TUGA, USAMLJENOST........STA LI JE?

Ovo dolazi onako bez povoda
Sve ima povoda, samo što ne vidimo tačno šta je dovelo do toga, te cifre pre rezultata.
Definitivno nešto u podsvjesti, ali šta? Možemo da nagađamo. I meni se to dešavalo, da se u trenutku sreće smorim.
Ti najbolje poznaješ svoju prošlost, tako da možda i možeš nači uzrok.

Strah nema veze sa ovom temom.
Vjerujem da ima straha, nekako mi djeluješ kao da se trudiš da ga ignorišeš.
Možda je to strah od sreće koga nisi svjesna, neki od pre uobličeni negativni obrasci koji se javljaju iz podsvjesti sa kojima se nisi razračunala.
Mislim i da je neki faktor nesigurnosti prisutan. Možda ti misliš da ne zaslužuješ da budeš srećna pa kažnjavaš sebe sada zbog nečeg iz prošlosti, možda su te povrijedili ili ubjedili neki ljudi nekada u negativno, pa se manifestuje pasivno i podsvjesno u sadašnjosti?

Problem: podsvjest, strah, negativno razmišljanje, nesigurnost.

Lijek: afirmacije, pozitivno razmišljanje, npr. po Lujzi, "Ja zaslužujem da budem srećna", "Ja volim sebe" itd.


To za empatiju si 100% u pravu, a i za sve ostalo sto si napisala.
Ne može biti u pravu, jer je kontra situacija, ti si upijala pozitivne emocije u pozitivnoj atmosferi pa je onda naišao neki bedačić.
 
Poslednja izmena:
Cudan osecaj, nedefinisan i neobajsnjiv. Lepa vest, radujete se odavde do vecnosti i odjednom vas preplavi nekakvo cudno pomesano osecanje, koktel nedefinisanih osecanja. Osetite nesto kao jaku tugu, usamljenost, potistenost, cak i nekav osecaj stida ...ne umem da objasnim. Medju ljudima ste , dragim ljudima, a opet taj osecaj...Javlja se nekad bez ikakvog povoda, samo vas preplavi kao talas.Na primer lepo ste raspolozeni, caskate sa drustvom i odjednom mrak. Raspolozenje totalni aut, kao da se sve srusilo, zelite to u tom trenutku da savladate da se vratite u prethodno stanje ali ne biva. Zadesi vas na bilo kom mestu i u bilo kakvoj situaciji. Prisutan jos u detinjstvu...Ima li vas jos sa slicnim " simptomima" i kako to objasniti?

Манично депресивна психоза .
 
обзиром на симптоме које имате ради се о манично депресивној психози .успон и пад расположења јесте карактеристичан за ову врсту болести.

Manični oblik manično-depresivne psihoze

karakteriše se poremećajem afekta u smislu manije. U skladu sa ovim osnovnim poremećajem su i poremećaji drugih pshičkih funkcija. Postoji veselo, razdragano raspoloženje, osjećanje apsolutnog zadovoljstva. Pored hipertimije izražena je i hiperhormičnost (osnovni životni dinamizmi su naglašeni, ali i diskoordinisani) i hiperaktivnost (bolesnik je stalno u pokretu, započinje niz radnji i brzo prelazi s jedne na drugu ne završavajući ih). Pažnja je izrazito hipervigalna, a misaoni tok je ubrzan (logoreja i bjeksto misli - fuga idearum). Ekspanzivne sumanute ideje su relativno česte. U rijeđim slučajevima mišljenje može biti i paranoidno obojeno. Bolesnici su tada obično i razdražljivi, a mogu biti i agresivni. I sve tjelesne funkcije su pojačane i ubrzane.

Razlikuju se tri oblika ove manične faze: hipomanija, manija i, rijeđe, delirantna manija. Delirantna manija (Bellova manija, tifomanija) karakteriše se delirantnim pomućenjem svijesti (poremećaj orijentacije, iluzije i halucinacije, izraženo psihomotorno uzbuđenje). U ovim slučajevima treba pomišljati i na organske (simptomatske) psihoze sa maničnim uzbuđenjem.http://www.vasdoktor.com/medicina-od-a-do-z/psihijatrijske-bolesti/968-manicno-depresivna-psihoza

Pu, pu daleko bilo...Ovo ni priblizno ... Najblizi istini je covek sa nikom Steinadler .Ne zato sto mi to odgovara, vec zato sto je apsolutno tacno sve sto je napisao. Ono sto me posebno iritira je postavljanje dijagnoza nekome koga ne poznajes, na osnovu nekoliko recenica. Niko nije trazio dijagnozu vec razmenu misljenja. Po prirodi sam preosetljiva ali sam i veliki borac, trudim se da se borim sa svim strasnim stvarima koje zivot nosi. Jeste u pitanju zesca trauma koje sam svesna i koja me nekad blokira na trenutak, sat , dva . Verovatno je problem sto nisam naucila da je odbolujem kako treba, pa se pojavljuje kad nagrnu nekakve emocije bilo pozitivne, bilo negativne, a ja ne umem u tom trenutku "da se snadjem". Sad razmisljam zasto sam se uopste dotakla ove teme i donekle mi je zao sto sam je uopste postavila.
 
не мораш да поседујеш све симптоме , нити да буде потребна хоспитилизација .људи живе са том болести
цели живот , многи и не знају да је имају.

није ми био циљ постављање дијагноза у циљу вређања .само сам покушала да помогнем .

нагли успон и пад расположења је карактеристичан за ову болест , не мора да значи да ти ниси научила да живиш да са њом .та болест може да се контролише.Опроститите није ми била намера да вас увредим.
 
Cudan osecaj, nedefinisan i neobajsnjiv. Lepa vest, radujete se odavde do vecnosti i odjednom vas preplavi nekakvo cudno pomesano osecanje, koktel nedefinisanih osecanja. Osetite nesto kao jaku tugu, usamljenost, potistenost, cak i nekav osecaj stida ...ne umem da objasnim. Medju ljudima ste , dragim ljudima, a opet taj osecaj...Javlja se nekad bez ikakvog povoda, samo vas preplavi kao talas.Na primer lepo ste raspolozeni, caskate sa drustvom i odjednom mrak. Raspolozenje totalni aut, kao da se sve srusilo, zelite to u tom trenutku da savladate da se vratite u prethodno stanje ali ne biva. Zadesi vas na bilo kom mestu i u bilo kakvoj situaciji. Prisutan jos u detinjstvu...Ima li vas jos sa slicnim " simptomima" i kako to objasniti?

ja reko ti pricas o onom klasicnom osecaju e sto se ne radosnim na tudju srecu,al to je normalno jer onda nam ona ukazuje na ono sto nama fali u zivotu pa se onda smorimo..
 
ja reko ti pricas o onom klasicnom osecaju e sto se ne radosnim na tudju srecu,al to je normalno jer onda nam ona ukazuje na ono sto nama fali u zivotu pa se onda smorimo..

Na taj fazon funkcionisu samo zavidni i ograbiceni ljudi. Ne razumem kako se neko moze sneveseliti zbog srece drugih, pa jos u takvim momentima praviti paralele i dubokoumno razmisljati , filozofirati o sebi ?!
 
Kad si tuzan ti znas da si tuzan zbog toga i toga, kad se osecas usamljeno opet znas zbog cega je tako...Ovo dolazi onako bez povoda, traje kraci vremenski period, pa prodje i ne znas kada ce opet naici .To nije stanje koje traje danima, mesecima. Verovatno se to desava i drugima ali ne zele da govore o tome.

MENI NE...AKO SAM tužna ili nešto drugo, uvijek znam razlog
 
Neverovatno da su ljudi u stanju da lepe drugima (pogotovo nepoznatima) dijagnoze i etikete na osnovu nekoliko pročitanih rečenica...
A opcija da sve što ljudsko biće može od emocija da doživi je sasvim normalno i svima se događa, pitanje je samo koliko često, intenzivno i da li remeti život?
 
Cudan osecaj, nedefinisan i neobajsnjiv. Lepa vest, radujete se odavde do vecnosti i odjednom vas preplavi nekakvo cudno pomesano osecanje, koktel nedefinisanih osecanja. Osetite nesto kao jaku tugu, usamljenost, potistenost, cak i nekav osecaj stida ...ne umem da objasnim. Medju ljudima ste , dragim ljudima, a opet taj osecaj...Javlja se nekad bez ikakvog povoda, samo vas preplavi kao talas.Na primer lepo ste raspolozeni, caskate sa drustvom i odjednom mrak. Raspolozenje totalni aut, kao da se sve srusilo, zelite to u tom trenutku da savladate da se vratite u prethodno stanje ali ne biva. Zadesi vas na bilo kom mestu i u bilo kakvoj situaciji. Prisutan jos u detinjstvu...Ima li vas jos sa slicnim " simptomima" i kako to objasniti?

Kao da sam ja pisao ovo. Imam gotovo identicne simptome, i mnogo me grize toi nervira. Ne mogu ni sa kim no da popricam o tome jer me svi shvataju neozbiljno, posto se njima to me desava. Neki pomesan osecaj anksioznosti, depre, nekakve neispunjenosti, kao da ne pripadas tu gde jesi. Jel si pricala sa psihijatrom ili nekim strucnijim o tome?
 
Cudan osecaj, nedefinisan i neobajsnjiv. Lepa vest, radujete se odavde do vecnosti i odjednom vas preplavi nekakvo cudno pomesano osecanje, koktel nedefinisanih osecanja. Osetite nesto kao jaku tugu, usamljenost, potistenost, cak i nekav osecaj stida ...ne umem da objasnim. Medju ljudima ste , dragim ljudima, a opet taj osecaj...Javlja se nekad bez ikakvog povoda, samo vas preplavi kao talas.Na primer lepo ste raspolozeni, caskate sa drustvom i odjednom mrak. Raspolozenje totalni aut, kao da se sve srusilo, zelite to u tom trenutku da savladate da se vratite u prethodno stanje ali ne biva. Zadesi vas na bilo kom mestu i u bilo kakvoj situaciji. Prisutan jos u detinjstvu...Ima li vas jos sa slicnim " simptomima" i kako to objasniti?

Дешава ми се понекад, знам и зашто..

И такав пребачај увијек мора имати добар разлог; а сад ко неће да га види нека се тјеши да нема разлога за тако нешто.
 
Hvatajte misli koje vam prolaze kroz glavu bas u tim trenucima. Ponekad je tesko uhvatiti takve misli, ali one mnogo uticu na nasa osecanja. Procitajte nesto o kognitivno bihejvioralnoj psihoterapiji, mozda bi vam pomogla.

Jedno pitanje - Da li bas bukvalno ovde mislis na kognitivno-bihejvioralnu terapiju (CBT) ili na bihejvioralno-kognitivnu terapiju? Jedna je u Bg-u, a druga u Nisu....Sto se tice nas, Srbije....S obzirom da link vodi na savetovaliste u Nisu, a tamo je centar BKT-a kod prof dr Zdravkovica.
 
Cudan osecaj, nedefinisan i neobajsnjiv. Lepa vest, radujete se odavde do vecnosti i odjednom vas preplavi nekakvo cudno pomesano osecanje, koktel nedefinisanih osecanja. Osetite nesto kao jaku tugu, usamljenost, potistenost, cak i nekav osecaj stida ...ne umem da objasnim. Medju ljudima ste , dragim ljudima, a opet taj osecaj...Javlja se nekad bez ikakvog povoda, samo vas preplavi kao talas.Na primer lepo ste raspolozeni, caskate sa drustvom i odjednom mrak. Raspolozenje totalni aut, kao da se sve srusilo, zelite to u tom trenutku da savladate da se vratite u prethodno stanje ali ne biva. Zadesi vas na bilo kom mestu i u bilo kakvoj situaciji. Prisutan jos u detinjstvu...Ima li vas jos sa slicnim " simptomima" i kako to objasniti?

Ta divna usamljena zena...

..vise ne zna da je divna. Mozda je godinama odbijala gruba nabacivanja, bezobrazne ponude, ozenjene tipove koji zele "samo da joj pomognu"
klince zeljne iskustva i seksualne razuzdanosti. Mozda je ponekad pristajala i prihvatala neku ponudu iz straha da su njeni kriterijumi previsoki
i da ce odbijajuci sve redom, propustiti da sebe prepozna u necijim ocima. Mozda se osecala kao komad mesa u izlogu pitajuci se sta sa
njom nije u redu, sta je to kod nje sto privlaci samo pogresne tipove koji nemaju sta da ponude, ne znaju da dele, nisu u stanju nista da nauce
i zele samo seks. Mozda je pocela da prezire seks, postala preosetljiva na dodire, postala stroga i ljuta i pocela da posmatra muskarce
kao konzumente i potrosace, kao grabljivce i predatore..a negde duboko u sebi zna da nije u pravu...

vv
 
обзиром на симптоме које имате ради се о манично депресивној психози .успон и пад расположења јесте карактеристичан за ову врсту болести.

:sad2::hahaha:

- - - - - - - - - -

Ruskinje su odreda poznate manijakinje,pa šta fali rujama?Sredina i krajevi?:lol:
 
Ta divna usamljena zena...

..vise ne zna da je divna. Mozda je godinama odbijala gruba nabacivanja, bezobrazne ponude, ozenjene tipove koji zele "samo da joj pomognu"
klince zeljne iskustva i seksualne razuzdanosti. Mozda je ponekad pristajala i prihvatala neku ponudu iz straha da su njeni kriterijumi previsoki
i da ce odbijajuci sve redom, propustiti da sebe prepozna u necijim ocima. Mozda se osecala kao komad mesa u izlogu pitajuci se sta sa
njom nije u redu, sta je to kod nje sto privlaci samo pogresne tipove koji nemaju sta da ponude, ne znaju da dele, nisu u stanju nista da nauce
i zele samo seks. Mozda je pocela da prezire seks, postala preosetljiva na dodire, postala stroga i ljuta i pocela da posmatra muskarce
kao konzumente i potrosace, kao grabljivce i predatore..a negde duboko u sebi zna da nije u pravu...

vv

Inače ,ništa neobićno...Najverovatnije neka manja neurozica,neka manja prisila koja kvari stvari tj.dovodi do prevremene katarze i pada dopamina,
seratonina,noradrenalina šta li već...
A ovaj slučaj,Barbi je tipićna gradska depra koja nastaje u bici ega i prejakog superega zbog koje bitke nagoni ida nisu zadovoljeni ni blizu njegovim težnjama...
Kod dama je čest nizak libido u koji upražnjen prostor smeštaju neke sadržaje superega (nekad i religiozne pa biva monahinja ili kaluđerica...) ili ostaje ta tužna zjapeća praznina... Savet je jednostavan:treba naučiti prepoznati situacije u kojima se raspoloženje prelama i treba što više biti u društvu...Putovanja su idealna i to ona
grupna u kojima se stiću novi prijatelji! Sticanje prijatelja je veoma značajno za psihićko zdravlje usamljenika...Hobi svakako! Ne treba silovati sebe "da se nađe neko",
jer te stvari na silu i ne idu baš...:hvala:
 

Back
Top