Upoznaj tišinu i tminu - tušta i tma

5jdcohjb.jpg

"O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.

O ne, ne brini, proći će za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,

što luduje, od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska.

Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali.
Gde je tome kraj"?




...............................................................................
"Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, dal' covek ista rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?"...

Dj Balašević


(Pjesma o iskonu)
Rig Veda, X, 129



Ni bitka ni nebitka nije bilo tada,
ni zračnog prostora niti nebesa nad njim.
Što je prolazilo čas tamo čas amo?
U čijem okrilju i gdje?
Što bješe to beskrajno bezdno voda?


Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada.
Ni traga nije bilo danu ni noći.
Po svom je zakonu disalo Jedno,
bez titraja vjetra, a van toga
nije bilo ničega drugog ni daljeg.


U početku bješe tama zavita
u tamu i svemu je bio nespoznatljiv tok.
Životom moćno, uvito u prazninu,
Jedno se porodi snagom žarke težnje.


Ljubavna čežnja obuze ga prvo,
a to je bio zametak prve misli.
Proničuć’ srce mišlju,
mudraci su našli tu vezu
što bitak s nebitkom spaja.


Nit vodilju su tako napeli popr’jeko.
Što je tad bilo gore, a što dolje?
Oploditelji su bili i snage bujanja.
Dolje je bio poriv, a gore obdarenje.


No, tko to izvjesno zna,
objaviti tko nam to može?
Otkud su nastali oni,
otkud je došlo stvorenje?
Bogovi su kasnije došli,
po stvaranju svijeta.
Pa tko onda da zna,
iz čeg je to poteklo?


Iz čega se je razvilo stvorenje,
je li to djelo Njegovo ili nije,
Onoga što nad svemirom
bdije u najvišem nebu?
On sam to zna,
a možda ne zna ni on.
 
Poslednja izmena:
Держи *** как копье,
Трудись в поте лица.
Сил не жалея своих,
Отдайся ему до конца.

Корона украсит твой лик,
Спермою венца.
Так и быть.
Отдайся ему до конца

И укротишь его, как козла
Лесная ведьма, охотница
И приведешь его на пустырь,
Жертву владыке тьмы, провидица

И будет костер, и будет дым
И танец твой будет дикий
Под завывание ветров, и ураганов вой
И воронов окрик горький

Ты вызовешь его, Сатану
И будешь невестой рьяно
В неистовой пляске смерти,
Тебя одну, он полюбит пьяно

И нарекут тебя матерью всех богов
И имя дадут - Рея
Все черти в аду и ангелы в небесах
Все поклонятся тебе, Рея!

И будешь править ты миром людей
Безумным и непокорным
И будет это тебе наградой от всех чертей,
Богиня блуда

И будет твой трон, над морем стоять
И владеть ты будешь каждым
За то, что они посмели тебя возжелать
Тебя! В своей постели однажды!

Воронов Олег

FJKOgjKXoAgDEIY
 
Poslednja izmena:
FJKwiPPXsAMGTiP
FJFILp2XMAMKG6L

Znam tvoje ćutanje napamet
Čujem te kad me zoveš dok spavaš ili kad razmišljaš
Znam da se smešiš u nekim trenutcima pakosti , kad si bez želje i htenja
Moje ime ti tada izmiče i pretvara se u pridev .
Znaš , od mene se ne može pobeći , jer moja usamljenoat je tvoje zlatno postolje
Mračni lavirint svemoćne svetlosti , um ludila gde osećaš svoj razum , reč u vihoru tvoga vremena
Poklon krila koja su već poletela , apokalipsa u zatišju tvoga srca
 
Poslednja izmena:
FJKsnq2WUA0lf4T
FGZ_UCRWYAIMlmT

Povuci još jednom tu oštricu po koži i oblinama , oseti užitak rezanja i ukus krvi
To je plamen koji će goreti samo za tebe i voljenog
Pritisni ga telom i poverenjem
To će biti najjači lanci , jer takav dodir je savršena bol koga će svakoga držati mirnim ?
Obično tako biva : Prvo čovek ubije nešto u sebi onda počne da ubija druge
 
Poslednja izmena:
FJIBGb4XwAUDff3

Oni koji mogu da "svare " i prate moje pisanje su demoni i andjeli duše 🖤 :heart:
Jer ja sam ludi glas svoje sudbine koji vidi svoju istoriju , budućnost i kraj
Ugladjen , superioran , ponekad sirov , neshvaćen ...propušten kroz rešeto mnogih muka
Ja samo sebe poznajem , sebi sam : tišina slušanja , tušta i tma
Neustrašivo spoznato sopstvo .
Ludo i usamljeno stvorenje koje vas sve voli
 
Poslednja izmena:
FJMeX_lXoAA_xBl

Davno je meni voljena i draga osoba pisala o struni koja vibrira , usidrenoj na dva kraja ljudi koji su poželeli jedno drugo
Beše to leta 2012 godine meni lomnog dela života
Čuvam te poruke još uvek i pročitam ih ponekad
I ako je struna prekinuta , vibrira još uvek
Došao sam do zaključka da je prošlost povezana sa sadašnošću
Neprekinutim lancem od dogadjaja koji teku jedan za drugim
Ponekad vidim obadva kraja toga lanca , koji god deo da dodirnem svi ostali bi zadrhtali i pomerali se ???

 
Poslednja izmena:
58512-152786428076433-107089985979411-340003-4343741-n.jpg


Ako me vidite u slobodi to je zato što se okružujem osobama u kojima imam svoj centar svoju ravnotežu i svoj mir .
I u toj slobodi dalje ih tražim i idem ka njima , da pronadjem sebe
......................................................


"Ti sve razumeš. Konačno jedinstvo. Patiš, uživaš, voliš, besniš, ljubiš, smeješ se. Rođeni smo za isto. Puni želje za otkrićem i ljubavi prema otkrivenom, skrivenom i boli što ga uvek gubimo.
Lep si. Tvoju lepotu ja ti dajem. Naoružaj se protiv svega što te ne oslobađa. Pobuni se protiv svega što te okiva. Ti voliš sebe. Voli me kao centar. Kao sebe.
Čuj me, miluj me onim što tražiš i onim što si našao.
Idem ka tebi i ka sebi.
Kao svaka dobra pesma."
Frida Kahlo
 
Poslednja izmena:
FJp-B3wXMAEPy6N

Tvoj glas , tvoje oči , tvoje ruke , tvoje usne
Naša ćutanja i naše reči
Svetlost koja odlazi , svetlost koja se vraća
Jedan osmeh izmedju nas stvorio je čaroliju
Posmatrajući te vido sam kako se od noći stvara dan
Tvoja usta su ćutke obećala da će biti srećna
Svesna si da si bila voljena i samo si ti mogla da dotakneš nedostižnu mesečinu
Borila si se da prevazidješ sva moja ludila i ako si bila sićušni bljesak , prigušena svetlost u beskraju moje tame
Želela je da leti da voli da proživi njen kratki život , bila je puna pukotina i ožiljaka
Njen sjaj je slabio svaki put kad bi se osmehnula , prestajala je da bude zvezda
Šta se desilo u njenoj glavi , kako nisam video i osetio to na vreme
Sama se ugasila jednog dana ( Smrt je najveći osvetnik )
A ja ?
Ja od tada stalno upirem pogled u nebo i mesec i tražim je svakog leta , pomalo sam postao paranoičan za meni voljene i bliske . Strepim..
Da li ću moći sebi ikada oprostiti ...
Ja rekoh i spasih dušu !
Leta gospodnjeg 1990 .

 
Poslednja izmena:
Ja ne znam kud ovo idu dani moji,
ni kuda vode ove noći moje.
Ne znam.
Ni otkud magla ružna
na sve što se čekalo,
ni otkud nemar jadni
na sve što se radilo,
ni zaborav otkuda,
žalosni na sve što se ljubilo.
Magla.
Ko će da mi kaže noćas, šta meni znače
lica i stvari i spomeni minulih dana?
I kuda idu ovi dani moji
I zašto bije tamno srce moje? 🖤
Kuda? Zašto?

..Ivo Andrić
 

Zašto
Kroz žamor ispraznih priča poneka reč me zapeče.
Iz senke nehajnog osmeha tvoj pogled nemušto bode.
Osećam, gasi se bliskost, svežina donosi veče...
Uz pljusak poslednjih podsmeha prijateljstvo nam ode...


Da li je moglo drugačije? Da li je sve moglo bolje?
Uzdah ponesen sećanjem proteklo trajanje broji...
Za sve je potrebno hrabrosti, samo po tračak volje...
Sva su iskustva dragocena al' zbog njih ne postojim.


Kroz tamu koja se spušta gase se poslednja lutanja.
Više i ne pitam zašto,to nije pravo pitanje...
Obavijena slutnjom prihvatam naša ćutanja
i svaka nova misao donosi novo svitanje.


Dragana Konstantinović
 
Nocas te praznina progoni
tihim sapatom ponoć ti se nudi
u par reči rasutih u etar
u obrisima lažne spoznaje
gde sve počinje i nestaje
Fali ti ...
sve i ništa
poneki dodir još naslutiš
između jave i sna
još jednom se probudiš
između vrha i dna
još jednom se pomoliš
da bude tu kad se umoriš
kad ti tišina zatvori oči
kad te zagrizu hladne noći
a jutro ti se nasmeje u lice
Brisaćeš njen trag tuđim usnama
lagaćeš sebe da nije volela
da je bila još jedna od mnogih
loša muza pesnicima ljubavi
lažna slika tvoje prošlosti
ogledalo tvoje konačnosti
Falice ti ...
baš onakva kakva je bila
kao vino
slatka i opora
jedno kišno jutro što klizi među tvojim prstima
pesak koji se rasipa pred tvojim očima
još jedna spoznaja tvojih nemira
Falice ti ...

 
FJuZPGTXsAMV8fT

Kažu da je sećanje , ponovo živeti !?
Ali zajedničko gledanje u nazad , hodanje putem kojim smo prošli i voleli se , otkrivanje misli iza svake napisane rečenice budi tu uspavanu , ali latentnu emociju , hrani tu ljubav čineći osobu opet jačom
Otrgneš od života malo tog vremena koje ti pripada jer nikada nisi sam , malo prostora je rezervisano za tvoje telo , tražiš mrak i pokrivaš oči , potreban si samome sebi , a imaš malo za sebi dati zbog tog sveta ka kome ideš
Tražiš malo emocionalno/seksalno utočište .
U svakome postoji duboko intiman deo sebe koji se retko pokazuje dugim ljudima .
Mesto gde se svaka želja i fantazija može pokazati i ostvariti bez ikakvog osudjivanja , ismevanja , kritike ili odbijanja .
To su znali slikari , poete , pisci .....



 
Poslednja izmena:

lberto Moravija - Tajna (odlomak)
Kad ponovo razmislim, sada, u srcu mi eksplodiraju beskrajne, silovite emocije, kojima ne mogu da odredim značenje, zato što najdublja osećanja imaju pravo da postoje samo u njima samima i nigde drugo.

Još manje postoje u logici i, ponajmanje, u stvarnim događajima. Voleo sam te kao što mi se nikada ranije nije desilo i kako mi se nikada više neće desiti. Voleo sam te u vremenskom razmaku koji se ne može odrediti u stvarnosti, možda zato što ni danas ne razumem da li smo se voleli koji mesec ili koju godinu, koji tren ili koju večnost.

Možda si oduvek bila u meni, kao deo mojih najskrivenijih snova i potreba, kao cilj mojih večitih čežnji, kao sećanje na staru maštu mog detinjstva razočaranog deteta, koje nije uspevalo da pronađe drugara sa kojim bi podelilo igračke, zajedno ukralo marmeladu od jagoda iz ostave.

Voleo sam te ne samo zbog uzvitlanog bogatstva koje si unela u moj život, ili zbog onog uzbuđujućeg kupanja u duhovnoj čistoti kao kad sam sa tobom podelio tvoj unutrašnji život, nego i zbog toga što si mi otkrila onaj deo mene koji sam oduvek hteo da upoznam, a za koji sam znao da je zapetljan u mreži moje stidljivosti.
Neizbežno te voli svako ko te poznaje iznutra.

Možda je zbog toga nemoguće izbrojati dane kada smo bili zajedno (da li je moguće da osećanja imaju veličinu brojeva na kalendaru?) i ako mislim na tebe dok pišem, ne znam da li sam te posljednji put video prošle godine, prošlog meseca, ovog jutra ili možda pre samo nekoliko trenutaka.

Nešto od tebe je ostalo unutra, nešto što je neosetljivo na tok vremena, životne događaje koji se utrkuju u nepotrebnoj žurbi. Nešto što čini tajnim blago unutrašnje lepote za kojom posežem kada imam potrebu za svetlom, u danima kada nebo iznad Jerusalima ostaje daleko i kada mi oblaci svakodnevice prekrivaju boje.

Po neki put, uveče, sa prozora moje sobe podižem oči ka nebu, instinktivno tražeći nebo iz naših dana u Jerusalimu i sanjam da je opet tu. Želeo bih da u tvom životu ima makar deo lepote koju umeš da daš onome ko je pored tebe...
 
Poslednja izmena:
2a22ca6ded3d1c8e52ae00eb316ee60d-700.jpg

16265176-1674398079525227-171918662298395249-n.jpg

Where are you coming now
Is there still more road to come
Steps to come back for a while
I was wandering on the way to come

*Sorry love, goodbye, holding the exhausted years
All of my waits that I endured alone are useless
Your slow steps, don’t come in a hurry
Anyone’s heart now

I’ll have to rest comfortably
The thing I can’t throw away is longing
All the distant sorrows fall
Just remembering that I loved you once

I have to carry on with one life I cannot let go
 
Poslednja izmena:

Back
Top