Треба ли укинути наставу веронауке у школама?

Треба ли укинути наставу веронауке у школама?

  • Да

    glasova: 15 42,9%
  • Не

    glasova: 16 45,7%
  • Треба увести предмет "Религијска култура" где би деца учила о свим религијама

    glasova: 8 22,9%

  • Ukupno glasova
    35
По мени би најбоља опција била да ђаци имају наставу "Религијске културе" где би учили о религији уопште. И да науче шта ко и када слави и сл.
А чисто религијско образовање - веронауку нека организује свака верска заједница у својим просторијама или нека изнајме дворане, али не од државе.
 
Naravno da treba ukinuti.

Uvođenje veronauke u škole je anahrono i u direktnoj suprotnosti sa načelima sekularne države. Obrazovni sistem treba da se zasniva na znanju, kritičkom mišljenju i naučnim činjenicama, ne na verskim dogmama i mitovima. Verska uverenja su privatna stvar, a ne nešto što se institucionalno nameće deci kroz školski sistem. Ako se neko želi baviti religijom, za to postoje crkve, džamije i verske škole a ne državne osnovne škole.
 
Мени је веронауку предавао православни свештеник. И мислим да је то далеко боље него кад веронауку предају мирјани (световњаци).
I meni je sveštenik predavao. Moja skola srednja , kasnije su uveli u osnovnoj školi predaju sveštenici.
 
Naravno da treba ukinuti.

Uvođenje veronauke u škole je anahrono i u direktnoj suprotnosti sa načelima sekularne države. Obrazovni sistem treba da se zasniva na znanju, kritičkom mišljenju i naučnim činjenicama, ne na verskim dogmama i mitovima. Verska uverenja su privatna stvar, a ne nešto što se institucionalno nameće deci kroz školski sistem. Ako se neko želi baviti religijom, za to postoje crkve, džamije i verske škole a ne državne osnovne škole.

Веронаука се не намеће институционално. Добровољна је. Свако бира хоће ли ићи на веронауку или ће на грађанско васпитање.
 
По мени би најбоља опција била да ђаци имају наставу "Религијске културе" где би учили о религији уопште. И да науче шта ко и када слави и сл.
А чисто религијско образовање - веронауку нека организује свака верска заједница у својим просторијама или нека изнајме дворане, али не од државе.

Шта би се десило ако се преко такве наставе малолетник заинтересује за религију која се не практикује у његовој породици?
 
Веронаука се не намеће институционално. Добровољна је. Свако бира хоће ли ићи на веронауку или ће на грађанско васпитање.

To što je veronauka "dobrovoljna" ne znači da ne postoji institucionalni ili društveni pritisak. U praksi, roditelji i deca se često osećaju primoranim da izaberu veronauku kako ne bi bili izdvojeni, stigmatizovani ili proglašeni "bezbožnicima". Kada nastavnici, direktori ili lokalna zajednica favorizuju veronauku, tada "dobrovoljnost" postaje farsa. Uostalom, u sekularnoj državi verskoj nastavi jednostavno nije mesto u javnim školama bez obzira na to da li je izborna ili obavezna.
 
To što je veronauka "dobrovoljna" ne znači da ne postoji institucionalni ili društveni pritisak. U praksi, roditelji i deca se često osećaju primoranim da izaberu veronauku kako ne bi bili izdvojeni, stigmatizovani ili proglašeni "bezbožnicima". Kada nastavnici, direktori ili lokalna zajednica favorizuju veronauku, tada "dobrovoljnost" postaje farsa. Uostalom, u sekularnoj državi verskoj nastavi jednostavno nije mesto u javnim školama bez obzira na to da li je izborna ili obavezna.
Свака верска заједница нека организује наставу у својим просторијама како зна и уме. У државним школама не сме да буде места верској индоктринацији.
 
To što je veronauka "dobrovoljna" ne znači da ne postoji institucionalni ili društveni pritisak. U praksi, roditelji i deca se često osećaju primoranim da izaberu veronauku kako ne bi bili izdvojeni, stigmatizovani ili proglašeni "bezbožnicima". Kada nastavnici, direktori ili lokalna zajednica favorizuju veronauku, tada "dobrovoljnost" postaje farsa. Uostalom, u sekularnoj državi verskoj nastavi jednostavno nije mesto u javnim školama bez obzira na to da li je izborna ili obavezna.

Дакле, да би избегао друштвени притисак, ти би мом детету ускратио веронауку, мада бих га ја радо послао на веронауку (или оно само изабере у каснијим годинама школовања), али ти, ето, не би да дозволиш да могу да утичем на образовање свог детета?

Сад ћеш рећи..шаљи га ван школе на веронауку. Па, дете шаљем у школу баш да не бих морао да га образујем ван школе по другим местима. За то плаћам порез, да би дете имало образовање. Опет, ко неће на веронауку, не мора да иде.
 
Верски осећаји су ствар појединца.

Понављам питање:"Шта би се десило ако се преко такве наставе малолетник заинтересује за религију која се не практикује у његовој породици?"
 
Понављам питање:"Шта би се десило ако се преко такве наставе малолетник заинтересује за религију која се не практикује у његовој породици?"
То је приватна ствар дотичног појединца и односа унутар породице у које је најбоље да се држава што мање уплиће. Веру човек може да мења сваки дан ако хоће, али би требао да остане одани грађанин своје отаџбине.
 
Веронаука се не намеће институционално. Добровољна је. Свако бира хоће ли ићи на веронауку или ће на грађанско васпитање.
Добровољна је.
e jbg ja dobrovoljno bih svirao čelo!?
niko mi ne nudi, niko me tera da biram između čela i trombona
 
Дакле, да би избегао друштвени притисак, ти би мом детету ускратио веронауку, мада бих га ја радо послао на веронауку (или оно само изабере у каснијим годинама школовања), али ти, ето, не би да дозволиш да могу да утичем на образовање свог детета?

Сад ћеш рећи..шаљи га ван школе на веронауку. Па, дете шаљем у школу баш да не бих морао да га образујем ван школе по другим местима. За то плаћам порез, да би дете имало образовање. Опет, ко неће на веронауку, не мора да иде.

Ne, stvar je obrnuta. Ti želiš da svoje versko uverenje institucionalizuješ kroz državni obrazovni sistem koji svi građani finansiraju, pa i oni koji ne dele tvoja uverenja. Ja ne osporavam tvoje pravo da vaspitavaš svoje dete u duhu svoje vere, ali to nije posao škole, već porodice i verskih zajednica.

To što ti "ne želiš da vodiš dete negde van škole" nije argument da država treba da preuzme tvoju versku dužnost. Škola je mesto za znanje, ne za veru. Isto kao što ja ne tražim da se u školi predaje ateizam da bih ja "izbegao da to radim kod kuće".

A što se tiče "slobode izbora", kad se verski čas odvija u isto vreme, u istoj učionici, s istim nastavnicima i uz prećutno favorizovanje, onda to više nije sloboda, već perfidni oblik pritiska.
 
To što je veronauka "dobrovoljna" ne znači da ne postoji institucionalni ili društveni pritisak. U praksi, roditelji i deca se često osećaju primoranim da izaberu veronauku kako ne bi bili izdvojeni, stigmatizovani ili proglašeni "bezbožnicima". Kada nastavnici, direktori ili lokalna zajednica favorizuju veronauku, tada "dobrovoljnost" postaje farsa. Uostalom, u sekularnoj državi verskoj nastavi jednostavno nije mesto u javnim školama bez obzira na to da li je izborna ili obavezna.
Gluposti.

Mnogo više đaka ide na građansko, oko 2/3 u proseku.
 

Back
Top