- Poruka
- 30.598
Grupa dečaka starijih razreda OŠ “Ivan Gundulić” na Novom Beogradu zloupotrebila je fotografije jedne nastavnice i svojih vršnjakinja i napravila neprimerene fotomontaže, tako što su na njihova lica zalepili pornografske sadržaje. Snimci su, potom, počeli da kruže među đacima. Škola je odmah reagovala, obavljeni su razgovori s decom, roditeljima, nastavnicima, pedagogom. Upoznate su institucije, dečaci su priznali šta su uradili i protiv njih je pokrenut postupak. Epilog je ocena dva iz vladanja. I to je, u ovom trenutku, najstroža kazna koju osnovna škola može izreći učeniku nasilniku.
Sve ovo otvorilo je, ponovo, pitanje koliko su roditelji zapravo upoznati sa virtuelnim životom svoje dece i njihovim aktivnostima u onlajn svetu.
Škola, kao obrazovno-vaspitna institucija, ne može da spreči ovakve situacije sve dok postoje roditelji koji dozvoljavaju da njihova maloletna deca provode sate zatvorena u sobi, ispred ekrana. Naročito u situacijama kada se, za većinu mera koje bi mogle biti izrečene, traži saglasnost tih istih roditelja, te škola ne može doneti jednostrane odluke.
Porodični psihoterapeut, docent doktor Vera Despotović za Blic kaže da bi roditelji trebalo da budu uključeni u to šta dete prati, te da sa svojom decom razgovaraju uopšteno o seksualnosti.
Prema njenom mišljenju, takva situacija nije od strane roditelja adekvatno postavljena, ali i kaže da se često dešava da kada roditelji dođu na terapiju, kažu “Ne znam šta on tamo radi, zavuče se u sobu i provede šest sati na internetu, a meni je to sve nepoznanica”.
– I onda šta se dešava? Ako dete provede šest sati samo, može svašta da istražuje. Mislim da roditelji treba da se uključuju i malo da se opismene u smislu da ovladaju nekim osnovnim sadržajima, kako bi mogli da prate šta njihova deca rade, ali i da komuniciraju o tome sa njima – poručuje dr Despotović.
Sve ovo otvorilo je, ponovo, pitanje koliko su roditelji zapravo upoznati sa virtuelnim životom svoje dece i njihovim aktivnostima u onlajn svetu.
Škola, kao obrazovno-vaspitna institucija, ne može da spreči ovakve situacije sve dok postoje roditelji koji dozvoljavaju da njihova maloletna deca provode sate zatvorena u sobi, ispred ekrana. Naročito u situacijama kada se, za većinu mera koje bi mogle biti izrečene, traži saglasnost tih istih roditelja, te škola ne može doneti jednostrane odluke.
Porodični psihoterapeut, docent doktor Vera Despotović za Blic kaže da bi roditelji trebalo da budu uključeni u to šta dete prati, te da sa svojom decom razgovaraju uopšteno o seksualnosti.
Prema njenom mišljenju, takva situacija nije od strane roditelja adekvatno postavljena, ali i kaže da se često dešava da kada roditelji dođu na terapiju, kažu “Ne znam šta on tamo radi, zavuče se u sobu i provede šest sati na internetu, a meni je to sve nepoznanica”.
– I onda šta se dešava? Ako dete provede šest sati samo, može svašta da istražuje. Mislim da roditelji treba da se uključuju i malo da se opismene u smislu da ovladaju nekim osnovnim sadržajima, kako bi mogli da prate šta njihova deca rade, ali i da komuniciraju o tome sa njima – poručuje dr Despotović.