Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 104.574
Ma taj kongres i jeste organizovana zavijera, protiv jedne suverene drzave SHS/Kraljevine Jugoslavije.
No da ne previse spamujemo offtopic ovdje.
Jeste. A nije ono što Baletićka balavi da je to zavera protiv pravoslavlja kao religije, odnosno protiv specifično Srba kao naroda.
Drezdenski kongres jeste važan ali ne na način na koji Baletićeva tumači isti u smislu da je postojao kontinuitet politike internacionalnog komunizma u odnosu na Jugoslaviju.Uspon Nemačke Adolfa Hitler opažen je u komunističkoj centrali kao životna pretnja samom Sovjetskom Savezu pa je došlo do promena u politici Moskve prema Jugoslaviji.Mosva više nije instistirala na razbijanju Jugoslavije ali rukovodstvo i članstvo komunističke agenture u Jugoslaviji ostalo je isto a oni koji su se pridružili komunističkoj agenturi manje više od osnivanja komunističke organizacije u Jugoslaviji i jesu se pridružili toj organizaciji zato što je ista istupala sa neprijateljskih pozicija u odnosu ne samo na poredak u toj državi nego i u odnosu na samu državu,motivisani separatističkim ciljevima odnosno nacionalističkim osećanjima.Komunisti u Jugoslaviji su promenu u politici Moskve prihvatili kao taktički potez do pogodnog trenutka.
Sve treba staviti u kontekst. Dakle, staviti se u noge mladog komuniste 1920-ih godina. Za njega je Kraljevina SHS jedna zločinačka tvorevina; buržoaska, koja sistemima prinude sile okupira teritoriju na kojoj je nastala. Jugoslovenska država je bila jedna antiruska tvorevina (dakle ne samo antikomunistička, tj. antisovjetska, već vrlo specifično i proturuska) koja je zamišljena da bude zajedno sa Čehoslovačkom minijaturni multietnički (i multikonfesionalni, u kojem bi katolički zapad po zamislima Siton Votsona kulturološki sprečavao tradicionalno srpsko solidarisanje sa zlim Rusima na istoku) naslednik Habzburške monarhije, te da zapadnjacima posluži kao sanitarni kordon za jednako ruski uticaj na Balkanskom poluostrvu koliko i prodor komunističke ideologije. Ne znam koliko ljudi zna, ali Jugoslavija je poslednja država na planeti koja je priznala SSSR; i to doslovno negde pred izbijanje Drugog svetskog rata. To govori dovoljno. Srbi su se nalazili na strani ruskih najvećih neprijatelja, tako da je uništenje te države jedan sasvim razumni, logični sled planirane politike.
A kako raditi na uništenju Kraljevine SHS? Pa, tako što potražiš sve one koji su nezadovoljnji njom kao rešenjem. To znači da potražiš saradnju sa Albancima, sa Hrvatima, sa separatistički orijentisanim Crnogorcima; sa svim živima koji mogu da pomognu ono što ti je strateški cilj. A zašto u tekstu npr. rezolucije Drezdenskog kongresa nema poziva protiv naconalnog ugnjetavanja i Srba? Pa zato što toga nije ni bilo.
