"Između Građanskoga rata i 1900. para i električna energija zamijenile su ljudske mišiće, željezo je zamijenilo drvo, a čelik je zamijenio željezo (prije Bessemerova postupka željezo se kalilo u čelik s tempom od tri do pet tona dnevno; sada se ista količina mogla proizvesti za 15 minuta). Strojevi su sada mogli pokretati čelične naprave. Ulje je moglo podmazivati strojeve i osvjetljavati domove, ulice, tvornice. Ljudi i proizvodi mogli su putovati željeznicom, pogonjeni parom po čeličnim tračnicama; 1900. bilo je 193 000 milja željezničke pruge. Telefon, pisaći stroj i računski stroj ubrzali su funkcioniranje poslovnoga svijeta. Strojevi su promijenili rad na farmi. Prije Građanskoga rata bio je potreban 61 sat rada kako bi se obradio ral žita. Godine 1900. trebalo je tri sata i 19 minuta. Tvornički proizvedeni led omogućio je prevoženje hrane na velike udaljenosti i industrija pakiranja mesa bila je rođena. Para je pokretala vretena tekstilnih pogona; pokretala je šivaće strojeve. Ona je dolazila od ugljena. Pneumatske bušilice sada su bušile dublje u zemlju tražeći ugljen. Godine 1860. iskopano je 14 milijuna tona ugljena, a 1884. sto milijuna tona. Više ugljena značilo je više čelika, jer su peći na ugljen željezo pretvarale u čelik. 1880. proizvedeno je milijun tona čelika, 1910. 25 milijuna tona. Dotada je električna energija već počela zamjenjivati paru. Za električne je žice bio potreban bakar, kojeg se 1880. proizvelo 30 000 tona, 500 000 tona 1910. godine. Kako bi se sve to postiglo, bili su potrebni dosjetljivi izumitelji novih postupaka i novih strojeva, mudri organizatori i administratori novih korporacija, ozemlje bogato zemljištem i mineralima te velika zaliha ljudskih bića koja će obaviti slamajući, nezdravi i opasan posao. Dolazit će doseljenici iz Europe i Kine koji će činiti novu radnu snagu. Farmeri koji ne budu mogli kupiti nova postrojenja ili ne budu mogli platiti nove željezničke pristojbe preselit će se u gradove. Između 1860. i 1914. New York je porastao s 850 000 na četiri milijuna stanovnika. Chicago sa 110 000 na dva milijuna, Philadelphia sa 650 000 na milijun i pol ljudi. U nekim je slučajevima sam izumitelj postao organizator poslovnih pothvata, kao Thomas Edison, izumitelj električnih naprava. U drugim su slučajevima poslovni ljudi spojili izume drugih ljudi, poput Gustavusa Swifta, čikaškog mesara koji je povezao željeznički vagon s ohlađenim ledom stvorivši 1885. prvu nacionalnu kompaniju za pakiranje mesa. James Duke iskoristio je novi stroj za motanje cigareta koji je mogao zamotati, zalijepiti i rezati tube duhana u 100 000 cigareta dnevno; godine 1890. udružio je četiri najveća proizvođača cigareta stvorivši American Tobacco Company. Dok su neki multimilijunaši započeli u siromaštvu, većina nije. Studija o podrijetlu 303-oje rukovodećih ljudi u tekstilnim, željezničkim tvrtkama i čeličanama tijekom 1870-ih pokazala je kako ih je većina došla iz obitelji koje su pripadale srednjim ili višim klasama. Priča Horatija Algera o "bogatašima u dronjcima" bila je istinita u slučaju nekolicine ljudi, ali to je uglavnom bio mit, i to koristan mit koji je služio nadzoru. Prva transkontinentalna željeznica sagrađena je krvlju, znojem, politikom i lupeštvom, dogovorom željezničkih kompanija Union Pacific i Central Pacific. Central Pacific započeo je sa Zapadne obale krenuvši prema istoku; u Washingtonu je potrošio 200 000 dolara na mito kako bi dobio devet milijuna rali slobodne zemlje te 24 milijuna u obveznicama i platio je 79 milijuna dolara, pretplativši 36 milijuna dolara, građevinskoj kompaniji koja je zapravo bila njihova. Gradnju su dovršile tri tisuće Iraca i deset tisuća Kineza, u razdoblju od četiri godine, radeći za jedan ili dva dolara dnevno. "
(Howard Zinn, Narodna povijest SAD-a)