
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
TIHA SAM
Ceo dan sam sva tiha....
nekako setna....
valjda od ove kiše
što po nebu piše
a i nisam spavala
cele noći od ledja
u bol se izvijaju
lukovi vedja.
Ne volim jesen
jer nosi neku tegobu,
umor neki što ime nema
pa kao da telo mi drema
uspavano.....tiho je.
I misao mi je spora
doduše, to je i od bora
nekako mi je teško
a nemam razlog
samo....eto tako
a opet....nije lako
I duša mi nekako treperi
onako tiho.....u sebi
da ne vidi niko
kao ovaj glas što peva
i tugu vuče lagano
u treptaju utkano
to čežja peva.....
htela bih kući.....
PS Pisano u vreme sopstvene tišine....juče (19.)
Laku noć blogeri......miran san vam želim
Laku noć blogeri......miran san vam želim