- Poruka
- 21.076
Trema je gotovo univerzalno iskustvo za glumce, bez obzira na nivo njihovog iskustva.
Ona dolazi kao prirodna reakcija tela i uma na nastup pred publikom – kombinacija
adrenalina, uzbuđenja i straha.
Međutim, mnogi glumci tvrde da je trema zapravo korisna, jer ih drži fokusiranim i
podseća ih na značaj trenutka. Jer, trema je znak da je glumcu stalo do nastupa i
publike i često može dovesti do još autentičnije i emotivnije glume.
Ovo se naravno odnosi na glumce u pozorištima koji se uvek nanovo dokazuju pred
novim gledaocima u svojoj ulozi.
Najviši nivo treme je svakako za vreme premijere...
Poznavaoci pozorišta kažu da treba da prođe oko desetak izvođenja nove predstave
da bi predstava "legla" kako treba, tj. da glumci tremu svedu na minimum.
Znam pozorišne glumce koji su tremu imali celog života, iako su bili maestralni
glumci...
Ovde sam ponudila snimak govornice koja reaguje smehom na tremu, kao nekom
vrstom ventila.
Ovakav napad smeha može biti povezan s tremom, reakcija je na mešavinu nervoze,
uzbuđenja i adrenalina. Kada je osoba pod pritiskom, mozak ponekad reaguje na
neočekivane načine, poput smeha, koji služi kao ventil za oslobađanje tenzije.
To je svojevrsni odbrambeni mehanizam tela, da se opusti u trenutku velikog stresa.
Takođe, ovakvi trenuci mogu nastati ako govornik slučajno pomisli na nešto smešno
ili apsurdno, što se u kombinaciji s nervozom pojačava i postaje nekontrolisano.
Ove situacije su česte, čak i kod iskusnih javnih govornika ili izvođača i, iako deluju
neprijatno u tom trenutku, često publika to doživljava kao simpatično i ljudsko.
Ona dolazi kao prirodna reakcija tela i uma na nastup pred publikom – kombinacija
adrenalina, uzbuđenja i straha.
Međutim, mnogi glumci tvrde da je trema zapravo korisna, jer ih drži fokusiranim i
podseća ih na značaj trenutka. Jer, trema je znak da je glumcu stalo do nastupa i
publike i često može dovesti do još autentičnije i emotivnije glume.
Ovo se naravno odnosi na glumce u pozorištima koji se uvek nanovo dokazuju pred
novim gledaocima u svojoj ulozi.
Najviši nivo treme je svakako za vreme premijere...
Poznavaoci pozorišta kažu da treba da prođe oko desetak izvođenja nove predstave
da bi predstava "legla" kako treba, tj. da glumci tremu svedu na minimum.
Znam pozorišne glumce koji su tremu imali celog života, iako su bili maestralni
glumci...
Ovde sam ponudila snimak govornice koja reaguje smehom na tremu, kao nekom
vrstom ventila.
Ovakav napad smeha može biti povezan s tremom, reakcija je na mešavinu nervoze,
uzbuđenja i adrenalina. Kada je osoba pod pritiskom, mozak ponekad reaguje na
neočekivane načine, poput smeha, koji služi kao ventil za oslobađanje tenzije.
To je svojevrsni odbrambeni mehanizam tela, da se opusti u trenutku velikog stresa.
Takođe, ovakvi trenuci mogu nastati ako govornik slučajno pomisli na nešto smešno
ili apsurdno, što se u kombinaciji s nervozom pojačava i postaje nekontrolisano.
Ove situacije su česte, čak i kod iskusnih javnih govornika ili izvođača i, iako deluju
neprijatno u tom trenutku, često publika to doživljava kao simpatično i ljudsko.
