U ogledalu je odgovor

Plant

Veoma poznat
Poruka
11.726
https://radar.nova.rs/misljenja/milan-st-protic-radar-samospoznaja-dogovor/

Elem, kad jednom padne ova vlast, a pašće kad-tad, i zameni je nekakva drugačija, šta očekujemo da će se desiti? Da li će se i u šta će se promeniti Srbija? Kako bismo želeli da nam zemlјa izgleda, a da to ne bude spisak lepih želјa? Petooktobarsko iskustvo bi nam moralo biti za nauk. I putokaz. Pametni uče na tuđim greškama, ponavlјači na svojim. Zatucani nikad i ne shvate gde su i kad greške počinili.

Svima su nam puna usta pravde, ravnopravnosti, solidarnosti, institucija što bi trebalo da rade svoj posao… Ustavnosti, zakonitosti, odgovornosti, striktnih nadležnosti i podele vlasti. Lepo, nema šta. Za svaku pohvalu.

Slušam o tome, iznova i iznova, ne godinama već decenijama. Čitavog života. Otkad znam za sebe.

I?
 
Poslednja izmena od moderatora:
Elem, kad jednom padne ova vlast, a pašće kad-tad, i zameni je nekakva drugačija, šta očekujemo da će se desiti? Da li će se i u šta će se promeniti Srbija? Kako bismo želeli da nam zemlјa izgleda, a da to ne bude spisak lepih želјa? Petooktobarsko iskustvo bi nam moralo biti za nauk. I putokaz. Pametni uče na tuđim greškama, ponavlјači na svojim. Zatucani nikad i ne shvate gde su i kad greške počinili.

Svima su nam puna usta pravde, ravnopravnosti, solidarnosti, institucija što bi trebalo da rade svoj posao… Ustavnosti, zakonitosti, odgovornosti, striktnih nadležnosti i podele vlasti. Lepo, nema šta. Za svaku pohvalu.

Slušam o tome, iznova i iznova, ne godinama već decenijama. Čitavog života. Otkad znam za sebe.

I?

У женама је одговор....
 
https://radar.nova.rs/misljenja/milan-st-protic-radar-samospoznaja-dogovor/

Ništa se, ili gotovo ništa, od toga nije obistinilo.

S kratkotrajnim i delimičnim stankama, živim u autoritarnosti. U autokratiji. U sistemu u kojem je sve podređeno jednom vlastodršcu. I jednoj partiji. Nema ni jednog jedinog čoveka ili žene u Srbiji ko je upoznao nešto različito od samodržavlјa i partijske države. Osim, naravno, onih koji su iz ove zemlјe otišli u beli svet.

Nama su sloboda, demokratija i jednakost mislene imenice. Nedostižni ideali, dragi, ali magloviti. Pomalјaju nam se negde na udalјenom horizontu, negde u izmaglici, u nekom nama nepoznatom vremenu i prostoru. U nekoj nepoznatoj dimenziji. Omilјenoj maštariji.

 
Poslednja izmena od moderatora:
Elem, kad jednom padne ova vlast, a pašće kad-tad, i zameni je nekakva drugačija, šta očekujemo da će se desiti? Da li će se i u šta će se promeniti Srbija? Kako bismo želeli da nam zemlјa izgleda, a da to ne bude spisak lepih želјa? Petooktobarsko iskustvo bi nam moralo biti za nauk. I putokaz. Pametni uče na tuđim greškama, ponavlјači na svojim. Zatucani nikad i ne shvate gde su i kad greške počinili.

Svima su nam puna usta pravde, ravnopravnosti, solidarnosti, institucija što bi trebalo da rade svoj posao… Ustavnosti, zakonitosti, odgovornosti, striktnih nadležnosti i podele vlasti. Lepo, nema šta. Za svaku pohvalu.

Slušam o tome, iznova i iznova, ne godinama već decenijama. Čitavog života. Otkad znam za sebe.

I?
Verovatnije je da to urade anđeli umesto nas, nego mi sami.
 
sloboda se osvaja, a ne deli
ti si mislio na odgovornost, ali nje se laca tj.prihvata, ni ona se ne deli


ogledalo sluzi da se prihvatimo odgovornosti, ali smo dosli do pozivanja na odgovornost drugih

2163
 
Dakle, klјučna pitanja su šta i kako. Šta bismo hteli i kako do toga da stignemo?

Još je stari Ruso pisao o društvenom ugovoru. E, upravo nam je to neophodno. Društvena saglasnost, maksimalna saglasnost, o osnovnim principima, postulatima, vrednostima koje ćemo, pretočene u zakone, svi poštovati i po njima postupati. Zvuči trivijalno, možda i izlizano, no nije. Obratno je. Takav sporazum je najteže postići i dosledno primeniti. Istorija nam rečito pokazuje da su takvi narodi napravili najveći uspeh.

Mi se, naprotiv, bezmalo čitav jedan vek mučimo sa samodržavlјem. Nametnutim samodržavlјem. Od Aleksandrovog ličnog režima, vladavine kneza Pavla, Brozovog kulta ličnosti do Miloševića i aktuelnog vlastodršca. Mi nismo birali autokratiju, ali smo se vremenom na nju svikli. Ako nam nije prijatna, bar nam je bliska.
 
Aleksandar je ubijen, Pavle napustio zemlјu, Broza jedva ispratismo na večni počinak, Miloševića skinusmo s vlasti narodnom pobunom. Doduše, posle deset godina nezamislive destruktivnosti. I unutrašnje i spolјašnje. Potom smo uplovili u narednih deset godina dozirane demokratije. I dalјe s jakom ulogom predsednika države.

U političkom sistemu, kao što je ovdašnji, u kom je predsednik jedini izabrani nosilac vlasti direktno izabran po imenu i prezimenu, njegov legitimitet i autoritet izviru baš iz te činjenice.
 
Još je stari Ruso pisao o društvenom ugovoru. E, upravo nam je to neophodno.
tako je, socijalni ugovor, ali ne mozes ga praviti sa lazovima koji ne drze rec, kao nisam potpisao, a snsektasi misle da to znaci da cemo da izvaramo zapad, kad ono... zapad prigotovio obojenu

prvo moramo da zigosemo lazljivu sektu i psihopatskog lazova, pa sa nekim drugim ljudima da pravimo drustveni ugovor, koga cemo se i drzati
 
Dakle, klјučna pitanja su šta i kako. Šta bismo hteli i kako do toga da stignemo?

Još je stari Ruso pisao o društvenom ugovoru. E, upravo nam je to neophodno. Društvena saglasnost, maksimalna saglasnost, o osnovnim principima, postulatima, vrednostima koje ćemo, pretočene u zakone, svi poštovati i po njima postupati. Zvuči trivijalno, možda i izlizano, no nije. Obratno je. Takav sporazum je najteže postići i dosledno primeniti. Istorija nam rečito pokazuje da su takvi narodi napravili najveći uspeh.

Mi se, naprotiv, bezmalo čitav jedan vek mučimo sa samodržavlјem. Nametnutim samodržavlјem. Od Aleksandrovog ličnog režima, vladavine kneza Pavla, Brozovog kulta ličnosti do Miloševića i aktuelnog vlastodršca. Mi nismo birali autokratiju, ali smo se vremenom na nju svikli. Ako nam nije prijatna, bar nam je bliska.

Уговор могу правити само одговорне стране.

Уговорне стране прво морају одговарати за своје поступке и дела пре него имају кредибилетет и капацитет подписвања уговора

Уговор је ништаван уколико једна страна неодговорно намером умишљајем доведе другу страну

у неповољну позицију за подписивање уговора

Савршен пример зе Делано Рузвелт
 
Aleksandar je ubijen, Pavle napustio zemlјu, Broza jedva ispratismo na večni počinak, Miloševića skinusmo s vlasti narodnom pobunom. Doduše, posle deset godina nezamislive destruktivnosti. I unutrašnje i spolјašnje. Potom smo uplovili u narednih deset godina dozirane demokratije. I dalјe s jakom ulogom predsednika države.

U političkom sistemu, kao što je ovdašnji, u kom je predsednik jedini izabrani nosilac vlasti direktno izabran po imenu i prezimenu, njegov legitimitet i autoritet izviru baš iz te činjenice.



... @KPCTAHK @Обилић ... смараш .. Иди се играти копривама
 
Ništa se, ili gotovo ništa, od toga nije obistinilo.

S kratkotrajnim i delimičnim stankama, živim u autoritarnosti. U autokratiji. U sistemu u kojem je sve podređeno jednom vlastodršcu. I jednoj partiji. Nema ni jednog jedinog čoveka ili žene u Srbiji ko je upoznao nešto različito od samodržavlјa i partijske države. Osim, naravno, onih koji su iz ove zemlјe otišli u beli svet.

Nama su sloboda, demokratija i jednakost mislene imenice. Nedostižni ideali, dragi, ali magloviti. Pomalјaju nam se negde na udalјenom horizontu, negde u izmaglici, u nekom nama nepoznatom vremenu i prostoru. U nekoj nepoznatoj dimenziji. Omilјenoj maštariji.


https://iask.ai/q/razre-enje-predsednika-srbije-zakon-icrb98o

Председник Републике Србије може бити законски смењен са функције поступком разрешења због кршења Устава или оставком. [1] [2] [3]Овај процес је детаљно описан у Уставу Републике Србије и даље разрађен у Закону о председнику Републике[1] [2] [3].

Према www.iAsk.Ai - Питајте AI:

Отпуштање због кршења устава​

Разрешење председника због кршења устава је вишестепени процес у који су укључени Народна скупштина и Уставни суд[1] [2] [3] [4].

  1. Покретање поступка : Поступак за разрешење може покренути Народна скупштина на предлог најмање једне трећине укупног броја посланика Народне скупштине. [1] [2] [3] [4]Овај предлог мора бити заснован на уверењу да је председник прекршио Устав.[1] [2] [4]Акт о покретању поступка, који председник Народне скупштине подноси Уставном суду, мора да садржи правни основ, конкретне одредбе Устава које су повређене и доказе који поткрепљују тужбу.[4].
  1. Улога Уставног суда : Након покретања поступка, Уставни суд је обавезан да у року од 45 дана одлучи да ли је председник прекршио Устав. [1] [2] [3] [4]Ако Уставни суд утврди да је поступак за разрешење покренут у складу са Уставом и законом, акт о покретању поступка доставља се председнику Републике на одговор у року који одреди Уставни суд.[4]Након периода за одговор, председник Уставног суда заказује рочиште, позивајући и председника Републике и председника Народне скупштине.[4]Одлука Уставног суда ограничена је на уставне повреде наведене у закону Народне скупштине[4].
  1. Одлука Народне скупштине : Ако Уставни суд пресуди да је председник прекршио Устав, председник се разрешава ако за његово разрешење гласа најмање две трећине посланика Народне скупштине. [1] [2] [3] [4]Ако Уставни суд утврди да председник није прекршио Устав, поступак разрешења се обуставља након објављивања одлуке Уставног суда у „Службеном гласнику Републике Србије“.[1] [2] [3] [4]Правно дејство одлуке Уставног суда о кршењу устава од стране председника везано је за дан када је достављена Народној скупштини.[4]Уставни суд ће такође обуставити поступак ако Народна скупштина повуче акт којим се покреће поступак или ако председнику престане мандат током поступка.[4].

Оставка​

Мандат председника може престати и оставком [1] [2] [3].

  1. Подношење оставке : Председник Републике може поднети писану оставку председнику Народне скупштине [1] [2] [3].
  1. Престанак мандата : Мандат председника престаје тренутком када Народна скупштина прими оставку. [1] [2] [3]Председник је дужан да обавести јавност о својој оставци и може дати образложење за њу.[1] [2] [3].

Друге околности за престанак мандата​

Мандат председника такође престаје истеком петогодишњег мандата на који је изабран [1] [2] [3] [5]Међутим, ако се прогласи ратно или ванредно стање, мандат председника се продужава до три месеца након завршетка таквог стања.[1] [2] [3]Током овог продуженог периода, председник задржава сва своја овлашћења и даље може да поднесе оставку или буде смењен.[1] [2] [3].

Особа не може бити изабрана за председника више од два пута, без обзира на трајање претходних мандата[1] [2] [3] [5].

Привремена неспособност и наслеђивање​

Ако председник поднесе оставку, буде разрешен или је на други начин спречен да обавља своју дужност, председник Народне скупштине привремено преузима ту функцију на највише три месеца [1] [2] [3] [5]Током овог периода, вршилац дужности председника Народне скупштине је овлашћен да представља Републику Србију у земљи и иностранству, прима и опозива дипломатске акредитиве, расписује изборе за Народну скупштину, предлаже кандидата за председника Владе Народној скупштини, врши одбрамбена овлашћења и командује Војском Србије.[1] [2] [3]Вршилац дужности председника Народне скупштине је такође дужан да распусти Народну скупштину у случајевима када је то уставна дужност председника Републике и да указом прогласи сваки усвојени закон.[1] [2] [3].

Избори за новог председника морају се одржати у року од 60 дана од превременог истека мандата председника[5].

Имунитет​

Председник Републике ужива имунитет сличан имунитету посланика Народне скупштине [1] [2] [3] [5]Народна скупштина одлучује о имунитету председника већином гласова свих посланика.[1] [2] [3].

 
Aleksandar je ubijen, Pavle napustio zemlјu, Broza jedva ispratismo na večni počinak, Miloševića skinusmo s vlasti narodnom pobunom. Doduše, posle deset godina nezamislive destruktivnosti. I unutrašnje i spolјašnje. Potom smo uplovili u narednih deset godina dozirane demokratije. I dalјe s jakom ulogom predsednika države.

U političkom sistemu, kao što je ovdašnji, u kom je predsednik jedini izabrani nosilac vlasti direktno izabran po imenu i prezimenu, njegov legitimitet i autoritet izviru baš iz te činjenice.

Однос са другим државним органима​

Однос председника са другим државним органима, као што су Народна скупштина и Влада, заснива се на сарадњи и размени информација, у складу са Уставом и законима[1] [2] [3] [6]Народна скупштина и Влада су дужни да обавесте председника о питањима из своје надлежности која су релевантна за председникове дужности, на захтев.[1] [2] [3]Слично томе, председник обавештава Народну скупштину или Владу о питањима из њихове надлежности која су релевантна за вршење овлашћења Народне скупштине или Владе, на њихов захтев.[1] [2] [3].

Правни акти председника​

Председник доноси разне правне акте, укључујући декрете, одлуке, правила, наредбе и друге правне акте дефинисане законом [1] [2] [3].

  • Укази се користе за проглашење закона, распуштање Народне скупштине, именовање и опозив амбасадора, доделу одликовања и именовање, унапређење и разрешење официра Војске Србије.[1] [2] [3].
  • Одлуке се користе за расписивање избора за посланике Народне скупштине, предлагање кандидата за премијера, давање помиловања, именовање генералног секретара Канцеларије председника, шефа кабинета председника, председничких саветника и других службеника у Генералном секретаријату председника, као и за одлучивање о питањима за која се не доносе други законски акти.[1] [2] [3].
  • Овлашћења у области одбране врше се путем одлука, правила, наредби и других правних аката како је дефинисано законом[1] [2] [3].
Већина уредби и одлука објављује се у „Службеном гласнику Републике Србије“, са изузетком одређених војних именовања[1] [2] [3].

Права након истека мандата​

Бивши председник Републике има одређена права након истека мандата, укључујући почасну титулу „бивши председник Републике“ и право да присуствује државним церемонијама [1] [2] [3]Такође имају право на накнаду плате до шест месеци, или дуже ако још нису испунили услове за пензију, и могу примати посебну месечну исплату ако је њихова нова плата или пензија мања од 80% председничке плате.[1] [2] [3]Бивши председници такође имају право на канцеларију, саветника, секретара и службени аутомобил са возачем у периоду који је једнак њиховом председничком мандату.[1] [2] [3]Безбедност обезбеђују полиција и Војска Србије годину дана након истека мандата, са могућношћу продужења.[1] [2] [3]Такође имају право на дипломатски пасош и приступ архивама из времена када су на функцији.[1] [2] [3]Међутим, председник који је смењен генерално губи ова права, осим ако Народна скупштина не одлучи другачије у одлуци о смени.[1] [2] [3].
 
Uz to, ustav mu omogućuje znatan politički uticaj i moć. Primera radi, on raspušta parlament i raspisuje parlamentarne izbore. Parlament, sa svoje strane, jedino može pokrenuti postupak za predsednikovo razrešenje i to dvotrećinskom većinom. Nјegovo diskreciono pravo ne samo na pomilovanje osuđenog pravosnažnom presudom suda, već i oslobađanje optuženog od krivične odgovornosti (tzv. abolicija) govori o njegovoj superiornoj poziciji u odnosu na sudsku granu vlasti.

Ponavlјam, predsednik Srbije raspolaže zakonskim pravom da svojim suverenim aktom pojedina lica, po svom nahođenju, simpatiji ili ćefu, oglasi krivično nedodirlјivim i stavi ih iznad zakona. Ovaj aktuelni to čini ovih dana, sasvim bestidno, pred našim očima.
Nemoćni su i sudovi i građanstvo. Nemoćni su i studenti.
 
1754291214867.png
Ergo, prvo je pitanje hoćemo li da živimo u zemlјi „čvrste ruke“ jednog vlastodršca ili u sistemu stroge i konsekventne podele vlasti? Za onu prvu soluciju kontrola nam nije potrebna. Nije ni preporučlјiva. Za ovu drugu, demokratsku, efikasna i delotvorna kontrola predstavlјa srž i i imperativ. Ali, kakva kontrola, ko bi je vršio, kakvim mehanizmima?

Sloboda medija. Divno zvuči, zaista. Zavodlјivo. No, opet ista teškoća. Kako do nje doći, kako je jamčiti, kojim sredstvima sprečiti upliv vlasti u medijsku sferu i obezbediti objektivno obaveštavanje javnosti? Ispostavlјa se da je skoro nemogućno zaustaviti vlast u uticaju na medije ukoliko ona reši da uspostavi dominaciju. I na ovo smo se navikli. Zato se retko bunimo. U nemalom broju poklanjamo veru režimskim medijima, pristajemo na njihovu manipulaciju i padamo na njihovu najnižu informativnu ponudu
 
Ergo, prvo je pitanje hoćemo li da živimo u zemlјi „čvrste ruke“ jednog vlastodršca ili u sistemu stroge i konsekventne podele vlasti? Za onu prvu soluciju kontrola nam nije potrebna. Nije ni preporučlјiva. Za ovu drugu, demokratsku, efikasna i delotvorna kontrola predstavlјa srž i i imperativ. Ali, kakva kontrola, ko bi je vršio, kakvim mehanizmima?

Sloboda medija. Divno zvuči, zaista. Zavodlјivo. No, opet ista teškoća. Kako do nje doći, kako je jamčiti, kojim sredstvima sprečiti upliv vlasti u medijsku sferu i obezbediti objektivno obaveštavanje javnosti? Ispostavlјa se da je skoro nemogućno zaustaviti vlast u uticaju na medije ukoliko ona reši da uspostavi dominaciju. I na ovo smo se navikli. Zato se retko bunimo. U nemalom broju poklanjamo veru režimskim medijima, pristajemo na njihovu manipulaciju i padamo na njihovu najnižu informativnu ponudu
just-dont-let-it-happen-again-mr-mackey.gif
87ece95c-ee7e-4764-ae94-9bf7bdfb9972_text.gif
 
Poslednja izmena:
A sad ono najnezgodnije pitanje.

Šta nam je preče? Demokratija ili nacionalni interes? Za demokratiju valјda znamo. Ali, ko, na osnovu čega i s kojim obrazloženjem definiše šta jeste nacionalni interes, a šta nije? Kod nas su nacionalni prioriteti postavlјeni još u Miloševićevoj epohi i otad se u biti nisu menjali. Primili smo ih zdravo za gotovo, bez dovolјnog znanja, uvida i preispitivanja. I svi ponavlјaju istu priču. Otvorenog razgovora, nekmoli društvenog konsenzusa, nikad nije bilo.
 
A sad ono najnezgodnije pitanje.

Šta nam je preče? Demokratija ili nacionalni interes? Za demokratiju valјda znamo. Ali, ko, na osnovu čega i s kojim obrazloženjem definiše šta jeste nacionalni interes, a šta nije? Kod nas su nacionalni prioriteti postavlјeni još u Miloševićevoj epohi i otad se u biti nisu menjali. Primili smo ih zdravo za gotovo, bez dovolјnog znanja, uvida i preispitivanja. I svi ponavlјaju istu priču. Otvorenog razgovora, nekmoli društvenog konsenzusa, nikad nije bilo.
d84143354770c96f482cee14029bceb1.gif
 
Postoji, međutim, jedna stvar koja nas sistematski sputava i ne dozvolјava nam da svoje potencijale razvijemo na pozitivan način. To je naša davnašnja bolјka međusobnog optuživanja, međusobnog potiranja i međusobnog nepodnošenja. Uslov uspešnog društva, i njegovog prosperiteta, jeste ubeđenje o ravnopravnosti svakog stava i svakog interesa. Audiatur et altera pars***, rekli bi stari Latini. Dogod se budemo uzajamno tretirali kao „izdajnici“, „strani plaćenici“, „agenti iz inostranstva“, tavorićemo i lutati na bespuću. Jer time sami sebi vezujemo ruke, sami sebi činimo nažao. Omraza, isklјučivost i subjektivnost u Srbiji su uzele toliko maha da nema druge nego da se tih zala okanemo. Povrh toga, patimo od pristrasnosti, gledanju sebi kroz prste, samohvalisanju. To su jasni znaci slabosti, a ne snage. Svi su nam na ovoj zemalјskoj kugli krivi, naši susedi u neposrednom okruženju najkrivlјi. Sa svima smo u zavadi i opterećenim odnosima. Samo mi, nijedan pojedinac među nama, nikad i ni za šta, nismo krivi. Pravdamo ono što se ne sme nipošto pravdati, tražimo objašnjenja i izgovore.

* tekstovi preuzeti sa :https://radar.nova.rs/misljenja/milan-st-protic-radar-samospoznaja-dogovor/

*** Neka se čuje i druga strana
 

Back
Top