Borac za prava zivotinja
Legenda
- Poruka
- 51.037
Ljudi vode više računa o svojim ljubimcima, nego o svojim ostarelim i bolesnim roditeljima.
mm radi u jednom privatnom domu za stare tako da sam veoma dobro upoznata sa tom novom pojavom.
.
Da, u pravu si: ja, npr, nikada ne bih ostavila mog kućnog ljubimca u domu za stare (ljude).

Ali kućnog ljubimca mogu da eutanaziram kada onemoća i na smrt se razboli (a i kad ne znam šta ću sa njim). Mogu da ga kastriram ili sterilišem, pa i da ga izbacim na ulicu kad mi dosadi. Sa ljudima to malo teže ide – ma koliko da su loši, jer ih štite zakoni. Što se tiče divljih životinja, na njih mogu da
pucam
da ih hvatam u zamke
da im odsecam delove tela i prodajem te delove kao suvenire
da im otimam mladunce i prodajem ih kolekcionarima, cirkusima, zoološkim vrtovima i laboratorijama
da ih jedem
da od njih pravim odevne predmete
da im zabadam elektrode u glavu i saznam da li razlikuju žutu od bele boje
da ih teram da skaču po usijanom ugljevlju i kroz obruče
da ih bijem itd.itd.
Kažeš da tvoja mama radi u jednom privatnom domu za stare. Cena smeštaja u privatnom domu se kreće između 400 i 1000 evra mesečno (a ti domovi su, koliko znam, krcati). Ko to plaća? Penzioneri od svojih penzija ili ta nezahvalna deca? Ja poznajem ljude (doduše, ne stotine kao ti, ili hiljade) koji žive sa svojim starim, nepokretnim ili dementnim roditeljima jer nemaju novca za smeštaj u državnom domu (koji košta oko 300 evra). Zaposleni ljudi, koji žive u malim stanovima, prinuđeni da, između svoh drugih obaveza, podele dežurstva, presvlačenja, hranjenja, kupanja i kompletnu negu roditelja. O tome znaju oni koji imaju takvu situaciju.
Dom za penzionere nije prihvatilište za beskućnike, nije kafilerija i nije zoološki vrt. To je ustanova koja je podeljena na kategorije, shodno mogućnostima njenih stanara. Postoje sobe sa više kreveta, ali i odvojene garsonjere za penzionere koji su kategorisani u „samostalne“ (sami obavljaju većinu stvari). Niko im ne brani da – ukoliko mogu - izađu, odu u posetu ili prime goste, jer domovi za penzionere nemaju rešetke. Posetioci ne plaćaju ulaznice da bi videli svoje stare članove porodice i prijatelje.
Jedina sličnost između zoo vrta i doma penzionera je, MOŽDA i PONEKAD i PONEGDE, u – osoblju.
A i ona je diskutabilna jer čuvari u zoo vrtu tretiraju životinje kao objekte, a osoblje domova tretira stare kao ljudski rashod. Na oba mesta ima onih koji se iživljavaju, potkradaju i ne rade svoj posao kako treba. Ništa čudno, jer ima loših ljudi, a među lošima su i stari i mladi, i medicinske sestre, i nečija deca ...
Zato bih te zamolila da ne troluješ temu o zoološkim vrtovima pričom o domovima penzionera. Da si navela čak i zatvor kao referencu, poređenje bi bilo neumesno.
Poslednja izmena: