Tvrdi da je potomak Crnojevića

D U K Lj A N I N

Ističe se
Poruka
2.958
STEFAN ČERNETIĆ, KOJI ŽIVI U TORINU, ZVANIČNO SE PREDSTAVLJA KAO PRINC OD CRNE GORE, NASLJEDNIK STARE DINASTIJE

Potomak sam Crnojevića to mi niko neće osporiti


stefan-cernetic-koji-zivi-torinu-zvanicno-se-predstavlja-kao-princ-crne-gore-slika-42572.jpg
Stefan Černetić sa princom Albertom od Monaka

Rim/Podgorica - Stefan Černetić (51), novinar i gastronomski kritičar koji živi u Torinu, zvanično se predstavlja kao princ od Crne Gore, nasljednik dinastije Crnojevića.
I dok ovdašnji istoričari sa skepsom komentarišu mogućnost da je Stefan potomak slavne dinastije, on tvrdi da u posebnim prilikama, na svečanostima u svom beogradskom stanu, dodjeljuje “titulu viteza, dame, viskonta, barona…”.
“Potomak sam slavne srednjovjekovne crnogorske kuće (Crnojevića) i niko mi nikada neće moći osporiti ovu istinu”, kazao je Černetić za “Vijesti”.
Sa princom Nikolom Petrovićem, kako tvrdi, često se sastaje u Rimu, čega se, Petrović, kako je tvrdila njegova pravna zastupnica, najprije nije mogao sjetiti.
Istovremeno kada je Černetić poslao njihove zajedničke fotografije, iz Pariza je stigla potvrda da su se njih dvojica zaista sreli.

Zna da ga ne znaju

Černetić je rekao da mu je jasno da u Crnoj Gori vjerovatno ni ne znaju za njega, objašnjavajući to činjenicom da se on zapravo nikada nije interesovao da stupi u kontakt sa zvaničnom Crnom Gorom.
Insistira na tome da od države ne traži ništa, iako primjećuje da je dinastija Crnojevića “zanemarena u odnosu na Petroviće”.
“Tehnički, ja sam princ nasljednik Crne Gore, ali takođe i prije svega Srbije, Albanije i Makedonije. Moja porodica proizlazi iz imperijalne vizantijske porodice Komnena, i od njih smo potomci i crnogorskih despota Crnojevića”, tvrdi on.
Černetić kaže i da se njegova porodica posljednjih vjekova razvijala u drugim nacijama kao što su Venecija, današnja Vojvodina, Mađarska, Italija i Rusija, a da su Černetići isto što i Crnojevići, koji se u Mađarskoj zovu i Černovići, jer u raznim državama postoje razne transkripcije.
“Crna Gora je dobila ime po našoj porodici, a njen aktuelni grb takođe je inspirisan grbom naše porodice”, rekao je Černetić.

Ne traži ništa

Činjenica da se u Crnoj Gori o njemu ne zna ništa, zapravo je, kako tvrdi, plod neinformisanosti.
Černetić tvrdi da postoje na desetine knjiga koje proučavaju korijene njegove porodice, napominjući da on ništa ne traži od Crne Gore.
“Moja dinastija je danas zanemarena u odnosu na Petroviće, uprkos velikim istorijskim zaslugama”, kazao je Černetić.
Govoreći o svojoj lozi, Stefan je pomenuo i navodnog pretka, generala Simona Černetića (u Rusiji Simeon Černović) koji je služio za austrijsku vojsku u doba Napoleona, a kasnije za rusku, tvrdeći da se u Ermitažu u San Peterburgu nalazi portret njegove kćerke Ane Černetić koju je naslikao slikar Luja VI Mosnier.
Černetić je, dokumentujući svoje porijeklo, dostavio redakciji “Vijesti” skenirano pismo za koje je ustvrdio da je iz 1690. godine i da predstavlja odobravanje plemićkog statusa porodici Černojević od strane Umberta I.
Stefan Černetić je rođen u Trstu, a živi između Torina, Firence i Beograda. Otac mu je bio, kako tvrdi, sportski novinar, a đed se početkom 20-og vijeka doselio u Trst iz Austrije, gdje su njegovi do tada živjeli.

U Beogradu dijeli titule

Na Černetićevom sajtu Rojal Imperijal Arms, koji se bavi njegovim crnogorskim korijenima, piše da je zvanično predstavništvo prinčeve porodice u njegovom stanu u Beogradu, u Ulici Reljinoj broj 4, te da u tom objektu “princ u posebnim prilikama dodjeljuje titulu viteza, dame, viskonta, barona…”.
Na pomenutoj adresi, kako se uvjerila redakcija “Vijesti” piše prezime Černetić, dok se na sajtu, koji je na engleskom jeziku, Černetić oslovljava sa «his imperial and royal highness».
Novinar “Vijesti” zvonio je na vrata beogradskog stana Černetić, ali ih niko nije otvorio.
Prikazana genealogija porodice datira od 1190. godine, a završava se sa nedavnim usvajanjem zastave i grba nezavisne Crne Gore i informacijama o navodno aktuelnom princu Stefanu Černetiću.
Černetić svoj navodni status crnogorskog princa pominje na raznim mjestima na internetu: kao novinar se potpisuje kao Stefan od Crne Gore, njegov Fejsbuk profil je pod imenom princ Stefan Černetić, dok je njegov profesionalni profil na Linkedinu naslovljen sa princ Stefan Černetić od Crne Gore. Kontakt redakcije njegove web televizije je email adresa naslovljena sa - imperialmontenegro.
“Vijestima” je odgovorio sa email adrese naslovljene sa “Prinz von Montenegro”.
 
Poslednja izmena:
Boravio na Cetinju

Černetić tečno, sa akcentom stranca, govori jezik koji naziva srpsko-hrvatskim, a kaže da je pravoslavac i da je njegova porodica održala srpsko-crnogorske običaje bez obzira na to što generacijama već ne žive na našim prostorima.
Ispričao je da je boravio u Crnoj Gori, ali samo kao turista - obišao je Cetinje i Boku Kotorsku. Na pitanje kako to da nije bio u Rijeci Crnojevića, niti na Skadarskom jezeru, odakle su njegovi navodni preci, Černetić je rekao da nije imao prilike, ali da bi volio svakako da dođe i vidi mjesto gdje je štampan Oktoih.
Informacija o navodnom porijeklu princa od Crne Gore nalazi se i na njegovom novinarskom portalu i web televiziji Gota del gusto (u prevodu - Aristokratija ukusa, ili plemenitost ukusa) na kojem se nalaze video-recenzije vina, restorana i ugostiteljskih objekata iz raznih krajeva Italije.
Na tom sajtu Černetić se potpisuje kao Stefan od Crne Gore.
Černetić je kazao kako u Napulju danas žive potomci Balšića čije je ime vremenom transkribovano u De Baux, danas Del Balzo. (http://www.delbalzo.net/genealogia2.htm).
Balšići su dinastija koja je vladala Zetom od 14 do 15 vijeka, a smatra se da su se na to područje nastanili sto godina ranije.
Istorijski izvoeri pokazuju da je oko 1360. Balša I, nedugo po smrti srpskog cara Dušana, faktički osamostalio Zetu...
Balša i je imao je tri sina - Stracimira, Đurađa I. i Balšu II.

Pozivao crnogorsku ambasadu, pozivnice

Černetić je rekao i kako njegova porodica više puta godišnje održava skupove u Rimu u slavu dinastije Černetića, potomaka Crnojevića, te da već pet, šest godina zaredom pozivaju i crnogorsku i srpsku ambasadu u Rimu. “Oni ne samo da se nijesu nikada pojavili, već mi nijesu nikada ni odgovorili”, rekao je Černetić. Iz crnogorske ambasade u Rimu “Vijestima” je rečeno da se ne sjećaju ovih pozivnica, a djelovali su iznenađeno kada im je pomenuta titula crnogorskog princa uz ime Stefan Černetić. U ambasadi su rekli da to treba provjeriti sa Ministarstvom inostranih poslova, s obzirom na to da se njima prosljeđuju sve pozivnice. Černetić je najprije obećao da će redakciji “Vijesti” dostaviti kopiju posljednje pozivnice koja je navodno poslata ambasadi marta ove godine, da bi kasnije javio kako njegov asistent ta pisma nije sačuvao. Černetić je, pored profesije novinara i pozicije direktora portala Gota del gusto, osnivač i međunarodnog udruženja gastronomskih novinara koji okuplja oko 200 članova. Univerzitet Trento dodijelio mu je 2009. godine počasnu titulu u gastronomiji u saradnji sa institutom Žan Mone iz Brisela. Černetić je od 2007. i počasni građanin grada Davies u Kaliforniji u kojem je sjedište svjetski poznatog gastronomskog univerziteta. Od Černetića, osim njega postoji brat Nikola, koji se bavi istorijom umjetnosti i koji je oženjen Italijankom, i koji ima dvogodišnjeg sina Aleksandra.

Adžić: Izvori govore da su nestali

“Ne postoje pouzdana istorijska svjedočanstva koja bi govorila da danas postoje potomci Crnojevića. To pitanje nije istraženo, niti su o tome dostupne činjenice. Postoji rodoslov Crnojevića koji ima svoj početak i kraj”, kazao je za “Vijesti” publicista i istoričar Novak Adžić. On je tvrdnje Černetića da je potomak Crnojevića nazvao romantičarskim konstrukcijama i to su sa stanovišta istoriografije, kako je kazao, nepouzdane i teško dokazive priče. “Sumnjam da bi to moglo biti tačno da je potomak Crnojevića određeni pojedinac koji se zamišljeno ili izmišljeno tituliše kao princ. Na kraju krajeva, medicinskim genetičkim istraživanjima može se otkriti radi li se o nečemu što je osnovano ili neosnovano”, kazao je Adžić. Adžić je rekao kako tvrdnja, da bi naučno bila održiva, mora biti provjerljiva, istinita, pouzdana: “Ko nešto tvrdi, taj mora to i da dokaže”. On je saopštio kako se istorijske činjenice nalaze u istorijskim izvorima, kao i da oni dosad istraženi i objavljeni pokazuju da je dinastija Crnojević izumrla krajem 15. i prvih decenija 16. vijeka. “Sin Ivana Crnojevića, Đurađ Crnojević (vladar Crne Gore 1490-1496) je zbog političkih veza sa francuskim kraljem Karlom VIII bio prinuđen da napusti Crnu Goru i ode u izgnanstvo. Prva žena Đurađeva bila je Jelena, kći Karla Musakija. Đurađ Crnojević se 1490. oženio drugi put mletačkom patricijkom Izabetom (Jelisavetom), kćerkom mletačkog plemića Antonia Erika iz Venecije. Otišao je u Mletke u egzil 1496. godine i umro je u izgnanstvu. Iz Milana je od svog ujaka Konstantina napisao testamentarno pismo svojoj ženi Izabeti 22. oktobra 1499. godine. U tome pismu Đurađ navodi da ima sa suprugom Izabetom dva sina, Ludovika Konstantina i Salamona, kao i kćerke čija mi imena nijesu poznata. Đurađ je imao sinove: Salomona, Konstantina, Ivana i Antonija i dvije kćeri”, ispričao je Adžić. Dodajući da je Ivan Crnojević imao tri sina: Đurđa, Stefana i Stanišu (Skender-bega, koji je primio islam 1485. i koga istorijski izvori zadnji put pominju 1528, a koji je upravljao kao turski beg-namjesnik skadarskim i crnogorskim sandžakatom od 1513. do 1528), Adžić je kazao kako se pretpostavlja da je Đurađ umro poslije 1503. godine u Anadoliji. “I njegov brat Stefan Crnojević koji je upravljao Crnom Gorom od 1496. do 1499. se potonji put pominje u istorijskim izvorima 1503. godine. U testamentarnom pismu ženi Izabeti, Đurađ Crnojević joj nalaže da sa sobom u Mletke odvede jednog sina kod njegovog ujaka Konstantina, da ga ovaj preda na čuvanje francuskom kralju, a drugog sina da pošalje kod strica Staniše (Skender-bega) u carski dvor. To govore istorijski izvori”, kazao je Adžić.

Nasljednici Balšića žive u Napulju

Stefan Černetić je kazao kako u Napulju danas žive potomci Balšića čije je ime vremenom transkribovano u De Baux, danas Del Balzo. (http://www.delbalzo.net/genealogia2.htm). Balšići su dinastija koja je vladala Zetom od 14 do 15 vijeka, a smatra se da su se na to područje nastanili sto godina ranije. Istorijski izvoeri pokazuju da je oko 1360. Balša I, nedugo po smrti srpskog cara Dušana, faktički osamostalio Zetu... Balša i je imao je tri sina - Stracimira, Đurađa I. i Balšu II.
Ne traži priznanja, ni nagrade Govoreći o princu Nikoli Petrović Njegošu, Černetić je ustvrdio kako se oni često viđaju u Rimu i održavaju prijateljske odnose. Crnogorski prestolonasljednik Nikola, upitan da li poznaje navodnog rođaka, prvobitno je odgovorio preko svoje pravne zastupnice Tanje Turken- Spičanović da za njega nije nikada čuo. Nakon što je Černetić pomenuo kako su obojica rođaci Savoja, te kako imaju i zajedničke fotografije, Spičanović je kazala da se Nikola sjetio da su se on i Černetić zaista sreli prije godinu ili godinu i po u Rimu, prilikom skupa u čast porodice Savoja. Crnogorski princ je tada rekao da njemu tom prilikom apsolutno nije pomenuta Černetićeva titula princa, kao ni da on ima veze sa Crnom Gorom. Černetić je tu informaciju osporio, tvrdeći da se princ Petrović “pravi da ga ne poznaje, jer očigledno ima nekih interesa u tome”. Kontaktirajući opet Nikolinu zastupnicu, “Vijestima” je poslat i Nikolin zvaničan stav kako je on “efektivno sreo prije par godina osobu koja se predstavljala kao potomak Crnojevića”. “Ali nijesam imao nikakvo saznanje ni kojeg ranga je to nasljedstvo niti kakve veze ima ili bi mogla imati ta osoba sa dinastijom Savoja”, kazao je princ Nikola. Černetić, kategoričan da se više puta srijetao sa Nikolom, dostavio je ”Vijestima” kopiju pozivnice koju mu je princ Petrović navodno uputio 2008. godine. Redakciji je takođe dostavio dokument iz 2005, napisan na zaglavlju porodice Petrović Njegoš u kojem princ Nikola II ordenuje Černetićevog asistenta ordenom knjaza Danila I zbog posebnih zasluga. Černetić tvrdi da je do ovog odlikovanja došlo na njegov lični zahtjev. “Mi se poznajemo godinama i naši odnosi su čak prijateljski, otkud ova dokumenta i pozivnice u mojem kompjuteru ako on mene ne poznaje”, rekao je Černetić. On je dodao da je princu Petroviću prošle godine dao i vizit- karticu na kojoj piše da je on princ Stefan Černetić od Crne Gore, tvrdeći da su tog dana razgovarali na srpskom jeziku u prisustvu pravoslavnog mitropolita i to upravo o korijenima njegove porodice i crnogorskim Crnojevićima, te da su obojica sjedjeli za istim stolom sa predstavnicima porodice Savoja. “Napominjem, vi ste mene kontaktirali i tražili, ne ja vas, i ja ne tražim ništa, niti imam potrebe da budem u 'izlogu', niti da dobijem bilo kakva zvanična priznanja kao prestolonasljednik niti priznanje moje titule princa, a pogotovo mi nije neophodno takvo priznanje od princa Petrovića”, rekao je Černetić “Vijestima”.


Nela LAZAREVIĆ

Tanja PAVIĆEVIĆ
 
pa zar on nebi trebalo da se preziva Busatlija onda i bude musliman...verovatno danas rezident Stambola ili Izmira:):)

Koliko ja znam,poslednji su Crnojevici presli u Islam te postali Skadarske pase(ono sto su i bili) vladari Crne Gore i Albanije

Nisi u baš potpuno u pravu. Ivan Crnojević je imao 3 sina. Samo je najmlađi sin Ivana Crnojevića, Staniša, kasnije poznat kao Skenderbeg Crnojević, prihvatio islam. On je u Carigrad poslat na „školovanje“, zapravo kao taoc (garant sizarenstva) od svog oca još 1485. godine, i od tad je tamo živio. Od strane sultana je kao osmanski činovnik poslat da upravlja Crnom Gorom, što je i činio u periodu 1513-1528/30. godine. Potpisivao se kao „sandžak crnogorski i svoj dioklitijanskoj zemlji gospodin“ i koristio je pečat sa dvoglavim orlom. Nije baš bio omiljen kao vladar. Po narodnom predanju i porodičnoj tradiciji od njega je vukla porijeklo begovska kuća skadarskih Bušatlija. Međutim nikakvih istorijskih dokaza nema da je uopšte imao potomstva.
Drugi Ivanov sin Stefan je bio spahija u Crnoj Gori i poslije Đurađevog svrgavanja sa vlasti krajem 1496. godine i ujedno pada Crne Gore pod osmansku vlast. Ipak izgleda da tada u Crnoj Gori nije imao nikakvu vlast. 1503. godine mu se gubi svaki trag.
Treći Ivanov sin Đurađ,je vladao Crnom Gorom od 1490. godine, a već smo rekli da je krajem 1496. godine sklonjen sa vlasti, a Crna Gora je tada potpala pod osmansku vlast. On je tada za ženom i đecom izbjegao u Veneciju - sam je bio mletački plemić. 1499. godine je bezuspješno pokušavao da zainteresuje Veneciju da primi Crnu Goru pod svoj sizarenitet i da pomoću nje povrati vlast u Crnoj Gori. Kada mu to nije uspjelo pokušao je da uhvati veze sa samim Sultanom, pa će i na poziv skadarskog sanddžak-bega Feriza, doći kod njega iz Milana (đe je bio kod svog ujaka Konstantina Arijanita) preko Ankone, prerušen u fratra, brodom do uvale Trašte, a odatle preko Crne Gore u Skadar. Odatle će biti poslat u Carigrad đe ga je primio sam Sultan, kome će iznjeti zahtjev da mu da na upravu Crnu Goru kojom bi vladao u njegovo ime. Sultan mu je rekao: „Prvo ovdje dovedi svoju ženu i đecu“. Pošto se to naravno nije desilo, njegova molba je odbijena, ali mu je dat timar u Anadaoliji, kojim je upravljao do 1514. godine, kada najvjerovatnije umire.
Đurđeva žena Jelisaveta od venecijanske plemićke porodice Erico, živjela je sa dva sina i tri šćeri u Veneciji. Stariji Salomon je poginuo u borbi protiv Osmanlija, negdje u Južnoj Ugarskoj 1521. godine. Drugi Đurđev sin Konstantin je bio oženjen iz plemićke kuće Kontarini. Đurađ je navodno imao i sina Heliasa (Jovana/Ivana?) koji je bio oženjen Helenom, ćerkom Musaije Topije. Ipak neki istorijski izvori ukazuju da je Đurađ ipak imao samo dva sina - Salomona i Konstantina.
Konstantin je imao sina Ivana, i njemu je Vijeće desetorice dalo na upravu kancelariju Pjave de Sako u blizini Padove, sa godišnjim prihodom od 100 dukata negdje oko 1526. godine. Taj Ivan je bio oženjen sa plemkinjom Orsetom Valerisio i imao je sinove Vetora tj. Viktora (oženjen mletačkom plemkinjom Helenom Kalbo) i Konstantina. Viktor (sin Ivanov) je imao sina Ivana koji se spominje 1621. godine.
Da li je taj Ivan Viktorov imao potomaka – to ne znamo. Kao što ne znamo ni da li je potomaka imao Đurđev sin Salomon i eventualni sin Helias, kao i Konstantin Ivanov (Viktorov brat).
Takođe treba spomenuti da se u istorijskim izvorima spominje da je u Veneciji živio i neki Petar Crnojević - „Don Pietro Cernovichio, allias Angelo, Principe sacro etcetera del Ordine del Monte Carmeno“. Njega je mletačka vlada poslala u Kotor 1571. godine da buni Crnogorce u toku Kiparskog rata (1570-1573). Sem Petra, postoje zapisi i o Nikoli i Jeronimu Crnojevićima-Anđelima (?). Ko su ovi ljudi zaista bili, i da li su bili neki od potomaka Ivana Crnojevića, i eventualno na koji način – to ne znam.
Naravno, ostaje i pitanje Čarnojevića, tj. Černetića ugarskog plemstva (imali su posjede na teritoriji današnje Vojvodine, Mađarske i Rumunije) – oni se takođe pozivaju da potiču od crnogorskih Crnojevića, mada je pitanje da li je to tačno. Baš kao što se pozivao na srodstvo sa njima i sam patrijarh Arsenije III Čarnojević.
 
Što se tiče dotičnog Černetića, u pitanju je jedan običan prevarant i lažov. Evo prenijet ću malo bisera sa njegovog sajta da se malo razonodite: :D

Some Komnenos Angelos Palaiologos of Grecian Imperial House of Constantinopolis assume, in various periods, the nickname "the Black" (dreadful warrior) and gradually the Slav surname Tchernetich (="son of the Black","of Montenegro") as sovereign of Montenegro (Zeta's kingdom), Macedonia, Epirus and Serbia.

1190, Emperor Isaac II Angelos Komnenos edited the first statutes of Constantinian Order of Saint George.

1331, George Tchernetich Komnenos Palaiologos, Grand Voivoda of Montenegro, helps his cousin Stephan "Dushan" Nemanyich, Emperor of Serbia, to conquer the throne.

January the 10th, 1356, George Tchernetich of Montenegro, rids the city of Skradin, Croatia, of the Hungarians' siege, ceding it to Venetians.

1356, Simeon Tchernetich, known also as Simeon Palaiologos, cousin of above mentioned, is crowned Emperor of Serbia and rules until 1370.

End of 14th century, The Tchernetichs are now sovereign of Budva and Kotor's Gulf.

1403 - 1435, George and Alexander Tchernetich are recognized by Venice as Sirs of Montenegro and Titular "Grecian" and "Roman" Emperors of Constantinopolis, Serbia, Greece and Romania; Montenegro -Venetian word- ceases to be called Zeta and adopts the present name, thanks to venetian dialect and to 'Black', 'Cernei' Komnenos.

15th century, Stephan I Tchernetich marries Maria, sister of George Castriota-Scanderberg, with whom he fights well 64 battles against the Turkish. Recent university studies would prove that The Tchernetichs and The Castriota belong to the same family (from John Komnenos-Castriota-Kastriotich, Earl of Argirocastro).

John (Ivan, 1465 - 1490), Grand Despot of Montenegro, in 1482 pays his tribute to the Sultan and is compelled to leave as a hostage at Istanbul his son Stanislav. Bayazid II recognizes his sovereignty on Montenegro with the name of Ivan-beg (Prince Ivan) or Scanderberg. He marries Goislava, daughter of Albanian Prince George Arianiti Komnenos and, in second marriage in 1469, Maria, daughter of Stephan, King of Bosnia and Duke of Herzegovina.

1468, George Castriota Scanderberg dies and The Tchernetichs adopt, in Albania and by the Turkish Empire, the name of Scanderberg going on ruling on Epirus with this name for some generations.

1472, Venetian Nobles with name Tchernetich, Cernovicchio, Zernovicchio, Zarnovicchio, Angelos, Komnenos, Vukovich.

1479, John Tchernetich leads his army of Serbs and Albanians to fight with the Spanish, thus receiving as prize various titles and feuds in Apulia and south of Italy.

1481, John Tchernetich goes back to Montenegro as tributary sovereign of the Turkish.

1492, George Tchernetich, Sovereign of Independent Montenegro and "Emperor of Constantinopolis and Serbia" re-conquers the throne with the help of Venetians. He marries Elisabetta, daughter of Venetian Noble Antonio Erizzo. From Venice George takes to Cettigne's monastery, founded by him, the first active printing-house of the Balkans and publishes in Cyrillic alphabet until 1496. He appoints at the head of the printing-house the Duke Bozhidar Vukovich, born in Podgoritza (1460 - 1539), that later will become Imperial printer of Serbia and Montenegro in Venice.

End of 15th century, the daughter of George Tchernetich of Montenegro, Elisabeth, marries Radu the Great, Grand Voivoda of Moldavia and Valachia, and brings typographic art in today's Romania.

George Tchernetich, Grand Despot of Montenegro, impresses much Venetians for his very tall height and charm ("Essendosi l'uomo più prestante del suo tempo... Et etiam lui, che è bellissimo homo et gran ben vestito d'oro a la grecha... Et la moglie con gran zoje vestita d'oro" writes Marino Sanudo, 1466-1535, in his Diarii) and for the magnificent dresses of Byzantine fashion and his rich retinue. At his refusal to be under vassalage to the Serene Highness he gets imprisoned, but the king of France Louis XII personally intervenes to set him free.

George Tchernetich unites his divisions to Louis XII's and to Marquis of Monferrato's troops to conquer Milan against Ludovico il Moro. He fights allied to Venetians in defence of Pisa against Florence. George reaches again Milan, then he is exiled nearby his cousins Palaiologos, Marquises of Monferrato, where he asks for men and means to prosecute the fight against the Turk (the marquis Bonifacio XIII Palaiologos marries Maria Brankovich, daughter of the Emperor of Serbia, close relatives of the Tchernetich from both Palaiologos' and Brankovich's side).

Stephan II Tchernetich (1496 - 1498), brother of John, rules Montenegro and Albania with the name of Scanderbarg, but has to pay tribute to the Sultan.

1513, Stanislav, third son of John Tchernetich, rules Montenegro and Albania since 1513 to 1530 with the name of Scanderberg too.
 
1522, The Emperor of Serbia John II Tchernetich Nemanyich Komnenos Palaiologos, known as Cerneo or The Black, arms the Constantinian Order of St.George's troops against the Turkish and, afterwards, against John Zapolya, Prince of Transylvania and Habsburg.

1526, John II Tchernetich is officially crowned Emperor of Sebia, "Romania" and "Greece", as well as Titular Emperor of Constantinopolis, at his capital Subotitza, in Voivodina.

1536, his son Paul I Tchernetich of Serbia and Montenegro gains from Charles V of Habsburg the perpetual guarantee of his hereditary rights.

1616, 1624, 1640, Stephan John I Tchernetich, Emperor of Serbia and Titular Emperor of Constantinopolis, awards the brave soldiers of the campaigns against the Turkish in Serbia, Zenta and Albania with the cross of the constantinian Order of St. George and "St. Stephen". Austro-Hungarian Empire confers nobiliary recognitions and letters patent in 1561, 1578, 1606, 1615, 1616, 1640.

July the 17th 1551, the Tchernetich-Komnenos gain in Italy from Pope Julius III, through the "Quod alis" bull, the recognition and the practice of the Grand Mastership of the Contantinian Order of Saint George and of the other Byzantine knighthoods.

1559, Pope Paul III ratifies the Grand Mastership of the Constantinian Order of St. George on behalf of the Tchernetich Angelos Komnenos living in Venice, Jerome, Peter, Nicholas.

October the 10th 1576, further recognition of the Pope on behalf of Tchernetich-Komnenos with regard to the grand mastership of the Constantinian order of Saint George, which is set under the rule of Saint Basil. The knights are fully entitled to get ecclesiastic and secular benefits, as the priorship of Brindisi's cathedral; three Dukes Tchernetichs are buried with inscriptions on the external walls of St. Nicholas Basilica that still today are clearly visible.

1571, some Princes Tchernetich fight in Lepanto among both Christian and Muslim troops.

March the 22nd 1581, Frances de' Medici Grand Duke of Tuscany sends a letter to his ambassador at the court of Naples, Marquis Leonardo Salviati, in which he complains that "Don Peter Tchernetich of Croatia" grants the cross of the Constantinian Order of Saint George in a manner similar to that of the Order of Saint Stephan of Tuscany, and begs him to plead with the Spanish viceroy Juan de Zúñiga for his intervention at Pope Gregorius XIII in order to "..reduce that cross to its original ancient shape".

1683 - 1688, Arsenius Tchernetich, Voivoda and Orthodox Patriarch of Serbians, leads the exodus of Serbians armies from Montenegro to Voivodina (Voivoda = Duke), Hungary (now Serbia). He fights the Turkish at Eugene of Savoy and Piccolomini's side, gaining from Emperor Leopold I of Habsburg letters patent, titles and feuds in Voivodina and around Budapest, where he appoints Szentendre (St. Andrew) as capital.

Half of XVII century, Stephan Tchernetich, "Prince of Macedonia and Croatia" shows off the "croatian" (the necktie), a silk ribbon red or black colored, colors of Tchernetich family, elegantly knotted around the neck, in Prussia during the Thirty Years' War (1618 - 1648). At Versailles his cavalry regiment, entirely made up of Balkan nobles, parades before Luis XIV and his court, and since then, in Paris and the rest of Europe spreads the fashion of the "croatian-cravat". The necktie was born.

XVIII century, Empress Catherine II of Russia, although Montenegro has lost her sovereignty, officially accredits Prince Stephan Tchernetich as ambassador of "Serbia and Macedonia" in Saint Petersburg, with the promise of setting soon the Balkans free from Turkish yoke.

September the 15th 1760, Earl Tchernetich-Podgoritzan (=from Podgoritza, capital of Montenegro), in his capacity of colonel of Russian regiment of Hussars of Moldavia and Serbia, leads victoriously the famous assault to the Berlin of Frederich II of Prussia.

August 7th-18th 1799, Emperor Paul I of Russia awards the Tchernetich the title of Princes for the main branch and, for the cadet branches, of Earls of Russian Empire with the appellative of "Podgorichan" (from Podgoritza).

End of 1700, Mosnier, official painter of the court of Louis XVI of France, portrays Princess Anna Tchernetich (1772 - 1810), daughter of Austrian (then Russian) General Simeon Tchernetich and wife of well-known Russian scientist Ivan Muraviev Apostol (1770 - 1851), this painting is now at St. Petersburg Hermitage museum.

1849, among the followers of Hungarian riot of Kossuth, there is General Janos Damjanich, husband of Emilia Tchernetich of Montenegro, Countess of Mácsa and Kisz-Orosz.

1920, castle of Mácsa, nearby Arad, Transylvania: Elisabeth, daughter of Prince Theodor Tchernetich of Montenegro, Earl of Mácsa and Kisz-Orosz, and of his second wife Olga, youngest daughter of Baron Eugene Duka de Kadar, marries Eugene Dadanyi, Duke of Mingrelia, Hussar's officer.

The Tchernetich of Montenegro, in recent times, remain around Austrian's and Hungarian's lands, they were born and are living in Hungary, then in Tirol (grandfather of present Head of the family) and Trieste (father of present Head of the family).

2004, The Republic of Montenegro chooses the coat-of-arms Tchernetich, with minimal variations, as official symbol and flag of the nation.

The present head of the Family, HIRH Prince Stephan Tchernetich of Montenegro, Serbia, Albania, born in Trieste and living in Belgrade, Turin and Florence, carries on the tradition of his family as Grand Master and Fons Honorum as regards the Contantinian Order of Saint George and the other Imperial House Orders of Montenegro, Serbia and Albania, by granting few and accurate nobility honours as per his dynastic prerogative.


:rotf:
 
@Casino Royal

Znam da je samo jedan od trojice brace prihvatio islam

Ali mislim,da je od cele familije,jedino Busatlijama moguce pratiti trag,jer su od 15 veka pa sve do 18-19 veka bili sandzak pase

za ostale moze samo da se nagadja.....to je poenta...a i napraviti salu na racun "potomka"
 
Nisi u baš potpuno u pravu. Ivan Crnojević je imao 3 sina. Samo je najmlađi sin Ivana Crnojevića, Staniša, kasnije poznat kao Skenderbeg Crnojević, prihvatio islam. On je u Carigrad poslat na „školovanje“, zapravo kao taoc (garant sizarenstva) od svog oca još 1485. godine, i od tad je tamo živio. Od strane sultana je kao osmanski činovnik poslat da upravlja Crnom Gorom, što je i činio u periodu 1513-1528/30. godine. Potpisivao se kao „sandžak crnogorski i svoj dioklitijanskoj zemlji gospodin“ i koristio je pečat sa dvoglavim orlom. Nije baš bio omiljen kao vladar. Po narodnom predanju i porodičnoj tradiciji od njega je vukla porijeklo begovska kuća skadarskih Bušatlija. Međutim nikakvih istorijskih dokaza nema da je uopšte imao potomstva.
Drugi Ivanov sin Stefan je bio spahija u Crnoj Gori i poslije Đurađevog svrgavanja sa vlasti krajem 1496. godine i ujedno pada Crne Gore pod osmansku vlast. Ipak izgleda da tada u Crnoj Gori nije imao nikakvu vlast. 1503. godine mu se gubi svaki trag.
Treći Ivanov sin Đurađ,je vladao Crnom Gorom od 1490. godine, a već smo rekli da je krajem 1496. godine sklonjen sa vlasti, a Crna Gora je tada potpala pod osmansku vlast. On je tada za ženom i đecom izbjegao u Veneciju - sam je bio mletački plemić. 1499. godine je bezuspješno pokušavao da zainteresuje Veneciju da primi Crnu Goru pod svoj sizarenitet i da pomoću nje povrati vlast u Crnoj Gori. Kada mu to nije uspjelo pokušao je da uhvati veze sa samim Sultanom, pa će i na poziv skadarskog sanddžak-bega Feriza, doći kod njega iz Milana (đe je bio kod svog ujaka Konstantina Arijanita) preko Ankone, prerušen u fratra, brodom do uvale Trašte, a odatle preko Crne Gore u Skadar. Odatle će biti poslat u Carigrad đe ga je primio sam Sultan, kome će iznjeti zahtjev da mu da na upravu Crnu Goru kojom bi vladao u njegovo ime. Sultan mu je rekao: „Prvo ovdje dovedi svoju ženu i đecu“. Pošto se to naravno nije desilo, njegova molba je odbijena, ali mu je dat timar u Anadaoliji, kojim je upravljao do 1514. godine, kada najvjerovatnije umire.
Đurđeva žena Jelisaveta od venecijanske plemićke porodice Erico, živjela je sa dva sina i tri šćeri u Veneciji. Stariji Salomon je poginuo u borbi protiv Osmanlija, negdje u Južnoj Ugarskoj 1521. godine. Drugi Đurđev sin Konstantin je bio oženjen iz plemićke kuće Kontarini. Đurađ je navodno imao i sina Heliasa (Jovana/Ivana?) koji je bio oženjen Helenom, ćerkom Musaije Topije. Ipak neki istorijski izvori ukazuju da je Đurađ ipak imao samo dva sina - Salomona i Konstantina.
Konstantin je imao sina Ivana, i njemu je Vijeće desetorice dalo na upravu kancelariju Pjave de Sako u blizini Padove, sa godišnjim prihodom od 100 dukata negdje oko 1526. godine. Taj Ivan je bio oženjen sa plemkinjom Orsetom Valerisio i imao je sinove Vetora tj. Viktora (oženjen mletačkom plemkinjom Helenom Kalbo) i Konstantina. Viktor (sin Ivanov) je imao sina Ivana koji se spominje 1621. godine.
Da li je taj Ivan Viktorov imao potomaka – to ne znamo. Kao što ne znamo ni da li je potomaka imao Đurđev sin Salomon i eventualni sin Helias, kao i Konstantin Ivanov (Viktorov brat).
Takođe treba spomenuti da se u istorijskim izvorima spominje da je u Veneciji živio i neki Petar Crnojević - „Don Pietro Cernovichio, allias Angelo, Principe sacro etcetera del Ordine del Monte Carmeno“. Njega je mletačka vlada poslala u Kotor 1571. godine da buni Crnogorce u toku Kiparskog rata (1570-1573). Sem Petra, postoje zapisi i o Nikoli i Jeronimu Crnojevićima-Anđelima (?). Ko su ovi ljudi zaista bili, i da li su bili neki od potomaka Ivana Crnojevića, i eventualno na koji način – to ne znam.
Naravno, ostaje i pitanje Čarnojevića, tj. Černetića ugarskog plemstva (imali su posjede na teritoriji današnje Vojvodine, Mađarske i Rumunije) – oni se takođe pozivaju da potiču od crnogorskih Crnojevića, mada je pitanje da li je to tačno. Baš kao što se pozivao na srodstvo sa njima i sam patrijarh Arsenije III Čarnojević.

Ma garant nije...

..to je isto kao grof Đorđe Branković od srednjovjekovnih Brankovića. :D
 
1522, The Emperor of Serbia John II Tchernetich Nemanyich Komnenos Palaiologos, known as Cerneo or The Black, arms the Constantinian Order of St.George's troops against the Turkish and, afterwards, against John Zapolya, Prince of Transylvania and Habsburg.

1526, John II Tchernetich is officially crowned Emperor of Sebia, "Romania" and "Greece", as well as Titular Emperor of Constantinopolis, at his capital Subotitza, in Voivodina.

1536, his son Paul I Tchernetich of Serbia and Montenegro gains from Charles V of Habsburg the perpetual guarantee of his hereditary rights.

1616, 1624, 1640, Stephan John I Tchernetich, Emperor of Serbia and Titular Emperor of Constantinopolis, awards the brave soldiers of the campaigns against the Turkish in Serbia, Zenta and Albania with the cross of the constantinian Order of St. George and "St. Stephen". Austro-Hungarian Empire confers nobiliary recognitions and letters patent in 1561, 1578, 1606, 1615, 1616, 1640.

July the 17th 1551, the Tchernetich-Komnenos gain in Italy from Pope Julius III, through the "Quod alis" bull, the recognition and the practice of the Grand Mastership of the Contantinian Order of Saint George and of the other Byzantine knighthoods.

1559, Pope Paul III ratifies the Grand Mastership of the Constantinian Order of St. George on behalf of the Tchernetich Angelos Komnenos living in Venice, Jerome, Peter, Nicholas.

October the 10th 1576, further recognition of the Pope on behalf of Tchernetich-Komnenos with regard to the grand mastership of the Constantinian order of Saint George, which is set under the rule of Saint Basil. The knights are fully entitled to get ecclesiastic and secular benefits, as the priorship of Brindisi's cathedral; three Dukes Tchernetichs are buried with inscriptions on the external walls of St. Nicholas Basilica that still today are clearly visible.

1571, some Princes Tchernetich fight in Lepanto among both Christian and Muslim troops.

March the 22nd 1581, Frances de' Medici Grand Duke of Tuscany sends a letter to his ambassador at the court of Naples, Marquis Leonardo Salviati, in which he complains that "Don Peter Tchernetich of Croatia" grants the cross of the Constantinian Order of Saint George in a manner similar to that of the Order of Saint Stephan of Tuscany, and begs him to plead with the Spanish viceroy Juan de Zúñiga for his intervention at Pope Gregorius XIII in order to "..reduce that cross to its original ancient shape".

1683 - 1688, Arsenius Tchernetich, Voivoda and Orthodox Patriarch of Serbians, leads the exodus of Serbians armies from Montenegro to Voivodina (Voivoda = Duke), Hungary (now Serbia). He fights the Turkish at Eugene of Savoy and Piccolomini's side, gaining from Emperor Leopold I of Habsburg letters patent, titles and feuds in Voivodina and around Budapest, where he appoints Szentendre (St. Andrew) as capital.

Half of XVII century, Stephan Tchernetich, "Prince of Macedonia and Croatia" shows off the "croatian" (the necktie), a silk ribbon red or black colored, colors of Tchernetich family, elegantly knotted around the neck, in Prussia during the Thirty Years' War (1618 - 1648). At Versailles his cavalry regiment, entirely made up of Balkan nobles, parades before Luis XIV and his court, and since then, in Paris and the rest of Europe spreads the fashion of the "croatian-cravat". The necktie was born.

XVIII century, Empress Catherine II of Russia, although Montenegro has lost her sovereignty, officially accredits Prince Stephan Tchernetich as ambassador of "Serbia and Macedonia" in Saint Petersburg, with the promise of setting soon the Balkans free from Turkish yoke.

September the 15th 1760, Earl Tchernetich-Podgoritzan (=from Podgoritza, capital of Montenegro), in his capacity of colonel of Russian regiment of Hussars of Moldavia and Serbia, leads victoriously the famous assault to the Berlin of Frederich II of Prussia.

August 7th-18th 1799, Emperor Paul I of Russia awards the Tchernetich the title of Princes for the main branch and, for the cadet branches, of Earls of Russian Empire with the appellative of "Podgorichan" (from Podgoritza).

End of 1700, Mosnier, official painter of the court of Louis XVI of France, portrays Princess Anna Tchernetich (1772 - 1810), daughter of Austrian (then Russian) General Simeon Tchernetich and wife of well-known Russian scientist Ivan Muraviev Apostol (1770 - 1851), this painting is now at St. Petersburg Hermitage museum.

1849, among the followers of Hungarian riot of Kossuth, there is General Janos Damjanich, husband of Emilia Tchernetich of Montenegro, Countess of Mácsa and Kisz-Orosz.

1920, castle of Mácsa, nearby Arad, Transylvania: Elisabeth, daughter of Prince Theodor Tchernetich of Montenegro, Earl of Mácsa and Kisz-Orosz, and of his second wife Olga, youngest daughter of Baron Eugene Duka de Kadar, marries Eugene Dadanyi, Duke of Mingrelia, Hussar's officer.

The Tchernetich of Montenegro, in recent times, remain around Austrian's and Hungarian's lands, they were born and are living in Hungary, then in Tirol (grandfather of present Head of the family) and Trieste (father of present Head of the family).

2004, The Republic of Montenegro chooses the coat-of-arms Tchernetich, with minimal variations, as official symbol and flag of the nation.

The present head of the Family, HIRH Prince Stephan Tchernetich of Montenegro, Serbia, Albania, born in Trieste and living in Belgrade, Turin and Florence, carries on the tradition of his family as Grand Master and Fons Honorum as regards the Contantinian Order of Saint George and the other Imperial House Orders of Montenegro, Serbia and Albania, by granting few and accurate nobility honours as per his dynastic prerogative.


:rotf:

Ovde ima podataka o caru Jovanu Nenadu, koga su zvali Crni ali ne Černetić nego Černajević
 
Samo što ovoga izgleda, pravi potomak Njegoša, podržava i slaže se s njim. :P

Pa ne bih izvukao baš takav zaključak. Kao što možeš pročitati princ Nikola se najprije nije ni mogao sjetiti ko je ovaj Crnojević. Tek se kasnije naknadno sjetio. Pa čovjek radi kao degustator skupocjenih vina, i valjda čak vodi neku TV emisiju o tome. Par puta se sreo sa Nikolom i to je predstavio kao da se intezivno druže :lol:
Pa ništa čudno - evo ti dolje njegove fotografije sa Albertom od Monaka. A ono što je interesantno je da je Albert u sakou sa nekom akreditacijom i čašom vina u rukama, a ovaj u nekoj raspaloj, rekao bih reklamnoj majci. Smijem ruku dati da je u pitanju fotografija sa nekog događaja đe se degustiralo vino, a ovaj je to predstavio kao da je drug sa Albertom, i siguran garant da je plave krvi :hahaha:

stephan%20albert%20de%20monaco.jpg
 
Pa ne bih izvukao baš takav zaključak. Kao što možeš pročitati princ Nikola se najprije nije ni mogao sjetiti ko je ovaj Crnojević. Tek se kasnije naknadno sjetio. Pa čovjek radi kao degustator skupocjenih vina, i valjda čak vodi neku TV emisiju o tome. Par puta se sreo sa Nikolom i to je predstavio kao da se intezivno druže :lol:
Pa ništa čudno - evo ti dolje njegove fotografije sa Albertom od Monaka. A ono što je interesantno je da je Albert u sakou sa nekom akreditacijom i čašom vina u rukama, a ovaj u nekoj raspaloj, rekao bih reklamnoj majci. Smijem ruku dati da je u pitanju fotografija sa nekog događaja đe se degustiralo vino, a ovaj je to predstavio kao da je drug sa Albertom, i siguran garant da je plave krvi :hahaha:

stephan%20albert%20de%20monaco.jpg

Zar nije gore neko objavio da je zajedno sa Nikolom napisao neku knjigu?

Pardon...fotografiju sam pročitao kao monografiju. :D
 
Ovde ima podataka o caru Jovanu Nenadu, koga su zvali Crni ali ne Černetić nego Černajević

A što te to čudi, vidiš da čovjeku baš radi mašta :lol: Pa on je grb cara Dušana iz Fojničkog grbovnika predstavio kao grb cara "Jovana (Ivana) II Crnojevića Nemanjića Komnina Paleologa" :lol: A usput je naveo recimo kako su najnovija istraživanja utvrdila da su Crnojevići, Kastrioti i Komnini ista porodica, pa je rekao da je "Đurađ Crnojević Komnin Paleolog" pomogao svom rođaku caru Dušanu da dođe na vlast, pa da je car Siniša (Dušanov polubrat) bio Crnojević, pa da je Crnojević bio i ovaj Jovan Nenad, pa da je Božidar Vuković štampar isto od Crnojevića i da su Vukovići njihov ogranak, pa kako je neki Stefan Crnojević "Princ Makedonije i Hrvatske" u Prusiji za vrijeme tridesetogodišnjeg rata izmislio kravatu itd. :hahaha:
 
Moguće je da je neki od sinova Đurđa Crnojevića ostavio potomstvo u Italiji ali otkako su prešli preko Jadrana prošlo je već pola milenijuma. Nemoguće je nacionalni identitet sačuvati toliko vremena. Siguran sam da već Đurševi unuci i praunuci nisu znali naš jezik. Promijenili su i vjeru, asimilovali se, utopili u masu. A sada se pojavljuje ovaj sa skoro istim prezimenom i znanjem srpskom jezika. Gluposti. Poređenja radi, Nikola Petrović je prva generacija dinastije Njegoša rođena u inostranstvu a ipak nezna naš jezik a ovaj Stefan bi trebao biti barem petnaesta generacija Crnojevića u Italiji. Bajke.
 
A što te to čudi, vidiš da čovjeku baš radi mašta :lol: Pa on je grb cara Dušana iz Fojničkog grbovnika predstavio kao grb cara "Jovana (Ivana) II Crnojevića Nemanjića Komnina Paleologa" :lol: A usput je naveo recimo kako su najnovija istraživanja utvrdila da su Crnojevići, Kastrioti i Komnini ista porodica, pa je rekao da je "Đurađ Crnojević Komnin Paleolog" pomogao svom rođaku caru Dušanu da dođe na vlast, pa da je car Siniša (Dušanov polubrat) bio Crnojević, pa da je Crnojević bio i ovaj Jovan Nenad, pa da je Božidar Vuković štampar isto od Crnojevića i da su Vukovići njihov ogranak, pa kako je neki Stefan Crnojević "Princ Makedonije i Hrvatske" u Prusiji za vrijeme tridesetogodišnjeg rata izmislio kravatu itd. :hahaha:

I za Jovana Nenada je vladalo mišljenje da je od Paleologa , Nemanjića a Černajević mu je valjda bio nadimak ako nije prezime. Nije on sasvim napamet slagao hronologiju, malo je zavirio i u istoriju, Nenadovi su naslednici navodno završili u ruskoj vojsci.
 

Back
Top