
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
UMEŠ LI?
( posvećeno njoj, s poštovanjem i ljubavlju.... za Mari 47)
Umeš li da boluješ pesmu
kao ja?
U snu sa udisajem svakim da dodješ mi
izdisaj da odnese te i oko mene rasprostre
da udah moj ponovo sačekaš
na obali nemira moga
kao val da zapljusneš me
da udahnem i izdahnem te.
Umeš li da boluješ pesmu
kao ja?
Ako umeš,
čekam te na obalama moga sna.

PS Dobar dan blogerski svete....ajmoooooo ...rad je stvorio čoveka al' mu je prvo dao da popije
