Dionys
Iskusan
- Poruka
- 5.109
" »Socijalizam — kao do kraja smišljena tiranija najnižih i najglupljih, površnih, zavidnih i tročetvrtinskih glumaca, u stvari je zaključak modernih ideja i njihovog latentnog anarhizma: ali u mlakom vazduhu demokratskog blagostanja uspavljuje se sposobnost, za zaključke ili čak za dolaženje do zaključka. Slijedi se, ali se više ne zaključuje. Zbog toga je socijalizam u cjelini jedna beznadežna, kiselkasta stvar; i ništa nije veselije za pogledati od protivrečnosti između otrovnih i očajnih licâ koja danas prave socijalisti — i o kakvim bijednim sputanim osjećanjima svjedoči čak njihov stil! — i o bezazlenoj sreći jaganjaca njihovih nada i željivosti. Pa ipak može na mnogim mestima Evrope doći do povremene tuče i prepada sa njihove strane: sledećem stoljeću će tu i tamo temeljno "biti bučno" u tijelu, i Pariska komuna, koja i u Njemačkoj ima branioce i zagovornike (npr. u filozofskom krojaču grimasa i daždevnjaku iz močvare Eugenu Düringu u Berlinu) bila je možda samo jedan laki probavni problem u poređenju s onim, što dolazi... on čuva Evropu jedno vrijeme od njemu prijetećeg feminističkog venjenja."
- Nietzsche, zaostavstina
Dakle, princip je prost, da su u demokratiji ljudi bili sposobni na zakljucak o tome sta je socijalizam, oni bi ga i sproveli do kraja, medjutim, cim se najedu, postaju "pratioci", odnosno "fanovi", i samo ih je do sada nevolja i glad mogla natjerati na zakljucivanje. Tako da sada ni na najprostija pitanja od zivotnog znacaja nemaju odgovora.
I zato su socijalisti imali kisela lica, shvativsi da nemaju podrske, pa uostalom sad i civilizacija propada, jer sad ni muskarci vise nemaju podrske, kao pametniji pol.
Npr. M: "zasto ne zelis da radjas i odgajas djecu?" Z: "Zato sto nisam masina za radjanje i odgajanje!"
(od odgajanja zavisi kompletna kultura i svi medjusobni odnosi kao i identitet LJUDI)
Jer feministicko venjenje, odnosno marasmus feminismus je takodje posledica nedolazenja do zakljucaka, jer se zivot sad nalazi u slijepoj ulici. Traze se kojekakvi "kompromisi", ali se ti kompromisi odnose na kratkotrajne hirove i ubijanje vremena i dosade.
Tako da je svaki covjek koji u demokratiji jos moze da zakljucuje kvalifikovan za filozofa.
Spengler je to definisam malo drukcije. Misli se, ali se ne zakljucuje, zato se stice utisak da se "misli sto se ocekuje da ce se misliti".
- Nietzsche, zaostavstina
Dakle, princip je prost, da su u demokratiji ljudi bili sposobni na zakljucak o tome sta je socijalizam, oni bi ga i sproveli do kraja, medjutim, cim se najedu, postaju "pratioci", odnosno "fanovi", i samo ih je do sada nevolja i glad mogla natjerati na zakljucivanje. Tako da sada ni na najprostija pitanja od zivotnog znacaja nemaju odgovora.
I zato su socijalisti imali kisela lica, shvativsi da nemaju podrske, pa uostalom sad i civilizacija propada, jer sad ni muskarci vise nemaju podrske, kao pametniji pol.
Npr. M: "zasto ne zelis da radjas i odgajas djecu?" Z: "Zato sto nisam masina za radjanje i odgajanje!"
(od odgajanja zavisi kompletna kultura i svi medjusobni odnosi kao i identitet LJUDI)
Jer feministicko venjenje, odnosno marasmus feminismus je takodje posledica nedolazenja do zakljucaka, jer se zivot sad nalazi u slijepoj ulici. Traze se kojekakvi "kompromisi", ali se ti kompromisi odnose na kratkotrajne hirove i ubijanje vremena i dosade.
Tako da je svaki covjek koji u demokratiji jos moze da zakljucuje kvalifikovan za filozofa.
Spengler je to definisam malo drukcije. Misli se, ali se ne zakljucuje, zato se stice utisak da se "misli sto se ocekuje da ce se misliti".
