No ni jedna od njih mene ne umiljava
Kao ta, koju svestenik ponavlja
U dane pecalne Velikog posta;
Od svih cesce mi ona dolazi na usta
I palog snazi nepoznanom silom...
Ovo je dio iz Puskinove pjesme "Oci pustinjaci". (Nazalost, nemam kod sebe srpsko izdanje, (ne znam da li i postoji), pa sam preveo samostalno. Oprostite ako je prevod los, nije mi bila namjera da prepjevavam vec da prenesem smisao). Ta pjesma je posvecena pjesnikovom dozivljaju molitve Svetog Jefrema Sirina, koja se narocito praktikuje u dane Vaskrsnjeg posta zbog svog izrazito pokajnog karaktera. Ta molitva glasi:
Gospode i Vladiko zivota moga, duh ljenosti, camotinje, vlastoljublja i praznoslovlja na daj mi.
Duh cjelomudrenosti, smirenja, trpljenja i ljubavi daruj mi, sluzi svome.
Da Gospode, Care, daj mi vidim grijehove svoje i da ne osudjujem brata svoga, jer si blagosloven u vijekove. Amin.
Pjesma je napisana 1836. u posljednjem periodu Puskinovog stvaralastva (Puskin je umro 1837.), koji je sav u znaku pokajanja. (Nije u pitanju samo navedena pjesma, ima toga jos). Puskinovo stvaralastvo je svo u kontrastima, u antinomiji osjecanja.Ali najvaznije je da je sve kontraste prevazisao i zavrsio pokajanjem. Svoj zivot je zavrsio kao hriscanim, ispovjedivsi se i primivsi Pricesce. Prijetelju Zukovskom je zabranio da se sveti za njegovu smrt, jer je oprostio ubici. Kod vecine literarnih stvaralaca mogu da se razlikuju periodi u kojima se vidi razvoj njihove misli. Takav je , recimo, i nas Ducic, cija se misao radikalno mijenja nakon posjete Jerusalimu. Bitno je cime covjek zavrsi svoj zivot.
Da zakljucim: ozivati se na Puskina propovjedajuci gordost i ateizam - "propala investicija"!
P.S. Slazem se sa pojedinim stihovima iz teme, ali poezija nije dogmatika i moze da se razlicito tumaci.
