Unutrašnji glas: Ko zapravo živi u mojoj glavi?

Banovic Strahinja

Ističe se
Poruka
2.842
Unutrašnji glas, kojeg većina nas ima, zaslužuje svoju temu jer mislim da je razumevanje i odnos prema tom glasu jedna od ključnih stvari u našim životima i načinu na koji posmatramo svet oko sebe, naše reakcije, navike i ponašanje.

Za početak: kako vi doživljavate vaš unutrašnji glas?
Da li smatrate da ste to vi, tj. da li je taj glas „ja“? Ili je to vaš sustanar, prijatelj, ili možda bezobrazni podstanar koji ne plaća ni kiriju ni račune, a stalno nešto zvoca?
Da li vam daje korisne savete, smiruje vas, ili pak stalno nešto brblja, analizira i stvara drame?
Koje teme ga zanimaju, da li se raspravljate? Na koji način želite da se postavite prema njemu?
 
Mental Health Mood GIF by Ellis D
 
Unutrašnji glas, kojeg većina nas ima, zaslužuje svoju temu jer mislim da je razumevanje i odnos prema tom glasu jedna od ključnih stvari u našim životima i načinu na koji posmatramo svet oko sebe, naše reakcije, navike i ponašanje.

Za početak: kako vi doživljavate vaš unutrašnji glas?
Da li smatrate da ste to vi, tj. da li je taj glas „ja“? Ili je to vaš sustanar, prijatelj, ili možda bezobrazni podstanar koji ne plaća ni kiriju ni račune, a stalno nešto zvoca?
Da li vam daje korisne savete, smiruje vas, ili pak stalno nešto brblja, analizira i stvara drame?
Koje teme ga zanimaju, da li se raspravljate? Na koji način želite da se postavite prema njemu?
Da, to je glas "ja". Prijatelji smo, ali smo često bili u sukobu... dok nisam shvatila da želi da prevaziđem strahove....drugo "ja" je moja intuicija, moja savest, sve ono što moram da naučim i shvatim.
 
Duboko u nama postoji nešto šta nas štiti od nas samih, da se ne izgubimo. Izvesna pitanja je bolje izbeći.
Interesantno zapazanje i dosta tacno, ovde se radi o egu- ego je neka vrsta filtera koji ucestvuje u stvaranju percepcije i filtrira neke stvari, neke zamaskira, i nekad nam daje objasnjenja koja nam olaksavaju zivot- ego u tom smislu moze biti koristan, ali ima i dosta nuspojava i ponekad ljudi pocnu da zive u virtualnoj stvarnosti, u nekom razvoju ego nas stiti i raste- zatim kasnije bi trebao da se polako rasplinjava, nestaje kako nasa svest, nasa licnost jaca- kad bi tokom naseg razvoja ili u nekom trenutku kad nismo spremni- jasno sagledali stvarnost i videli svet oko nas, a narocito sebe- verovatno bi doslo do raspada sistem i totalnog kolapsa licnosti..
Zato je duhovni napredak vrlo spor i zavisi mnogo i od vanjskih okolnosti, a dosta i od unutrasnjih.
Smatram da je unutrasnji glas jedan od nacina kako odredjeni delovi nase licnosti komuniciraju medjusobno.
 
Da, to je glas "ja". Prijatelji smo, ali smo često bili u sukobu... dok nisam shvatila da želi da prevaziđem strahove....drugo "ja" je moja intuicija, moja savest, sve ono što moram da naučim i shvatim.
Da, vrlo dobro zapazeno- unutrasnji glas je samo jedan od delova licnosti, ili kao sto se zapitao jedan filozof: “Kad unutrasnji glas govori: Ko onda slusa?
 
Zato je duhovni napredak vrlo spor i zavisi mnogo i od vanjskih okolnosti, a dosta i od unutrasnjih.
To je spleteno, uslovljeno jedno drugim. Mnoge stvari utiču, često mimo naše volje. Stres ume da blokira bilo kakav napredak. Čak izaziva nazadovanje. Mislim da se svako našao bar jednom u takvoj situaciji.
Smatram da je unutrasnji glas jedan od nacina kako odredjeni delovi nase licnosti komuniciraju medjusobno.
Apsolutno.
 
Unutrašnji glas nazivam "Moje drugo ja". To moje drugo ja pomaže kada se iznerviram. Pomaže mi da savladam neke probleme. Hrabrije je, otvorenije i govori slobodnije od mene.

Najčešće mi pomaže u pisanju ( kad nemam inspiraciju )..i dolazim u sukob sa njim.

Alter ego ili drugo ja prihvatam kao neku vrstu kognitivno- bihejvioralne terapije - KBT.
 
Unutrašnji glas, kojeg većina nas ima, zaslužuje svoju temu jer mislim da je razumevanje i odnos prema tom glasu jedna od ključnih stvari u našim životima i načinu na koji posmatramo svet oko sebe, naše reakcije, navike i ponašanje.

Za početak: kako vi doživljavate vaš unutrašnji glas?
Da li smatrate da ste to vi, tj. da li je taj glas „ja“? Ili je to vaš sustanar, prijatelj, ili možda bezobrazni podstanar koji ne plaća ni kiriju ni račune, a stalno nešto zvoca?
Da li vam daje korisne savete, smiruje vas, ili pak stalno nešto brblja, analizira i stvara drame?
Koje teme ga zanimaju, da li se raspravljate? Na koji način želite da se postavite prema njemu?
Uhhh davno davno jos, posle nekih traumaticnih dogodjaja sam po službenoj dužnosti poslat kod psihijatra,psihologa sta li.to me tada pitali i da li cujem glasove kada sam odgovorio potvrdno poslali me na dodatna ispitivanja :roll:
 
Za početak: kako vi doživljavate vaš unutrašnji glas?
Kao moje "najiskrenije ja".
Da li smatrate da ste to vi, tj. da li je taj glas „ja“? Ili je to vaš sustanar, prijatelj, ili možda bezobrazni podstanar koji ne plaća ni kiriju ni račune, a stalno nešto zvoca?
Više je to kao moje "necenzurisano ja" tj. razmišljam kao da ne postoji uticaj drugih oko mene + kao da pričam sam sa sobom.
Da li vam daje korisne savete, smiruje vas, ili pak stalno nešto brblja, analizira i stvara drame?
Analizira, teoretiše i najbitnije vaga stvari/odluke. Takođe mi služi kao neki vid stop-a kada krenem emotivno da razmišljam o nekim stvarima.
Koje teme ga zanimaju, da li se raspravljate? Na koji način želite da se postavite prema njemu?
Ljudi, odnosi sa ljudima, da li postupam kako mislim da trebam ili se ustručavam, šta bih trebao da uradim, da li je nešto ispravno.
U osnovi je više neki "moj" unutrašnji monolog nego priča/rasprava sa nekim.
 
Unutrašnji glas nazivam "Moje drugo ja". To moje drugo ja pomaže kada se iznerviram. Pomaže mi da savladam neke probleme. Hrabrije je, otvorenije i govori slobodnije od mene.
Najčešće mi pomaže u pisanju ( kad nemam inspiraciju )..i dolazim u sukob sa njim.
Alter ego ili drugo ja prihvatam kao neku vrstu kognitivno- bihejvioralne terapije - KBT.
Cini mi se da si na nekom prakticnom nivou shvatila da je moje "ja" zapravo konstrukt.
Sama KBT (kognitivno-behavijoralna terapija) najvise i funkcionise preko "razgovora" zavisno od situacije sa ili pomocu unutrasnjeg glasa, tj dekonstruisemo negativne zakljucke, predrasude i ubedjenja koje smo "pokupili" usput, i mislim da je tu i uspeh KBT-a, ali i njegov nedostatak jer je licnost dosta kompleksnija, a sam KBT ne adresira sve delove licnosti.
Alter ego je na neki nacin dokaz onoga sto su u budizmu shvatili pre par hiljada godina: da licnost nije fiksna, pomocu alter ego efekta mozemo promeniti delove licnosti i usvojiti nove navike.

(Imali smo ovde temu o alter ego efektu: https://forum.krstarica.com/threads/alter-ego-efekat.1024379/)
 
Kao moje "najiskrenije ja"
Ljudi, odnosi sa ljudima, da li postupam kako mislim da trebam ili se ustručavam, šta bih trebao da uradim, da li je nešto ispravno.
U osnovi je više neki "moj" unutrašnji monolog nego priča/rasprava sa nekim.
Relativno nedavno sam se iznenadio kad sam naisao na informaciju da nemaju svi ljudi "unutrasnji glas", i da neki drugi razmisljaju na neke druge nacine (tipicna kognitivna ljudska greska kad ocenjujemo druge ljude na osnovu naseg vidjenja i percepcije, dok drugi ljudi mogu funkcionisati,razmisljati i shvatati svet na totalno drugaciji nacin).
 
Ne postoji neki konsenzus oko "unutrasnjeg glasa" i uopste oko licnosti, npr

Robert Sapolsky tvrdi da smo mi de facto bioloski roboti i unutrasnji glas nije slobodan agent vec proizvod genetike biloskih i drugih proces i alat koji pomaze pri donosenju odluka, razmisljanju, emotivnoj regulaciji itd... da je on rezultat interakcije razlicitih delova mozga.

Dan Dennett, koji tvrdi da je ono sto mi osecamo kao "ja" samo "user interface", odnosno interfejs laptopa tj ono sto mi osecamo kao "ja" je ono sto vidimo na ekranu, no zapravo se sve desava van naseg pogleda tj cipovi i druge komponente koje ne vidimo.
Unutrasnji glas on opisuje kao niz slozenih mentalnih procesa, i da je taj unutrasnji glas zapravo samo iluzija koju stvara mozak da bi pojednostavio kompleksne misli/procese i olaksao funkcionisanje.

Sam Harris- smatra da mi nismo taj glas vec svest koja ga posmatra i on smatra da unutrasnji glas doprinosi iluziji da postoji fiksni "ja" i da je glas konstrukt i zagovara razne tehnike meditacije da bi se odvojili od tog konstrukta i "necistog ja" od naseg pravog ja.
(Razne osobe koje bih nazvao "new age" kao npr Eckhart Tolle imaju slicne stavove, njihova teorija je takodje kroz meditaciju itd mozemo doci to naseg pravog "ja" i da nas sve to ometa da zivimo u sadasnjosti, neka naucna istrazivanja potvrdjuju da nas um zaista voli da je u sadasnjosti i prisutan).
 
Iz radova Dr Steve Peters-a (njegovi radovi iz psihologije su moji omiljeni i najprakticniji), se moze zakljuciti da je "unutrasnji glas" zapravo nekad interakcija izmedju 3 slozena dela mozga, ali i svaki deo nam moze "govoriti" zasebno i da je bitno koji deo nam se "obraca", on ih je ovako klasifikovao:

1. Cimpanza (Emotivni mozak)- instinktivni, emotivni deo mozga, reaguje brzo, impulsivno i cesto iracionalno, svrha je da nas zastiti, ali cesto preuvelicava opasnosti i izaziva stres, ljutnju, strah ili paniku. Ne podnosi nikakvu nepravdu, nejednak tretman ga dovodi do ludila- kada nam neko kaze nesto sto nam odgovara cesto "Cimp" reaguje burno (nekad se posle zbog toga kajemo kad se smirimo)

2.Covek, racionalni deo uma (prefrontalni korteks)- Donosi promisljene odluke, analizira situacije i koristi razum, umesto drame stane na loptu i ako nas neko iznervira razmislja tipa: Mozda je ova osoba imala los dan? Usporedjuje i procenjuje, percipiranu nepravdu moze istrpiti ako smatra da ipak ima korisiti od toga
on sporije reaguje od "Cimpa" i u raznim iritantnim situacijama "Cimp" ce preuzeti kontroli i mozda napraviti dramu, ili mozda udariti u paniku...

3.Kompjuter (Automatski mozak, autopilot) skladisti informacije i iskustva i deluje po automatizmu, refleksno- ako se u odredjenoj situaciji istreniramo ili naviknemo on ce tako reagovati (seanse hipnoze poklusavaju da reprogramiraju ovaj deo mozga)- primer kompjutera je kada nesto radimo i iskljucimo se i cesto se ne secamo proslih pola sata.

Primer interakcije bi bio: "Cimp": Ne mogu reci sta mi je rekao onaj papak, kakav bezobrazluk, treba mu psovati nanu-naninu za ove prostakluke.... Onda bi (ako bi dosao na red) "Covek": Mozda se nije dobro izrazio ili nesto je drugo u pitanju, hajde da malo razmislimo i ne pravimo drame"
"Kompjuter": U proslosti nam je pomoglo da duboko disemo i a napravimo par koraka, to nas je smirilo.

Uglavnom neka vrsta KBT je ono sto pomaze prema ovom modelu.
 
Michael Sinner (u knjizi Unthethered Soul) ima slicna misljenja kao Sam Harris (i razni "new age"):
Unutrasnji glas koji stalno komentarise, analizira, kritikuje itd nije pravo ja, pravo ja je onaj koji posmatra i slusa.
On ga opisuje kao "unutrasnjeg cimera" s kojim delimo stan, po njemu je cilj posmatrati ga i analizirati bez da se indentifikujemo s njim- ako je negativan glas los- ne moramo ga slusati tj: Ako bi neko spolja govorio sve ono sto ti govoris sebi verovatno ga ne bi zeleo u svom zivotu, ili da li slusamo negativne i iritantne savete cimera- Ne, zasto bi onda slusali unutrasnji glas, ako je negativan i spusta nam rspolozenje?
Slicno i s negativnim emocijama: Treba ih identifikovati, ali se ne i poistovetiti s njima- tj kako on kaze treba na emocije gledati kao na oblake na nebu- prolazni su i treba ih pustiti da prodju, a ne ih potiskivati ili pokusavati ignorisati.
Ako smo besni, umesto da se indetifikujemo s besom i kazemo sami sebi: Besan sam! treba reci: Osecam prisustvo besa.
Ako osecamo tugu, takodje treba samo registrovati: osecam prisustvo tuge, to je samo (energija) koja prolazi kroz mene, proci ce.

----------------------------------------------

Koji stav se vama najvise svidja i koja od teorija vam je najbliza?
Koji su vasi stavovi povodom ovoga, iskustva? kako se vi nosite s unutrasnjim glasom kad je negativan ili kad vam spusta raspolozenje?
 
Kako ti razmisljas i procenjujes stvari?
Npr kad procenjujes neke situacije ili “pripremas” se za neki razgovor- kako to izgleda?
Vizualiziras ili nesto drugo?
Valjda ortak nece imati ništa protiv da se umešam.
Nije isto vizualizacija,priprema za razgovor nije isto sa da li čujete glasove;)
A tema ti bila ko živi u m9joj glavi
 
Kako ti razmisljas i procenjujes stvari?
Npr kad procenjujes neke situacije ili “pripremas” se za neki razgovor- kako to izgleda?
Vizualiziras ili nesto drugo?
Pa razmišljam. Razlikujem kada treba da rešim nešto i tada se oslanjam na logiku, nekad volim da maštam, ali sam svesna šta je plan a šta maštanja.
Ne čujem nikakav glas.
 
Pa razmišljam. Razlikujem kada treba da rešim nešto i tada se oslanjam na logiku, nekad volim da maštam, ali sam svesna šta je plan a šta maštanja.
Ne čujem nikakav glas.
Pa interesuje me kako izgleda kad razmisljas, kako se oslanjas na logiku?
Posto kao sto je tebi tesko shvatiti koncept unutrasnjeg glasa meni je tesko zamisliti kako stvari izgledaju iz tvog ugla?

Sto se tice unutrasnjeg glasa nije bas da cujem ikakve zvuke vec je efekat slican kao da glasno razgovaras sam sa sobom, tj kao da u svojoj glavi otvorim temu pa onda pocne debata.
 
Valjda ortak nece imati ništa protiv da se umešam.
Nije isto vizualizacija,priprema za razgovor nije isto sa da li čujete glasove;)
A tema ti bila ko živi u m9joj glavi
Nisam siguran da sam razumeo najbolje tvoju poruku,
sto se tice priprema za neki razgovor hteo sam reci da ako je razgovor bitan onda pre njega se pripremim rako sto pretpostavim kako bi razgovor mogao izgledati i onda u svojoj glavi kreiram razgovor i to mi je priprema, pa me zanima jako se to odvija kod ljudi koji nemaju unutrasnji glas?
 

Back
Top