nije_lako
Elita
- Poruka
- 21.493
Otkrila sam u tebi davno izgubljeni i zaboravljeni deo sebe. Oči u oči: prepoznajemo se u svetlosti našeg mikrokosmosa dok svet izvan njega bledi. I upijam sve: i ovo vreme u kom stojimo i tvoj lik i boju glasa. Nasmejana slušam tvoje nabacane reči: zatečen si kao i ja, sam sebi ne veruješ da govoriš tolike besmislice. Osećam da je isčezao svaki strah: beskrajno ti verujem.
Trebala mi je večnost da shvatim zašto divne stvari naizgled stižu prekasno... da nam se putevi jednog septembra nisu ukrstili, nikada ne bih bila cela.
Trebala mi je večnost da shvatim zašto divne stvari naizgled stižu prekasno... da nam se putevi jednog septembra nisu ukrstili, nikada ne bih bila cela.