Rusi pokupovali Crnu Goru
Najprije je, krajem pretprošle godine, ruska kompanija En plus kupila najveće crnogorsko poduzeće Kombinat aluminija u Podgorici. Potom su na red došli nikšićki rudnici boksita, a sada ruski tajkuni privode kraju pregovore o kupnji termoelektrane i rudnika uglja u Pljevljima, čime će Rusi zaokružiti aluminijski posao u Crnoj Gori. Još je svjež i primjer nesmotrene prodaje nikšićke željezare ruskoj trvtki Midlend. Rusi su nekadašnjeg diva crnogorske privrede kupili za samo 1000 eura, bili u Nikšiću nekoliko mjeseci, rasprodali rezerve čelika, uzeli novac u vlastiti džep i pobjegli netragom. Rusi kupuju i kuće, stanove i zemljišta, na primorju, ali i po crnogorskim planinama
’Pogrešni’ smjer
No kada je preuzimanje tvrtki krenulo u "pogrešnom" smjeru, odnosno kada su tvrtke iz manje razvijenih država, koje su do tada bile meta globalizacijskih akvizicija, počele kupovati tvrtke u "Starom svijetu", nastala je panika. Tada je, odjednom, načelu tržišne konsolidacije pridodano načelo zaštite nacionalnog interesa, iako je upravo ovo potonje načelo bilo smatrano "istočnim grijehom" tržišno nerazvijenih zemalja.
Posljednji prilog tom "novom" sentimentu prema nacionalnim interesima dao je Massimo d'Alema, potpredsjednik talijanske Vlade, u razgovoru za Milanski dnevnik Dole 24 ore, komentirajući najave da bi najveću talijansku osiguravateljsku tvrtku mogli kupiti strani osiguravatelji. "Talijansko je vlasništvo nad Generalijem naslijeđe koje treba braniti, a ne puka stvar tržišta. Ne možemo prihvatiti da stranci preuzmu financijsku jezgru Italije", ustvrdio je tom prilikom Massimo d'Alema. Bravo gospodine d'Alema, glasio bi ironični komentar u stilu Mladena Delića.
Samo što je u međuvremenu Hrvatska prodala 95 posto "financijske jezgre", odnosno bankarskog sustava, strancima, na poticaj i nagovor Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. A eto, sasvim slučajno, dobar dio te "jezgre" su kupili Talijani koji su tada hrvatskim susjedima govorili da su tržišno nepismeni i nerazvijeni ako ne shvaćaju da preuzimanja "financijske jezgre" predstavljaju "puku stvar tržišta", a ne neko tamo primitivno i zaostalo nacionalno "naslijeđe".
Slovenski poučak
Gotovo ista stvar se dogodila i kada je indijski Mittal kupovao europski "čelični" konzorcij Arcelor, kada je pola francuske vlade pozvalo dioničare Arcelora da odbiju ponudu Mittala kako bi "sačuvali europski ponos čelične industrije". Na nacionalne interese su se pozivali i američki protivnici preuzimanja američkih luka od strane britanske tvrtke koja je bila u vlasništvu kompanija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, kada je američki Kongres blokirao realizaciju ugovora o preuzimanju.
Moglo bi se nabrojati još čitav niz primjena sličnog licemjerstva u režiji "međunarodne zajednice", no to ipak ne bi bio izgovor za hrvatsku političku elitu kada je u pitanju rasprodaja hrvatskih banaka, i to rasprodaja nakon skupe sanacije bankarskog sustava. Okrenemo li pogled prema sjevernom susjedu, lako ćemo vidjeti kako se Slovenija uspjela othrvati svim pritiscima da u većoj mjeri proda svoje banke strancima, a sada je financijska i gospodarska perjanica među tranzicijskim zemljama. Dakle, može se ustrajati na obrani nacionalnih interesa ako se zna i hoće.
-------------
Stranci kupuju po Balkanu sve i šta god stignu... od banaka po Hrvatskoj, nekretnina na hrvatskom i crnogorskom dijelu Jadrana, tvrtke i poduzeća u BiH i Srbiji, pa do intelektualnih potencijala naših mladih znanstvenika i naučnjaka koji odlaze raditi u treće zemlje i time osiromašuju ovaj Balkan na svim nivoima od privrede do tehnologije i znanosti...
eto na šta smo spali...
