aeternum
✿ forever and ever ✿
- Poruka
- 26.099
Iz knjige " The Art of Loving " Erich Fromm
♥ LJUBAV JE
AKTIVNA ZAOKUPLJENOST ŽIVOTOM I RASTOM ONOGA
ŠTO VOLIMO.
Gde te aktivne zaokupljenosti nedostaje,
nema ljubavi.
♥ LJUBAV JE AKTIVNOST a ne pasivni afekat, ona
je »ostajanje« a ne »zaljubljivanje«. Na najopćenitiji
način aktivni karakter ljubavi može se izraziti
tvrdnjom da je ljubav ponajprije davanje,
a ne primanje.
♥ LJUBAV ♥ JE MOĆ KOJA PROIZVODI LJUBAV.
Gotovo i nije potrebno naglašavati činjenicu
da je ljubavna sposobnost kao davanje zavisna
o karakternom razvitku osobe. Ona pretpostavlja
postizavanje dominantno produktivne orijentacije..
U takvoj orijentaciji osoba je prevladala
svoju ovisnost, narcističku svemoćnost, želju
da izrabljuje druge, ili da gomila, i zadobila
je vjeru u svoje vlastite snage, hrabrost da se
osloni na vlastitu moć u postizavanju vlastitih
ciljeva. Ukoliko joj te kvalitete nedostaju, ona
se plaši da se prepusti — a stoga i da voli.
Osim u elementu davanja, aktivni karakter
ljubavi očituje se u činjenici da ona uvijek sadrži
određene osnovne elemente, zajedničke
svim oblicima ljubavi. Ti su: briga, odgovornost,
respekt i znanje.
♥ Suština ljubavi je »truditi se« oko nečega i »pomoći
nečemu da raste«, da su ljubav i trud nerazdvojni.
♥ Čovjek voli ono oko čega se trudi i trudi
se oko onoga što voli.
Briga i zainteresiranost sadrže u sebi još jedan
aspekt ljubavi: odgovornost
♥ Ali ODGOVORNOST u svom pravom značenju, potpuno
je dobrovoljan čin; ona je moj odgovor
na potrebe, izražene ili neizražene, drugog ljudškog
bića. Biti »odgovoran« znači bit sposoban
i spreman »odgovarati«.
♥ Onaj ko voli oseća se odgovornim.
Odgovornost bi se mogla lako izroditi u dominaciju
i želju za posjedovanjem kad ne bi
postojala i treća komponenta ljubavi:
♥ POSTOVANJE - respekt.
Respekt nije strah ni strahopoštovanje, on označava,
u skladu s korijenom riječi (respicere =
= gledati), SPOSOBNOST DA VIDIMO OSOBU
ONAKVU KAKVA JESTE,
da smo svjesni njezine jedinstvene
individualnosti. Respekt znači brigu da bi druga
osoba rasla i razvijala se onakvom kakva jest.
Stoga respekt označava odsustvo izrabljivanja.
Želim da ljubljena osoba raste i da se razvija
radi sebe same, i na svoj vlastiti način, a ne da
bi mene služila. Ako ljubim drugu osobu, ja se
osjećam istovetan s njim, ili s njom, ali s njim
onakvim kakav on jest, a ne s onakvim kakav
bi meni odgovarao kao objekt moga iskorištavanja.
Jasno je da je respekt moguć samo ako sam
ja postigao nezavisnost, ako ja mogu stajati i ho-
dati bez štaka, a da ne moram vladati bilo kim
ili izrabljivati bilo koga drugoga. Respekt postoji
samo na osnovi slobode:
♥ Ljubav je dete slobode, a nikada
dete dominacije.
♥ ♥ ♥ Ne možemo respektirati neku osobu ako je
ne poznajemo; briga i odgovornost bile bi slijepe
kad ih ne bi vodilo POZNAVANJE. Poznavanje bi
bilo prazno kad ne bi bilo motivirano brigom.
Postoje mnogi slojevi poznavanja; poznavanje
koje je aspekt ljubavi ne zaustavlja se na periferiji,
već prodire do srži. Ono je moguće samo
ako uspijevam nadići brigu za sebe i vidjeti
drugu osobu na njezin vlastiti način. Mogu znati,
na primjer, da je osoba ljutita, čak ako to i ne
pokazuje otvoreno. Ali, ja je mogu poznavati i
dublje: tada ću znati da je tjeskobna i zabrinuta,
da osjeća osamljenost i krivnju. Tada ću znati
da je njezina ljutnja samo manifestacija nečeg
dubljeg i vidjet ću je kao nemirnu i zbunjenu,
to jest kao osobu koja pati, a ne kao ljutitu
osobu.
Međutim, misaono ZNANJE, to jest psihološko
znanje nužan je uvjet za potpuno spoznavanje
u činu ljubavi. Ja moram poznavati
drugoga i sebe objektivno, da bih mogao vidjeti
realno, ili bolje, da bih prevladao iluzije, iracionalno
iskrivljenu sliku koju imam o njemu.
Jedino ako neko ljudsko biće poznajem objektivno.
U sferi ljudskih odnosa
♥ VERA je prijeko potrebna kvaliteta
svakog značajnog prijateljstva ili ljubavi.
»Verovati« u drugu osobu, znači biti siguran
u pouzdanost i nepromjenjivost njezinih osnovnih
stanovišta, srži njezine ličnosti, njezine
ljubavi. Pod tim ne mislim da neka osoba ne
smije mijenjati svoja mišljenja, već da njezine
osnovne motivacije ostaju iste; da je, na primjer,
njezina sposobnost ili poštivanje ljudskog
dostojanstva dio njezine ličnosti i da nije podložna
promjeni.
U istom smislu mi vjerujemo u sebe.
Mi smo svjesni postojanja svojeg »-ja-«, jezgre naše ličnosti
koja je nepromjenljiva i koja traje čitav
naš život, usprkos promjenljivim uvjetima i bez
obzira na izvjesne promjene u mišljenjima i
osjećanjima. Upravo je ta jezgra ona realnost
što se nalazi iza riječi »ja-« i na kojoj se zasniva
naše uvjerenje o vlastitom identitetu. Ako ne
vjerujemo u trajanje našeg »ja-«, naše je osjećanje
identiteta ugroženo i mi postajemo zavisni
o drugim ljudima čije odobravanje tada postaje
osnovom osjećanja našeg vlastitog identiteta.
Samo je osoba koja vjeruje u sebe sposobna da
bude vjerna drugima, jer jedino ona može biti
sigurna da će u budućnosti biti ista kao i danas
i da će zato osjećati i djelovati kako se sada
očekuje od nje. Vjera u sebe uvjet je naše sposobnosti
da nešto obećamo, a budući da se čovjek,
kao što je Nietzsche istaknuo, može definirati
s pomoću njegove sposobnosti da obećava,
to je jedan od uvjeta ljudskog postojanja. Za
ljubav je važna vjera u vlastitu ljubav, u njezinu
sposobnost da proizvede ljubav u drugih,
u njezinu pouzdanost.
Verovanje zahtijeva hrabrost, sposobnost da
se preuzme rizik, spremnost čak da se prihvati
bol i razočaranje. Tko god inzistira na sigurnosti
i zbrinutosti kao osnovnim uvjetima života,
ne može vjerovati. Tko god se zatvori u sistem
obrane, služeći se suzdržijivošću i posjedovanjem
kao sredstvima za svoju sigurnost, stvara
od sebe zatvorenika. Biti voljen i voljeti tako-
đer zahtijeva hrabrost, hrabrost da se procijene
izvjesne vrijednosti kao najviša vrijednost —
i da se učini skok i stavi sve na te vrijednosti.
Covjek treba da spozna i
to da se, iako u svijesti nosi strah da neće biti
voljen, zapravo, iako obično nesvjesno, boji da
ne bi volio.
♥ VOLETI znači obvezati se bez garancije,
prepustiti se potpuno nadi da će naša ljubav
proizvesti ljubav ljubljene osobe. Ljubav je
čin vjere, i tko god slabo vjeruje, slabo i voli.
♥ ♥ ♥
♥ LJUBAV JE
AKTIVNA ZAOKUPLJENOST ŽIVOTOM I RASTOM ONOGA
ŠTO VOLIMO.
Gde te aktivne zaokupljenosti nedostaje,
nema ljubavi.
♥ LJUBAV JE AKTIVNOST a ne pasivni afekat, ona
je »ostajanje« a ne »zaljubljivanje«. Na najopćenitiji
način aktivni karakter ljubavi može se izraziti
tvrdnjom da je ljubav ponajprije davanje,
a ne primanje.
♥ LJUBAV ♥ JE MOĆ KOJA PROIZVODI LJUBAV.
Gotovo i nije potrebno naglašavati činjenicu
da je ljubavna sposobnost kao davanje zavisna
o karakternom razvitku osobe. Ona pretpostavlja
postizavanje dominantno produktivne orijentacije..
U takvoj orijentaciji osoba je prevladala
svoju ovisnost, narcističku svemoćnost, želju
da izrabljuje druge, ili da gomila, i zadobila
je vjeru u svoje vlastite snage, hrabrost da se
osloni na vlastitu moć u postizavanju vlastitih
ciljeva. Ukoliko joj te kvalitete nedostaju, ona
se plaši da se prepusti — a stoga i da voli.
Osim u elementu davanja, aktivni karakter
ljubavi očituje se u činjenici da ona uvijek sadrži
određene osnovne elemente, zajedničke
svim oblicima ljubavi. Ti su: briga, odgovornost,
respekt i znanje.
♥ Suština ljubavi je »truditi se« oko nečega i »pomoći
nečemu da raste«, da su ljubav i trud nerazdvojni.
♥ Čovjek voli ono oko čega se trudi i trudi
se oko onoga što voli.
Briga i zainteresiranost sadrže u sebi još jedan
aspekt ljubavi: odgovornost
♥ Ali ODGOVORNOST u svom pravom značenju, potpuno
je dobrovoljan čin; ona je moj odgovor
na potrebe, izražene ili neizražene, drugog ljudškog
bića. Biti »odgovoran« znači bit sposoban
i spreman »odgovarati«.
♥ Onaj ko voli oseća se odgovornim.
Odgovornost bi se mogla lako izroditi u dominaciju
i želju za posjedovanjem kad ne bi
postojala i treća komponenta ljubavi:
♥ POSTOVANJE - respekt.
Respekt nije strah ni strahopoštovanje, on označava,
u skladu s korijenom riječi (respicere =
= gledati), SPOSOBNOST DA VIDIMO OSOBU
ONAKVU KAKVA JESTE,
da smo svjesni njezine jedinstvene
individualnosti. Respekt znači brigu da bi druga
osoba rasla i razvijala se onakvom kakva jest.
Stoga respekt označava odsustvo izrabljivanja.
Želim da ljubljena osoba raste i da se razvija
radi sebe same, i na svoj vlastiti način, a ne da
bi mene služila. Ako ljubim drugu osobu, ja se
osjećam istovetan s njim, ili s njom, ali s njim
onakvim kakav on jest, a ne s onakvim kakav
bi meni odgovarao kao objekt moga iskorištavanja.
Jasno je da je respekt moguć samo ako sam
ja postigao nezavisnost, ako ja mogu stajati i ho-
dati bez štaka, a da ne moram vladati bilo kim
ili izrabljivati bilo koga drugoga. Respekt postoji
samo na osnovi slobode:
♥ Ljubav je dete slobode, a nikada
dete dominacije.
♥ ♥ ♥ Ne možemo respektirati neku osobu ako je
ne poznajemo; briga i odgovornost bile bi slijepe
kad ih ne bi vodilo POZNAVANJE. Poznavanje bi
bilo prazno kad ne bi bilo motivirano brigom.
Postoje mnogi slojevi poznavanja; poznavanje
koje je aspekt ljubavi ne zaustavlja se na periferiji,
već prodire do srži. Ono je moguće samo
ako uspijevam nadići brigu za sebe i vidjeti
drugu osobu na njezin vlastiti način. Mogu znati,
na primjer, da je osoba ljutita, čak ako to i ne
pokazuje otvoreno. Ali, ja je mogu poznavati i
dublje: tada ću znati da je tjeskobna i zabrinuta,
da osjeća osamljenost i krivnju. Tada ću znati
da je njezina ljutnja samo manifestacija nečeg
dubljeg i vidjet ću je kao nemirnu i zbunjenu,
to jest kao osobu koja pati, a ne kao ljutitu
osobu.
Međutim, misaono ZNANJE, to jest psihološko
znanje nužan je uvjet za potpuno spoznavanje
u činu ljubavi. Ja moram poznavati
drugoga i sebe objektivno, da bih mogao vidjeti
realno, ili bolje, da bih prevladao iluzije, iracionalno
iskrivljenu sliku koju imam o njemu.
Jedino ako neko ljudsko biće poznajem objektivno.
U sferi ljudskih odnosa
♥ VERA je prijeko potrebna kvaliteta
svakog značajnog prijateljstva ili ljubavi.
»Verovati« u drugu osobu, znači biti siguran
u pouzdanost i nepromjenjivost njezinih osnovnih
stanovišta, srži njezine ličnosti, njezine
ljubavi. Pod tim ne mislim da neka osoba ne
smije mijenjati svoja mišljenja, već da njezine
osnovne motivacije ostaju iste; da je, na primjer,
njezina sposobnost ili poštivanje ljudskog
dostojanstva dio njezine ličnosti i da nije podložna
promjeni.
U istom smislu mi vjerujemo u sebe.
Mi smo svjesni postojanja svojeg »-ja-«, jezgre naše ličnosti
koja je nepromjenljiva i koja traje čitav
naš život, usprkos promjenljivim uvjetima i bez
obzira na izvjesne promjene u mišljenjima i
osjećanjima. Upravo je ta jezgra ona realnost
što se nalazi iza riječi »ja-« i na kojoj se zasniva
naše uvjerenje o vlastitom identitetu. Ako ne
vjerujemo u trajanje našeg »ja-«, naše je osjećanje
identiteta ugroženo i mi postajemo zavisni
o drugim ljudima čije odobravanje tada postaje
osnovom osjećanja našeg vlastitog identiteta.
Samo je osoba koja vjeruje u sebe sposobna da
bude vjerna drugima, jer jedino ona može biti
sigurna da će u budućnosti biti ista kao i danas
i da će zato osjećati i djelovati kako se sada
očekuje od nje. Vjera u sebe uvjet je naše sposobnosti
da nešto obećamo, a budući da se čovjek,
kao što je Nietzsche istaknuo, može definirati
s pomoću njegove sposobnosti da obećava,
to je jedan od uvjeta ljudskog postojanja. Za
ljubav je važna vjera u vlastitu ljubav, u njezinu
sposobnost da proizvede ljubav u drugih,
u njezinu pouzdanost.
Verovanje zahtijeva hrabrost, sposobnost da
se preuzme rizik, spremnost čak da se prihvati
bol i razočaranje. Tko god inzistira na sigurnosti
i zbrinutosti kao osnovnim uvjetima života,
ne može vjerovati. Tko god se zatvori u sistem
obrane, služeći se suzdržijivošću i posjedovanjem
kao sredstvima za svoju sigurnost, stvara
od sebe zatvorenika. Biti voljen i voljeti tako-
đer zahtijeva hrabrost, hrabrost da se procijene
izvjesne vrijednosti kao najviša vrijednost —
i da se učini skok i stavi sve na te vrijednosti.
Covjek treba da spozna i
to da se, iako u svijesti nosi strah da neće biti
voljen, zapravo, iako obično nesvjesno, boji da
ne bi volio.
♥ VOLETI znači obvezati se bez garancije,
prepustiti se potpuno nadi da će naša ljubav
proizvesti ljubav ljubljene osobe. Ljubav je
čin vjere, i tko god slabo vjeruje, slabo i voli.
♥ ♥ ♥
Poslednja izmena od moderatora:
nekada majke budu zahtevnije od očeva..
