U cemu je uzrok i svrha patnje?

Да би постали јачи и извукли неку врсту награде.
Када идеш на бокс, тамо добијаш батине, крвариш, повређујеш се, али ако победиш патња се исплати. Или ако идеш у теретану, тамо се знојиш, мучиш, али на крају постанеш јак и извучеш награду за труд.
То је сврха патње.
 
Да би постали јачи и извукли неку врсту награде.
Када идеш на бокс, тамо добијаш батине, крвариш, повређујеш се, али ако победиш патња се исплати. Или ако идеш у теретану, тамо се знојиш, мучиш, али на крају постанеш јак и извучеш награду за труд.
То је сврха патње.

Pa dobro postoji i duhovno-emotivna svrha. Covek koji je "kvalitetno" patio (ne zbog fizickih bolova ili zaljubljenosti) vidi i razume stvari nekako bolje. Kao sto zaljubljen ili narkoman koji ima istancana osecanja, kojima boje vibriraju, tako i ovaj koji je otpatio, nekako bolje razume drugoga, uzviseniji je, bolji je i tu vibraciju jace prenosi u globalnu svest.

Postoji i druga svrha, sa perspektive jinga i janga i dualnosti po principu slatko mi je jedino ako sam probao sta je gorko pa mogu da uporedim. No doduse ta teorija jinga i janga nije 100% proverena jer mozda je i moguc idealan zivot bez patnje, bez gorkog, bez mraka i bez svega sto se moze predstaviti negativnim polaritetom.

Ima tu jos dosta stvari vezanih za svrhu patnje koje mozemo definisati kao nesto sto nam donosi dobro to jest nesto sto je na korist razvoju. Postoji i patnja koja nam donosi zlo - nesto sto ide na stetu razvoja. Recimo jedna od patnji koja nam donosi zlo je zavist. Pre hiljadu godina svi su ziveli u brvnarama i niko nije pravio problem zbog toga, cak ljudi su bili srecniji nego sad, ali ako dodje neko ko zivi u palasi e tu nastaje problem.

Medjutim ako se osvrnemo samo na one produktivne i zdrave patnje, koje nam donose dobro, zasto onda religiozni vernici pomalo kontradiktorno veruju da u raju nece biti nikakve patnje a sa druge strane kazu da Bog dozvoljava patnju jer je to dobro za nas?
 
као кад се удариш па боли, регистрација.

To se ne moze primeniti na sve mentalne (emotivne) patnje. Postoje patnje gde ti nisi direktno odgovoran, a opet patis zbog tudjih postupaka.

Isto je i sa registracijom. Cesto pri mentalnoj patnji ne mozemo odrediti gde dolazi bol i ako slucajno "provalimo" jer smo kao svesniji, cesto se desava da ne mozemo nista promeniti spolja, vec samo nas stav.
 
Svi vasi odgovori su zanimljivi ali totalno nedovoljni da se u potpunosti odgovori na pitanje. Oni samo obuhvataju jedan aspekt a nikako ne celinu. To tumacim cinjenicom da smo svi razliciti i da niko nije apsolutan. Zato su i odgovori originalni ali i nedovrseni.


Zato sto zivimo u proslosti?

Uzrok patnje je u odredjenom trenutku, a svrha patnnje se manifestuje samo ako zivimo u proslosti.

Ako je uzrok patnje SAD nakon sekunde UZROK postaje proslost, a ko zivi u proslosti logicno je i da pati.

Neko moze da zivi i u SADASNJOST a da pati, jer mu je sadasnjost isuvise komplikovana, teska i mracna. Isto tako mozemo negativno gledati u buducnost i strepeti od nje.

Po psihologiji patnja (iz proslosti) koja je zanemarena i koja u tajnosti razara, jaca je i opasnija od one patnje koje smo svesni, zato sto neprimetno utice na nase postupke, misli i zakljucke.
 
Neko moze da zivi i u SADASNJOST a da pati, jer mu je sadasnjost isuvise komplikovana, teska i mracna. Isto tako mozemo negativno gledati u buducnost i strepeti od nje.

Po psihologiji patnja koja je zanemarena i koja u tajnosti razara, jaca je i opasnija od one patnje koje smo svesni, zato sto neprimetno utice na nase postupke, misli i zakljucke.

Ako covek pati u sadasnjosti znaci da nema buducnosti.

Onda je problem u njemu samom, jer onaj koji zivi u sadasnjosti taj ide u susret buducnoscu i prihvata je takva kakva je.

Tu se vidi ko je jaka psihicka osoba.
 
To se ne moze primeniti na sve mentalne (emotivne) patnje. Postoje patnje gde ti nisi direktno odgovoran, a opet patis zbog tudjih postupaka.

Isto je i sa registracijom. Cesto pri mentalnoj patnji ne mozemo odrediti gde dolazi bol i ako slucajno "provalimo" jer smo kao svesniji, cesto se desava da ne mozemo nista promeniti spolja, vec samo nas stav.

и тебе боли кад се твоје дете удари, једноставно патња је реакција на ударац, било физички било емотивни. све што је повезано са тобом.
 
Ako covek pati u sadasnjosti znaci da nema buducnosti.

Onda je problem u njemu samom, jer onaj koji zivi u sadasnjosti taj ide u susret buducnoscu i prihvata je takva kakva je.

Tu se vidi ko je jaka psihicka osoba.

Ako covek pati u sadasnjosti to moze znaciti da ce mu se u buducnosti isplatiti njegov trud. Ali cinimi se da ovo sada razvodnjava temu i skrece sa iste, pa da se vrnemo ako moze.
 
довољно је само да дунемо и да растерамо маглу, само што не умемо да дувамо:D
сам себи ствараш маглу

Diskutabilno je da li mi stvaramo maglu ili ju je drustvo vec stvorilo. Mozda ce da zadimi jos vise ako pokusamo da duvamo ;) Mozda i ne treba da bezimo od nje, kad vec ne mozemo da je zaobidjemo. Jednostavno sacekamo Sunce.
 
Uzrok je - greh.

Bog nije stvorio patnju vec Sotona.

Patimo jedino onoliko koliko Bog dozvoli ( prica o Jovu)

-Jedna od mogucnosti je da Bog dozvoljava patnju (neku posebnu,licnu nevolju), da bi nas drzao blize sebi. Zna da je ljudska priroda takva-da kada zapadne u nevolju,najvise oseca potrebu za Bogom!
Pored toga - patnja nas cisti,oplemenjuje i daje da budemo tolerantni i bolje razumemo patnje i nevolje drugih osoba...

-Druga opcija je - da mi ispastamo zbog greha nasih predaka - do 3. i 4. kolena - to je takodje zapisano u Bibliji.

- Treca opcija je - da smo ucinili odredjeni greh, i to nam se jednostavno vraca u zivotu - neki prirodan sled dogadjaja ^^
 
Sura El-Bekare
155. Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive,
156. one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!”
157. Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!


Neke od koristi iskušenja:
• opraštanje i brisanje grijeha i loših postupaka,
• povećanje deredža i ugleda na ahiretu,
• mogućnost da se shvate i osjete propusti i zanemarivanja u pogledu Allahovih prava, korenje i osuđivanje duše (nefsa),
• otvaranje vrata pokajanja, poniznosti i skrušenosti pred Uzvišenim Allahom,
• jačanje veze između roba i Gospodara,
• podsjećanje na kaznu i bol koju će, na onom svijetu, osjećati nesretnici kažnjeni od Allaha zbog svojih grijeha,
• jačanje ubjeđenja i vjerovanja u Allahovu odredbu i određenje – kader i to da samo Uzvišeni Allah daje i korist i štetu,
• prisjećanje na smrt i uviđanje prave suštine dunjaluka.

http://minber.ba/index.php/dawa-kategorija/1628-blagodat-iskuenja
 
Zasto patimo?

Odgovori su dobrodosli sa filosofskog, psiholoskog i religijskog aspekta.

Ja ću samo teološki,pošto je ovo religija...

Patnju je smislio Bog jer je uvideo da su u Edenu ljudi nezainteresovani,nemotivisani
i moglo bi se čak reči-nezahvalni za neizmernu dobrotu i ljubav koju im u Edenu Bog pruža...
Tako je smislio pakleni plan sa zmijom i jabukom,isterao ljude iz Edena kako bi ih
zlim dejstvima i patnjom motivisao da slave njegovu dobrotu i ljubav!
Da pojača motivacioni faktor,poslao je svog palog anđela da čini zla,pakosti i gnusobe
po Zemlji,time veličajući Božija dela i slavu!
Još jednom da naglasim da je teologija ozbiljna nauka!
 
uzrok je u vezivanju.
a vezivanja ima raznih i svi su posledica spoljnih uticaja.

a da bi shvatio šta je to što je spoljno, a šta je to tvoje, možeš jedino pomoću vremenske manifestacije.
naime, ono što je spoljno je vremenski određeno i kao takvog ga mi memorišemo.
dakle, svaki spoljni utisak za koji se vežemo pada na mrežu asocijacija i biva memorisan.
kasnije ga vadimo iz memorijske mreže kada se susretnemo sa nekim spoljnim utiskom na koji ga taj memorisani asocira.

ono što je tvoje se ne memoriše i deluje uvek kao nešto novo - vremenski gledano deluje ovde i sad.
pošto je to prirodno tvoje, nemaš potrebu da se za to vežeš i to ne može prouzrokovati patnju.
patnja dolazi od tvoje imaginacije, od želje da budeš nešto što nisi ili od žala za nečim propuštenim.
dakle, u pitanju je vremenska odrednica: želja je budućnost, a žal za propuštenim je prošlost.

druga stvar je vezivanje sa nečim materijalnim... recimo, neko ti izgrebe nova kola i to te dovede do ludila - ubio bi ga u tom trenutku.
e taj bes je velika patnja, a nastao je usled vezivanja za materijalno, u ovom primeru za auto.
da nema tog vezivanja, ne bi bilo ni besa, razmišljanje bi ti bilo racionalno, bez stresa i patnje.

šta je svrha patnje?...pa, najviše što možeš iz patnje izvući je da postaneš svesniji sebe i svog vezivanja za vanjske utiske.
 
како је онда исус знао да ће га јуда издати
не кажем да је то неки план само ме интересује
како се све зна шта ће бити ако се још није десило

oni koji dostignu određeni (viši) nivo svesnosti sebe razvijaju neke unutrašnje mehanizme koji se kod običnih ljudi veoma retko aktiviraju, a to su volja i intuicija.
i volja i intuicija deluju akazualno, odnosno dovode posledicu u sadašnji trenutak manifestacije...dakle posledica deluje pre uzroka - akauzalno.
intuicija je ta koja mu je rekla tačno stanje stvari pre nego što se manifestovalo.
 

Back
Top