Udaljavanje prijatelja

Nažalost, ja prolazim kroz dosta težu fazu, udaljuju se najbolji prijatelji, tj .možda i poznanici,ali se činilo kao da su prijatleji.


Kao lakše preboljeti udaljavanja?
Neko vreme će boleti, onda ćeš vremenom shvatiti da će doći novi, pa će otići, pa će doći drugi. To je život, putevi se raziđu, ne cene te? Zatvoriš vrata, otvoriće se nova, a pravi će ostati
Sve u svemu, znam da ludo zvuči, ali treba da te boli uvo jer pravo prijateljstvo je teže pronaći nego pravu ljubav i kad shvatiš da jedini ljudi koji će ti biti oslonac, podrška 100%, su tvoji najbliži tj porodica to će ti biti lakše da pustiš ove ostale koji nisu da odu.. Naravno nema svako sreće da ima normalnu porodicu, ali svakako poenta je da je život kao bus, voz na jednoj stanici izađu putnici koji se voze neko vreme, na toj istoj uđu novi i tako u krug
Sve najbolje ti želim
 
Neko vreme će boleti, onda ćeš vremenom shvatiti da će doći novi, pa će otići, pa će doći drugi. To je život, putevi se raziđu, ne cene te? Zatvoriš vrata, otvoriće se nova, a pravi će ostati
Sve u svemu, znam da ludo zvuči, ali treba da te boli uvo jer pravo prijateljstvo je teže pronaći nego pravu ljubav i kad shvatiš da jedini ljudi koji će ti biti oslonac, podrška 100%, su tvoji najbliži tj porodica to će ti biti lakše da pustiš ove ostale koji nisu da odu.. Naravno nema svako sreće da ima normalnu porodicu, ali svakako poenta je da je život kao bus, voz na jednoj stanici izađu putnici koji se voze neko vreme, na toj istoj uđu novi i tako u krug
Sve najbolje ti želim
Da, moja obitelj nije bas dobra
 
Imam stav prema ljudima sa kojima sam imala divno zajedničko provedeno vreme, i to značajno dugo, a sa kojima više nisam u kontaktu: Dali su mi najbolje od sebe, kao i ja njima. Zajedno smo se valjali po podu od smeha, ali bukvalno, i mislili da ćemo pomreti od te ekstaze, a zajedno smo i plakali. To bih volela da nikada ne zaboravim. Nisu više bliski i dostupni? Pa... neka, možda se desi da se opet nekad zbližimo, a možda nas život odnese na potpuno različite puteve i otuđi zauvek. Opet je bilo divno poznavati ih.
Kao što kaže @marija288 , postoje i drugi, novi ljudi... Problem imamo kad se zatvaramo nakon nepovoljnih iskustava, ali... Svi koji smo nekog na neki način izgubili imamo tendenciju da taj gubitak nečim nadomestimo.
Porodica, nažalost, mnogima nije crkva u kojoj se za to treba pomoliti. Napolje, baci pogled u svet...
Nisi usamljen u tom svom stanju i osećanju.
 
Poslednja izmena:
Imam stav prema ljudima sa kojima sam imala divno zajedničko provedeno vreme, i to značajno dugo, a sa kojima više nisam u kontaktu: Dali su mi najbolje od sebe, kao i ja njima. Zajedno smo se valjali po podu od smeha i mislili da ćemo pomreti od te ekstaze, a zajedno smo i plakali. To bih volela da nikada ne zaboravim. Nisu više bliski i dostupni? Pa... neka, možda se desi da se opet nekad zbližimo, a možda nas život odnese na potpuno različite puteve i otuđi zauvek. Opet je bilo divno poznavati ih.
Kao što kaže @marija288 , postoje i drugi, novi ljudi... Problem imamo kad se zatvaramo nakon nepovoljnih iskustava, ali... Svi koji smo nekog na neki način izgubili imamo tendenciju da taj gubitak nečim nadomestimo.
Porodica, nažalost, mnogima nije crkva u kojoj se za to treba pomoliti. Napolje, baci pogled u svet...
Nisi usamljen u tom svom stanju i osećanju.
Baš sam pre neki dan pričala o tome sa drugaricom!
Imam isti, ali skroz isti stav i u potpunosti se slažem sa tobom...
Kada neko ode iz tvog života, to čak ne treba ni gledati kao odlazak, barem ja tako, već kao neko iskustvo, neko poznanstvo, lepe uspomene
I nema veze sa li je prijateljstvo, dečko/devojka sa kojom si otišao/La na par dejtova ili ne znam ni ja šta... Poenta je samo kako gledaš na neke stvari
 
Baš sam pre neki dan pričala o tome sa drugaricom!
Imam isti, ali skroz isti stav i u potpunosti se slažem sa tobom...
Kada neko ode iz tvog života, to čak ne treba ni gledati kao odlazak, barem ja tako, već kao neko iskustvo, neko poznanstvo, lepe uspomene
I nema veze sa li je prijateljstvo, dečko/devojka sa kojom si otišao/La na par dejtova ili ne znam ni ja šta... Poenta je samo kako gledaš na neke stvari
To je, prosto, život. Drugarica me je molila da napustim fakultet, da idemo zajedno da živimo, da radimo, da stanujemo. Bila mi je u rangu mojih sestara, a često i važnija od njih, neka mi to oproste!
Mi smo bile kao nokat i prst. Šta bi bilo da sam je poslušala? Njoj je finansijski tad bio potreban neko, cimerka;
Ipak, nisam želela da ostavim "nedovršen posao". Morala sam samoj sebi dokazati da sam sposobna da zaradim tu diplomu. Ona se namučila, i tad smo počele ređe da se viđamo i čujemo, razočarala se u mene dosta...
Ja u nju nisam. Sve sam razumela, ali nisam mogla da budem drugarica pre dužnosti da budem sopstveno Ja.
 
Прекинеш апсолутно сваки контакт. Тешко ће бити као и кад раскинеш са неком цупишком, навика је чудо. Али док не пресечеш нема ту среће. Буде тешко недељу, месец, два, али кад се навикнеш на ново стање ствари онда је то то. Битно је да не поклекнеш у том периоду нејављања.
 
Navici treba 40 dana da je se otkanemo. Meni je to sa cigaretama bila mera i istina.
40 dana ima muke i bola, ali onda sledi sloboda, željena i ljubljena.
Prijateljima oprostite tu i tamo-život je zaista težak, a mi zaista živimo odvojeno silom prilika.
U nekom trenutku naučim, možda- je prijatelj za nas zatvorio sva vrata. Ok, hvala... ali neću umreti bez tebe. Nismo ni bili planirani da mremo jedni bez drugih-ali, priznaj, bilo nam je zadovoljstvo živeti zajedno.
 
Nažalost, ja prolazim kroz dosta težu fazu, udaljuju se najbolji prijatelji, tj .možda i poznanici,ali se činilo kao da su prijatleji.


Kao lakše preboljeti udaljavanja?

@marija288 dala ti je najbolji savet.

Da li, pored ovih poznanIka-prijatelja, imaš još poznanika i prijatelja?

Ukoliko ih imaš druži se sa njima.

Ovo dvoje prijateljica i poznanik postali su par i verovatno žele da se druže sa drugim parovima. Nadam se da te nisu zaboravili. Budi malo strpljiv..
 
@marija288 dala ti je najbolji savet.

Da li, pored ovih poznanIka-prijatelja, imaš još poznanika i prijatelja?

Ukoliko ih imaš druži se sa njima.

Ovo dvoje prijateljica i poznanik postali su par i verovatno žele da se druže sa drugim parovima. Nadam se da te nisu zaboravili. Budi malo strpljiv..
marija je kul i ladna ko spricer i uvek ima pravi savet :heart:
 
To je, prosto, život. Drugarica me je molila da napustim fakultet, da idemo zajedno da živimo, da radimo, da stanujemo. Bila mi je u rangu mojih sestara, a često i važnija od njih, neka mi to oproste!
Mi smo bile kao nokat i prst. Šta bi bilo da sam je poslušala? Njoj je finansijski tad bio potreban neko, cimerka;
Ipak, nisam želela da ostavim "nedovršen posao". Morala sam samoj sebi dokazati da sam sposobna da zaradim tu diplomu. Ona se namučila, i tad smo počele ređe da se viđamo i čujemo, razočarala se u mene dosta...
Ja u nju nisam. Sve sam razumela, ali nisam mogla da budem drugarica pre dužnosti da budem sopstveno Ja.
Ovo je krasan post, opisuje ljudsku ravnotežu. Biti svoj i razumjeti drugoga, doduše puno lakše napisati nego ostvariti;)
 
Nažalost, ja prolazim kroz dosta težu fazu, udaljuju se najbolji prijatelji, tj .možda i poznanici,ali se činilo kao da su prijatleji.


Kao lakše preboljeti udaljavanja?
I
Uvik isto, tebi se stalno nešto čini, nije ti jasno, nešto očekujes, tj više zamislis da je tako. Najbolji primjer za to su djevojke, primjetio sam da si više puta očekivao da ti ta i ta bude djevojka toliko da si je zapravo počeo i smatrati djevojkom. Samo ona ili one nisu bile tvoje djevojke, izgleda da je i ovo slično. Bio si s tim ljudima u nekom kontaktu i u glavi si stvorio neku sliku velikog prijateljstva, neke skvadre, ekipe s kojom bi izlazio, smijao se, išli na izlete i sl. Vjerojatno oni tebe nisu tako doživjeli, a to nas dovodi do jedne teme koja je sad isto aktualna na krstinoj psihologiji. Znaš li Meštrume o kojoj je temi riječ?
 
Imam stav prema ljudima sa kojima sam imala divno zajedničko provedeno vreme, i to značajno dugo, a sa kojima više nisam u kontaktu: Dali su mi najbolje od sebe, kao i ja njima. Zajedno smo se valjali po podu od smeha, ali bukvalno, i mislili da ćemo pomreti od te ekstaze, a zajedno smo i plakali. To bih volela da nikada ne zaboravim. Nisu više bliski i dostupni? Pa... neka, možda se desi da se opet nekad zbližimo, a možda nas život odnese na potpuno različite puteve i otuđi zauvek. Opet je bilo divno poznavati ih.
Kao što kaže @marija288 , postoje i drugi, novi ljudi... Problem imamo kad se zatvaramo nakon nepovoljnih iskustava, ali... Svi koji smo nekog na neki način izgubili imamo tendenciju da taj gubitak nečim nadomestimo.
Porodica, nažalost, mnogima nije crkva u kojoj se za to treba pomoliti. Napolje, baci pogled u svet...
Nisi usamljen u tom svom stanju i osećanju.
svi se menjamo kroz zivot i prava je sreca da ti je u blizini osoba koja se menja u istom pravcu kao i ti. Imam par takvih slucajeva kroz zivot. To je vecno, ili bar dugovecno prijateljstvo. Sto znaci, osobe koje se udalje od nas , ne dele vise vrednosti koje su nas nekada spajale. To je realnost, evolucija nase psihe............sve ostalo je samo nostalgija.
 
Imam stav prema ljudima sa kojima sam imala divno zajedničko provedeno vreme, i to značajno dugo, a sa kojima više nisam u kontaktu: Dali su mi najbolje od sebe, kao i ja njima. Zajedno smo se valjali po podu od smeha, ali bukvalno, i mislili da ćemo pomreti od te ekstaze, a zajedno smo i plakali. To bih volela da nikada ne zaboravim. Nisu više bliski i dostupni? Pa... neka, možda se desi da se opet nekad zbližimo, a možda nas život odnese na potpuno različite puteve i otuđi zauvek. Opet je bilo divno poznavati ih.
Kao što kaže @marija288 , postoje i drugi, novi ljudi... Problem imamo kad se zatvaramo nakon nepovoljnih iskustava, ali... Svi koji smo nekog na neki način izgubili imamo tendenciju da taj gubitak nečim nadomestimo.
Porodica, nažalost, mnogima nije crkva u kojoj se za to treba pomoliti. Napolje, baci pogled u svet...
Nisi usamljen u tom svom stanju i osećanju.
A, da ali ja imam 33 godine, i nekako je sad faza kada se sve teże bolje upoznaju novi ljudi
 
@marija288 dala ti je najbolji savet.

Da li, pored ovih poznanIka-prijatelja, imaš još poznanika i prijatelja?

Ukoliko ih imaš druži se sa njima.

Ovo dvoje prijateljica i poznanik postali su par i verovatno žele da se druže sa drugim parovima. Nadam se da te nisu zaboravili. Budi malo strpljiv..
A ja imam nekih moźda pet prijatelja , i nekih desetak poznanika i poznanica, onako u stilu dvije tri kave mjesecno
 
I
Uvik isto, tebi se stalno nešto čini, nije ti jasno, nešto očekujes, tj više zamislis da je tako. Najbolji primjer za to su djevojke, primjetio sam da si više puta očekivao da ti ta i ta bude djevojka toliko da si je zapravo počeo i smatrati djevojkom. Samo ona ili one nisu bile tvoje djevojke, izgleda da je i ovo slično. Bio si s tim ljudima u nekom kontaktu i u glavi si stvorio neku sliku velikog prijateljstva, neke skvadre, ekipe s kojom bi izlazio, smijao se, išli na izlete i sl. Vjerojatno oni tebe nisu tako doživjeli, a to nas dovodi do jedne teme koja je sad isto aktualna na krstinoj psihologiji. Znaš li Meštrume o kojoj je temi riječ?
A ja ne pratim bas puno druge teme, a da ocekivanja ponekad budu veća zbog adrenalina, ali realnost je drugacija
 
Familija je polazište svega...

Bii nam mogao malo pojasniti? Što ti je s bratom i sestrom? Da li se netko od njih ušao u brak? Jesi li u veza a? Živite li zajedno?
Brat ima 38 godina , i jako je introvertan i povucen, i vjerojatno nema djevojku, sada źivimo majka, otac, brat i ja u kući, sestra ima 30 godina i u nekoj je vezi, i źivi s dečkom, moguće da će uskoro svadba, ja ne pricam već dulje vrijeme s njom
 
Prijateljstvo je dvosmerna ulica i svako ide svojom stranom, ljudima se menjaju životi, sa njima i navike.
Ne može se očekivati da neko ko sredjuje svoj život vodi računa o prijateljima, koji su tu svojom voljom....kod tih lomova prodje vreme i društvo se vrati to je normalno, jer svako ide svojim putem....vratiće se prijatelji....
 

Back
Top