U kom periodu detinjstva je vaše prvo sećanje?

Ruzica1203

Ističe se
Poruka
2.006
Uvek sam se pitala zašto nemamo sećanje od rođenja? Kada nastaju sećanja, a da su zaista naša? Da nisu umetnute priče roditelja, baka, deka...ponavljajući doživljaji mogu kod deteta stvoriti sliku da se zaista sećaju događaja. Ja se sa sigurnošću sećam zabavišta ( tako se zvalo predškolsko u moje vreme) bilo mi je u komšiluku i vaspitačica se družila sa mojom mamom...i prve knjige koju sam dobila od nje, sećam se svake stranice i sličice....
 
U to zabavište sam krenula sa 4 godine, imam neka sećanja od ranije, ali nisam sigurna da je potpuno moje. Zaista je potreban poseban događaj da se dete probudi...po sećanju drugih, to se dešava između treće i četvrte godine....gde su sećanja od ranije?
Sva sećanja su tu, u nama. Pohranjena po fiokama u glavi. Možda ti se desilo da ti se nešto čini poznato a ne možeš da se setiš odakle. Miris, pogled, glas...E, to su ta sećanja, isplivala na trenutak.
 
Uvek sam se pitala zašto nemamo sećanje od rođenja? Kada nastaju sećanja, a da su zaista naša? Da nisu umetnute priče roditelja, baka, deka...ponavljajući doživljaji mogu kod deteta stvoriti sliku da se zaista sećaju događaja. Ja se sa sigurnošću sećam zabavišta ( tako se zvalo predškolsko u moje vreme) bilo mi je u komšiluku i vaspitačica se družila sa mojom mamom...i prve knjige koju sam dobila od nje, sećam se svake stranice i sličice....
nesmem da kazem, nece mi niko veruje.
 
Uvek sam se pitala zašto nemamo sećanje od rođenja? Kada nastaju sećanja, a da su zaista naša? Da nisu umetnute priče roditelja, baka, deka...ponavljajući doživljaji mogu kod deteta stvoriti sliku da se zaista sećaju događaja. Ja se sa sigurnošću sećam zabavišta ( tako se zvalo predškolsko u moje vreme) bilo mi je u komšiluku i vaspitačica se družila sa mojom mamom...i prve knjige koju sam dobila od nje, sećam se svake stranice i sličice....

Ја мислим да ми немамо сећање као компјутери - буквално запис неког знања.
Пре сам склон да верујем да је наше сећање уствари логичка реконструкција прошлости.

У том смислу у ту реконструкцију се уклапају и фотке и приче других,
које усвајамо ако су у складу са неком нашом основном логиком постојања.

На пример неко те пита да ли си јуче ишла у шетњу поред реке,
ти логички анализираш и кажеш НЕ,
зато што знаш да никада не би ишла по хладном и ветровитом времену поред реке,
а не зато што имаш датотеку у глави са записима својих дела ...
 
Ја мислим да ми немамо сећање као компјутери - буквално запис неког знања.
Пре сам склон да верујем да је наше сећање уствари логичка реконструкција прошлости.

У том смислу у ту реконструкцију се уклапају и фотке и приче других,
које усвајамо ако су у складу са неком нашом основном логиком постојања.

На пример неко те пита да ли си јуче ишла у шетњу поред реке,
ти логички анализираш и кажеш НЕ,
зато што знаш да никада не би ишла по хладном и ветровитом времену поред реке,
а не зато што имаш датотеку у глави са записима својих дела ...
Mi svi imamo datoteku u svojoj glavi, pitanje je samo koje delove izvlačimo...da li samo one koje nas štite?
 
Ima secanja kada sam bio veoma mali,ali neka su od moje prve godine.Najvise se secam leganja u krevet uvece,na slamaricu,a i jastuk je bio od slame i sustao.Ja sam klimao glavom levo desno,jer me je taj zvuk uspalvljivao.
Puzala sam, znači nisam imala ni punu godinu. Ujak se brijao i spustio posudu sa vrućom vodom, ja sam rukom uronila u tu vodu. Opekla se. Verovala sam da se sećam toga, ali mislim da su to bile njegove svakodnevne priče, krivio je sebe....tanka je nit između sopstvenih stvarnih doživljaja i tuđih.
 
Secam se dobro kada se rodio mladji brat, tada sam imao cetiri godine i cetiri meseca.
Secam se pre toga kada je bila euforija oko Olimpijade u Sarajevu nesto pre toga.
To je nesto najranije sto mogu vremenski da odredim da se secam.
Da, mora nešto intenzivno da se desi....većini je pokretač rođenje brata ili sestre. Zašto nam trebaju jaka dešavanja da se probudimo? Gde smo bili pre toga?
 
"secam" se dogadjaja koji se odigrao kad sam imala 4 godine, to mi je najranije secanje. Neki deda se zapalio i rekao mi da pozovem roditelje. Ali to je bilo ili nesto uzasno traumaticno ili ga nisam ni videla, vec samo cula, jer se njega, tj te scene ne secam. Ali bice da sam ipak potisnula secanje, tako da se svega samo posredno secam, kroz price roditelja i rodjaka nakon toga.
 
"secam" se dogadjaja koji se odigrao kad sam imala 4 godine, to mi je najranije secanje. Neki deda se zapalio i rekao mi da pozovem roditelje. Ali to je bilo ili nesto uzasno traumaticno ili ga nisam ni videla, vec samo cula, jer se njega, tj te scene ne secam. Ali bice da sam ipak potisnula secanje, tako da se svega samo posredno secam, kroz price roditelja i rodjaka nakon toga.
Za nešto što nismo krivi, potisnuta sećanja nas spašavaju....
 
Uvek sam se pitala zašto nemamo sećanje od rođenja? Kada nastaju sećanja, a da su zaista naša? Da nisu umetnute priče roditelja, baka, deka...ponavljajući doživljaji mogu kod deteta stvoriti sliku da se zaista sećaju događaja. Ja se sa sigurnošću sećam zabavišta ( tako se zvalo predškolsko u moje vreme) bilo mi je u komšiluku i vaspitačica se družila sa mojom mamom...i prve knjige koju sam dobila od nje, sećam se svake stranice i sličice....
Moji prvi delici secanja su iz 2. godine, kad mi se rodio brat, iz porodilista, jos nisam bila ni napunila 2.

Njega se najvise secam i kasnije, kad je bio beba, kad je prohodao, takodje u fragmentima. Oca, majke, takodje, stana i kom smo ziveli tada.

Od 5.-te mislim da ima kontinuirano secanje do danas, obdanista se secam odlicno kao i skole, svega....
 
U to zabavište sam krenula sa 4 godine, imam neka sećanja od ranije, ali nisam sigurna da je potpuno moje. Zaista je potreban poseban događaj da se dete probudi...po sećanju drugih, to se dešava između treće i četvrte godine....gde su sećanja od ranije?
sa oko 4g već počinju sjećanja. sjećaš se šta si jeo, ko te čuvao, nekih događaja ako se oko tebe nešto vanredno dešava.

sa 80 sjedneš na rub kreveta i ne znaš jesi krenuo leć ili se ustaješ, koja kćer ti je jučer donijela ručak ni šta si ručala...i tako.
 

Back
Top