sam katastrofičar. Sve je u najboljem redu. Sve je pod kontrolom. Nikada veći zamah na finansijskom tržištu nismo imali. Imperija nije u rastrojstvu. Multinacionalne kompanije su neuništive. Čovečanstvo će doživeti neviđeni prosperitet. Nema mesta nikakvoj sumnji. Savremeni kapitalizam je savršen. Treba ga samo slediti . Ali, slom na finansijskom tržištu je srušio neoliberalizam. Kritike koje danas čitamo ne ulaze u samu suštinu problema.Veoma je mali broj autora koji zabrinutim građanima tačno objašnjavaju šta se događa. Mislim da je potrebno da ponovo osvetlimo suštinu narastajućeg problema. Na taj način ću zaokružiti dosadašnji kritički pogled na savremenu ekonomiju.
Naravno, danas je mnogo lakše pisati o svemu jer se slom finansijskog tržišta desio. Neoliberalizam je ideologija multinacionalnih kompanija i novobogataša. Njegova suština je bila da oni koji su bogati budu još bogatiji, dok su siromašni postajali sve siromašniji. Tu svoju nakaradnu ideologiju su umotali u propagandu o globalizaciji, slobodnom tržištu i civilnom društvu. Hvalili su se da će tako usrećiti čovečanstvo i planeti doneti mir i spokoj. Tražili su da se unište države, nacije, kulture i slobodoumni pojedinci. Stvorili su nevladin sektor koga su finansirali i kontrolisali kao zamenu za državne institucije. Multinacionalnim kompanijama je trebalo što veće tržište da bi one, uvećavajući poslove, ostvarivale sve veće profite. Neoliberalni kapitalizam je rušio sve prepreke pred sobom. Prve na udaru su bile države. Neoliberalni ideolozi su tražili da se države povuku sa tržišta i da se ograniči njihov uticaj u društvu. Neoliberali su se obrušili na nacionalna i verska osećanja čovečanstva. Umesto nacije ponudili su - potrošača, umesto crkve -supermarket. Čoveka su sveli na konzumenta komercijalne civilizacije. Nacionalne i verske razlike u čovečanstvu sveli su na različite ukuse u izboru robe u mega marketima. Takvo sužavanje čoveka na potrošača dovelo je do gubitka građanstva. Zapravo, građanin je postao kupac boljeg života. Kako kupac nema dovoljno novca da pokupuje čitav život odjednom, onda su se pojavile banke koje su mu ponudile iluziju. Kupac je preko noći dobio sve od života, ali je, za uzvrat, morao da proda svoju slobodu. Dobili smo savremeno ropstvo. I savremene robove. Koji su bili okovani uzetim kreditima. Kupac je postao prezaduženi korisnik kredita. Kredita koji ne može nikada da vrati. Kredita koga moraju da otplaćuju i generacije njegovih potomaka. Ali to nije bilo važno. Vraćanje kredita nikoga nije ni interesovalo. Neoliberali su širili propagandu da se jednom živi i da treba uzeti sve što se od života ponudi. Sve odmah treba progutati.
Holivudski kičerajski glamur je svetleo u glavama izmanipulisanih korisnika kredita. Podržavanje bogataških skorojevića je postalo stil života. Čitava industrija zabave i sporta je učestvovala u zaglupljivanju čovečanstva. Primitivizam i debilizam su postali stil života. Pohlepa i gramzivost su donosile uspeh. Obrazovni sistem je proizvodio fah idiote. Veliki brat je likovao. Sve je bilo pod njegovom kontrolom. Menjala se priroda čoveka. Menjala se planeta. Umesto hladnog rata dobili smo monopol. Padom berlinskog zida dominacija Imperije u rastrojstvu je bila neprikosnovena. Sprdanje sa Jeljcinom je bilo vrhunac zapadne demokratije. Opšta kompjuterizacija i razvoj mobilne telefonije sprečile su da se 1990. uruši sistem. Umesto da pametno iskoriste kupljeno vreme, narkotizovani tvorci sistema su nastavili da se samozadovoljavaju sopstvenim uspesima. A onda je nastala još dublja i teža kriza 2001. godine. Dubioza je bila ogromna. Padale su preko noći moćne multinacionalne kompanije. Enron, Wordco, Tyco, Parmalat i drugi su pokazivale da nešto u sistemu nije dobro. Postojala je sistemska greška. Tadašnji guverner Alan Grinspen to nije hteo da prizna i prihvatio je prevaru oko hipotekarnih kredita. Verovao je da će hipotekarni krediti otkloniti grešku u sistemu. To je bila glupost. Danas, začuđen dubinom katastrofe, priznaje da je velika greška napravljena. Hipotekarna kriza je izbila 9. avgusta 2007. godine i donela je gubitke preko 10.000 milijardi dolara, što je BDP čitave SAD. Umesto da ideolozi neoliberalizma stave prst na čelo i povuku ručnu kočnicu, oni su nastavili da ohrabruju i podržavaju pohlepu i gramzivost menadžera u multinacionalnim kompanijama. Umesto da otkriju grešku u sistemu, naprave novi koncept, naprave plan sanacije i revitalizacije i pohapse sve one mešetare koji su doprineli urušavanju tržišta, ideolozi neoliberalizma su čekali da se greška sama ispravi u inficiranom sistemu. Požar su počeli da gase skupim benzinom. Prepustili su slobodnom tržištu, kako su se oni hvalili, da ispravi sve nastale promašaje.