TRAGEDIJA: Dečak (8) slomio ruku, pa posle nekoliko dana preminuo!

*Hannah*

Iskusan
Poruka
5.704
TRAGEDIJA: Dečak (8) slomio ruku, pa posle nekoliko dana preminuo!
Novosti online | 09. oktobar 2016. 14:57 | Komentara: 25

Nakon što je dečak primljen u Institut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta u Beogradu, lekari su dali sve od sebe da ga spasu

Radenko-Nikodinovic-(3)_620x0.jpg

Preminuli Radenko Nikodinović (8)

Dečak Radenko Nikodinović (8) iz mesta Kozjak kod Loznice, u nedelju 2. oktobra ove godine pao je sa tobogana i u lozničku bolnicu “Milenko Marin” je primljen sa otvorenim prelomom leve ruke. Ortoped je, kako tvrdi njegov otac, stavio dečaku gips i poslao ga kući, uveravajući ih da je sve u redu. Međutim, stanje se zakomplikovalo, a dečak je poslat u Beograd, gde je preminuo.

– Ne znam šta da kažem, ode mi dete, kao da ga je neko sa stola odneo. Kada je pao sa tobogana u prošlu nedelju, odveo sam ga u bolnicu, ortoped mu je stavio gips, a to ne bi smelo, jer je bila otvorena rana. Kažem, ipak doktor najbolje zna, sutradan mi dete dobije temepraturu, ja ga odvedem kod pedijatra, ona kaže to je normalno zbog preloma. Drugi dan, temperatura ne spada, prsti počeli da mu otiču, ja ga ponovo odvedem na kontrolu, on kaže sve je u redu. Kada su videli u sredu da situacija postaje opasna, hitno ga pošalju u Beograd na Institut za zaštitu majke i deteta, gde su ga operisali – počinje priču za Telegraf, dečakov otac Milan Nikodijević.

On, takođe, navodi da su mu u lozničkoj bolnici rekli da je on kriv, jer je odbio hospitalizaciju deteta.

– Zar bih ja odbio da ostavim svoje dete u bolnici, ako doktor kaže da mora da ostane? Niko nije pomenuo ostanak u bolnici ni meni ni suprugi. Ortoped mu je stavio gips, a kada je video da se stvar komplikuje, rekao je meni da kažem u Beogradu da je dete sve vreme bilo u redu. Zar bih ja za moje dete lagao kakva je situacija – potresno priča nesrećni otac.

Nakon što je dečak primljen u Institut u Beogradu, lekari su dali sve od sebe da ga spasu – uradili su mu tri operacije, stvar se zakomplikovala jer je infekcija počela da se širi. Razmatrano je čak i da mu amputiraju ruku, ali je infekcija otišla na pluća.

– Pitao sam doktore koliko je opasna ta infekcija, rekli su mi da će dati sve do sebe. Zadnja operacija mom sinu Radenku obavljena je u petak, doktori su mi rekli da dođem sutradan. Kada sam došao juče ujutru u Institut, rekli su mi da nemaju dobre vesti, da se stanje dečaka pogoršalo i da je nastupila sepsa. Moje dete je umrlo u subotu u 15 do 1o ujutru. Dan pre nego što će umreti, tačnije u petak, u Institutu se pojavio i doktor koji mu je stavio gips, moja žena Zorica ga je videla. Verovatno je došao da izvidi kakva je situacija – rekao je otac Milan.

On se zahvaljuje lekarima u Beogradu, koji su učinili sve za njegovog sina, ali neće ostati nem i bespomoćan na gubitak sina.

– Pristao sam na sudsko veštačenje, radi se obdukcija, teraću krivca dok sam živ. Meni ne trebaju pare, dete mi nikakva naknada neće vratiti, ja radim ovo zbog ostale dece, da se ono što se meni dogodilo ne desi i drugome – priča nam Milan.

On navodi da je dečak bio “čudo od deteta”, hiperaktivan, veseo, i da ga je cela Loznica znala.

– Moje dete je plivalo sa tri godine, vozio rolere, ma čudo je bio. On jeste kriv što se peo na tobogan, ali ovo lekari da urade meni i mom sinu, i porodici, ne mogu da shvatim – završava priču nesrećni otac koji je obećao da neće biti miran dok krivac ne bude kažnjen.

Isto potvrđuje i rođak porodice Nikodijević, koji je želeo da ostane anoniman. Za celu situaciju krivi nadležne u lozničkoj bolnici, koji nisu lečili dete kako treba, a kada se dogodila tragedija, svi mudro ćute.

U čitavoj Loznici se podigla velika prašina povodom ovog slučaja. Lozničani su se digli na noge, žele da pravda bude zadovoljena i da krivac bude kažnjen.

Kako saznajemo, u toku noći su prozori na bolnici razbijeni.

Iz lozničke bolnice tvrde da će se sutra pokrenuti ispitivanje povodom tragedije u kojoj je nastradao osmogodišnji Radenko.

– Sve što mogu da kažem kao otac, kao lekar i kao čovek jeste da mi je jako žao zbog toga što se desilo. Moje iskreno saučešće porodici. a već sutra će početi ispitivanje okonosti pod kojima je došlo do tragičnih posledica. Prikupiće se sva dokumentacija, istorija bolesti pacijenta, osnovaće se stručna komisija koja će odlučivati u konkretnom slučaju. Mi ne bežimo od krivice, svako ko je kriv, treba i da odgovara, ali pre toga treba da utvrdimo ko je pravi krivac, a ne da čoveka stavljamo odmah na stub srama – rekao je za Telegraf pomoćnik direktora opšte bolnice u Loznici za opšta pitanja, Milan Todorović, koji kaže da ga je o slučaju obavestio Zoran Kovačević pomoćnik direktora za hirurške intervencije.

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:629184-TRAGEDIJA-Decak-8-slomio-ruku-pa-posle-nekoliko-dana-preminuo

:(

Tuga.
Počivaj u miru mali dečače.
 
Bogme situacija u Loznici je takva, da ako ovaj lekar ne bude naje.bao, naje.baće neko drugi......
Samo se nadam da se neće smiriti, jer je već postalo strašno kako lekari u lozničkoj bolnici leče.
Godinama je na vlasti bio G17, koji je opremio bolnicu na nivou najbolje opremljenih u Srbiji(što jes‚jes‚) ali ovakvi alkoholičari lekari doslovce uništavaju našu decu.
Tragedija je samo čekala da se dogodi.
Pre 11 godina, mene su 7 dana držali na urologiji zbog teške upale bešike , sa davno procurelim slepim crevom.Srećom su mi davali antibiotike za upalu pa sam se izvukao bez sepse, sa najdužom operacijoim slepog creva u istoriji lozničke bolnice(šest i po sati).
Na sve to posle godinu dana doveo sam ćerku sa bolovima u stomaku, kod istog tog lekara, i njegov komentar je bio; Ne boj se, sad sam naučio....
I šta reći onda....Jad i tuga..........
 
Bogme situacija u Loznici je takva, da ako ovaj lekar ne bude naje.bao, naje.baće neko drugi......
Samo se nadam da se neće smiriti, jer je već postalo strašno kako lekari u lozničkoj bolnici leče.
Godinama je na vlasti bio G17, koji je opremio bolnicu na nivou najbolje opremljenih u Srbiji(što jes‚jes‚) ali ovakvi alkoholičari lekari doslovce uništavaju našu decu.
Tragedija je samo čekala da se dogodi.
Pre 11 godina, mene su 7 dana držali na urologiji zbog teške upale bešike , sa davno procurelim slepim crevom.Srećom su mi davali antibiotike za upalu pa sam se izvukao bez sepse, sa najdužom operacijoim slepog creva u istoriji lozničke bolnice(šest i po sati).
Na sve to posle godinu dana doveo sam ćerku sa bolovima u stomaku, kod istog tog lekara, i njegov komentar je bio; Ne boj se, sad sam naučio....
I šta reći onda....Jad i tuga..........

Nazalost, moram se sloziti.
Sticajem okolnosti sam tamo, u LO, porodjena i ostali su mi delovi posteljice, ni to nisu bili u stanju da provere. Dobila sam sepsu, trovanje trbusne maramice, a pregledala su me 2 hirurga i 4 ginekologa u LO i svi su tvrdili da nije nista i da to nije posao za njih. Da se potpuno bleda i modrih usana nisam vratila u NS gde su me odmah stavili na operacioni sto ne bih ovde pisala.

A za malisana ne znam sta bih rekla :( Nista se ni ne moze reci...
 
Danas vise ni ruku ne mozes slomiti i da budes siguran da ce sve biti u redu...

Navest cu prvo nesto od pre 2 meseca...najmladji sin mi je slomio ruku, gadan prelom palcane kosti. U prvoj bolnici su nam prvo rekli da ne moramo brinuti, da nije nista slomljeno. Ni dve minute kasnije dolazi drugi doktor i kaze da je ruka slomljena. Kad smo mu rekli sta je rekao prvi doktor, rekao je da sacekamo da konzultiraju..:eek: Ruka je naravno bila slomljena pa su mu na zivo namestali kosti, ali nisu bili sigurni jel to dobro i rekli su nam da odemo u drugu bolnicu gde su kao strucniji pedijatri za prelome..:eek:

Ajde odemo mi tamo, na snimanje, stavili mu longetu i snimke pokazale da je sve u redu ali da dodjemo u pon.na kontrolu (bio je petak). Mi dosli i snimka ovaj put pokazuje da nije sve dobro..navodno je oteklina splasla pa se i kost pomerila...i treba da ostane u bolnici, imat ce operativni zahvat pod anestezijom...moram reci da sam bio jako nemiran, rutinski je to zahvat no nisam bio miran sve dok operacija nije prosla.

E onda, stavljen mu je gips a doktorica nam je rekla kako samo treba da splasne ruka i moze kuci. Ja sav sretan, medjutim prolaze dani a njemu ruka nikako da splasne, prsti mu oteceni i plavi, doktori i sestre su pokusali krivicu da svale na njega, kao ne pridrzava se pravila da drzi ruku uzdignuto kako ne bi oticala. Sin je jako bio uplasen od samoga starta, prvi put je ostao u bolnici a i inace je takav da jako pazi na sebe, cim zakihne oce kod doktora :mrgreen: tako da mi je ta prica bila sumnjiva. Posto je to pedijatrija gde su i malena deca, tamo su bili i njihovi roditelji i svi do jednog su mi rekli da je mali odgovoran i da je problem u necem drugom...kad sam popizdio i popricao sa doktoricom, odma drugo jutro je doveden drugi gipser i imao je sta da vidi...skroz krivo mu je stavljen gips, ruka nije mogla da dise i zato nije popustala, ovaj drugi gipser nije mogao verovati sta vidi.. odma drugi dan nakon novoga gispa sve je doslo na svoje, ruka je popustila i drugi dan je mogao da ide kuci.

Pre dve godine su mojoj kevi stavili gips preko longete...uglavnom kad je doslo do skidanja, ruka je bila sva u ranama, mesecima je to lecila a malo je jako trebalo da ostane bez ruke zbog gangrene...

Nemam reci jednostavno, pa ko to radi u tim bolnicama? Kako je sve to moguce?

Ja bi bombu bacio da se mome nesto tako desi, i to ne prevedeno vec stvarno, odrobijao bi ih, zato mogu samo da kazem...RIP malom andjelu a ocu necu nista da kazem jer nema smisla, nema svrhe...nista mu sad ne moze pomoci da nadoknadi taj gubitak...
 

Back
Top