
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
UMOTAN DAN
Svaki dan ispratim dan u san
Nekad je to veseo, nekad tužan dan
Nekad mnogo misli, brine, sekira se,
Daje, nudi, viče, traži, plače ili se ljudima čudi
Ma....to su samo ljudi i ćudi
Radi taj moj dan k’o singerica bre
Iako ne oseća se zdravstveno tako dobro kao pre
Počesto je strasne ljubavi pun ...one što na strujni udar liči
To samo život kroz vene piči

A nekad je...tih kao na vodi lelujavi čun
I samo da se zna...nikad nije mrzovoljan ili negativan
Jer te živuljke na kratkom povodcu držim
A ako baš ne slušaju zveknem im ban
Pa nisam ja bre toliko vremenom bogata da mi ceo dan bude negativan

Samo je pozitivno realan što mu osmeh i snagu često da
Osmeh što ga preko kaljuge života prevede
I na neko trajanja vredno mesto odvede
Eee, da.....i životnim libidom je napunjen kao punjena ćurka
Što je mislim razlog da se ponekad osećam ćurkoliko
Pa prosto sebe čujem kako ćurlijam ovim dubokim glasom
Dok kroz dan prolazim svojim niskim, ali zgodnim stasom

Iako je uvek brz i zdravo životno umoran
Za sve moje ljubavi uvek je oran.
U ruke se velike ušuška moj umoran dan
Da novo jutro dočeka odmoran
I zelenim osmehom zagrli novi dan
Dan, koji nikako, nikako nije san
Ali je moj....meni dat dan.
Ono što nije san
Je u sve ljubavi moje umotan svaki moj dan.

Što od srca želim svakom tudjem danu
Jer samo tako se aždaje života pobede kad nam banu.
OJHAAA
PS Dobro jutro blogerski svete vrli....
