Umro Veljko Bulajić njegov film je najskuplji u bivšoj jugoslaviji!

Smartanabil

Buduća legenda
Poruka
29.398
Jedan od najpoznatijih reditelja bivše Jugoslavije, Veljko Bulajić, je preminuo u 97. godini.

Vest o njegovoj smrti potvrdili su članovi njegove porodice za "Večernji list".

Njegov film "Bitka na Neretvi" bio je nominovan za Oskara.

Veljko Bulajić rodio se 1928. godine, a detinjstvo je proveo u Sarajevu, kao i deo školovanja. Filmove je snimao u svim republikama bivše Jugoslavije. Još u mladosti se zanimao za kinematografiju, a Bulajić je upisao filmsku režiju u Centro Sperimentale u Rimu. Diplomirao je 1959. godine, asistirao velikim rediteljima kao što su Federiko Fellini i Vitorio De Sika pa se vratio u bivšu Jugoslaviju, navodi se na njegovoj stranici na Wikipediji.

Kako se navodi, rediteljsku karijeru započeo je kratkim filmovima "Kamen i more" i "Brod lutalica" (1953.), a 1959. realizuje prvi dugometražni igrani film "Vlak bez voznog reda" koji je prikazan na filmskom festivalu u Kanu.

Veljko Bulajić


Bulajićev legendarni film "Bitka na Neretvi" je daleko najskuplji filmski spektakl snimljen u bivšoj Jugoslaviji. U filmu su glumile holivudske legende Orson Vels, Franko Nero, Jul Briner, Sergej Bondarčuk uz Tu su bile i jugoslavenske zvezda Ljubiša Samardžić, Milena Dravić i Velimir Bata Živojinović. Film bio je nominovan za Oskara u Americi i osvojio je Zlatnu Nagradu na filmskom festivalu u Moskvi.

Promotivni poster za film izradio je slavni slikar Pablo Pikaso.

https://www.alo.rs/vip/estrada/890715/umro-veljko-bulajic
 
Hajde da vidimo biografiju:

Bulajić je rođen 22. marta 1928, u mestu Vilusi na pola puta od Trebinja do Nikšića, podseća Večernji list.

Njegovi filmovi postigli su najveći uspeh kod domaćih i stranih gledalaca. Njegov film "Bitka na Neretvi" je 1970. godine bio nominovan za Oskara.

"Kozara", "Vlak bez voznog reda", "Atentat u Sarajevu", zajedno s "Bitkom na Neretvi", na vrhu su liste najgledanijih filmova u bivšoj Jugoslaviji.

Navedena četiri filma prikazivana su u mnogim državama, što su jugoslovesnke vlasti podsticale i iz političkih i ideoloških razloga.

Bulajićevi filmovi su, treba naglasiti, imali i ogroman komercijalni uspeh.

Inače, kako je ranije pisao Danas, Bulajić se sa 13 godina priključio partizanima u Drugom svetskom ratu.

On i oba njegova starija brata bili su ranjeni u borbama i u jednom trenutku čitava porodica bila je zarobljena u italijanskom fašističkom koncentracionom logoru.


Dvojica preživele braće – Veljko i Stevan, kasnije će pisati scenarije za "Kozaru" i "Bitku na Neretvi". Srednju školu završio je u Sarajevu, a većinu života radeći proveo je u Zagrebu snimajući neke od najpoznatijih partizanskih filmova.

Dakle on je i lično bio partizan, osim što je i snimao partizanske filmove.
 
Meni je samo žao kad su prilikom snimanja onih scena pored Neretve zafrljačili onoliku skalameriju, topove i slično u predivnu zelenu Neretvu. To je bila ekološka katastrofa.

Žali bože i što nikad nije snimljen partizanski film u kojem bi se gledalac zaista svim srcem poistovetio sa glavnim likom, partizanskim borcem koji je mučenik i nesrećnik, kojem je selo popaljeno, a on izbegao isped ustaškog noža. Glavnog lika u partizanskim filmovima nije ni bilo. Umesto toga imali smo mnoštvo dramaturški nedorađenih sporednih likova od kojih za neke i ne znamo koja im je svrha pojavljivanja. Oni svi izginu i sami pucajući kao puškomitraljesci, a njihove pogibije bile su izlizani klišei u partizanskim filmovima.
 

Back
Top