- Poruka
- 90.166
Najčešća primena je bila reanimacija žrtava davljenika. Nekoliko bazena, vodenih tokova itd. imalo je komplet, sa uređajem tipa meh, koji se koristio za duvanje dima u šupak davljenika.
Sve je počelo nakon što je duvan prepoznat kao medicinski koristan. Lekari su počeli da se zalažu za davanje duvana putem klistiranja (u šupak) kao tretman za žrtve davljenja.
Čak su nudili novac svakome ko bi uspešno reanimirao žrtvu davljenika na navedeni način.
Da budemo pošteni, funkcionisalo je, barem u nekim dokumentovanim slučajevima, pa se proširilo poput požara. Ljudi su koristili sve što je bilo moguće da naduvaju dim u guzicu u slučaju da nije pronađena normalna oprema.
Ovo su radili sve do početka 20. veka, kada je engleski naučnik putem testiranja na životinjama otkrio da je nikotin sadržan u duvanskom dimu veoma toksičan za srčani sistem.
Nakon toga, postupak je postepeno postao nepopularan i na kraju nepostojeći... fala Bogu jedinome